Svjedok vremena je Zadranin Jakov Surać (40), igrač koji je odigrao 22 sezone Prve HNL, a igra i – danas. Kapetan Zadra i danas će u Koprivnici izvesti momčad protiv Slavena Belupa, bit će mu to 526. nastup u karijeri. Impresivno!
Vršnjak Cro Copa i Klička
Da budemo slikoviti, imate više sezona u HNL-u (22) nego što godina imaju mlade zvijezde lige Ćorić (18), Pjaca (20), Balić (17), Vlašić (17)...
– Lijepo zvuči. Debitirao sam sa 17 godina u Maksimiru 1992. u dresu Zadra protiv tadašnjeg HAŠK Građanskog (igrali Ladić, Šimić, Stanić, Vlaović, Mamić, Cvitanović, nap. a). U to se doba tek formirala liga, nakon raspada bivše države, a mi u manjim klubovima nismo znali hoćemo li moći parirati Dinamu, Hajduku, Rijeci, Osijeku i Zagrebu. Ali, uspjeli smo. Igramo i dalje.
Bilo je to teško ratno vrijeme, sport je bio u drugom planu, čega se sjećate?
– U to smo doba često igrali domaće utakmice u Splitu, Rijeci... Trenirali smo u Zadru pod uzbunama, slušali granate kako lete, pucalo se tada iz vojarni prema kućama, a bilo je i zalutalih metaka koji su padali na travnjak, odbijali su se od zida iza gola...
Jedini ste igrali protiv svih naših legenda. S druge strane stajali su vam Ladić, Štimac, Prosinečki, Srna, Olić, Modrić, Mandžukić... Odnosno oni koji su igrali u PHNL-u, igrali su i protiv vas. Koga najviše pamtite, tko je bio najbolji igrač koji je igrao na našim travnjacima?
– Najveći dribler bio je Robert Prosinečki. Bilo je suludo napasti ga. Svi smo protiv njega igrali s velikim respektom jer nismo znali kako će nas proći, bio je vrlo vješt s loptom, a nitko se nije htio osramotiti. Slično je bilo igrati i protiv Luke Modrića, a vječno ću pamtiti dvoboje protiv Milana Rapaića. On je bio lijevo krilo, a ja desni bočni pa smo se često sretali. Imao je sitan korak, bio je brz, eksplozivan, sjajnog driblinga u kretnji. Bio je zaista moćan!
U petom desetljeću igrali su Edwin van der Sar, Alessandro Costacurta, a vaši vršnjaci Mirko Filipović (40) i Vladimir Kličko (39) u svjetskom vrhu su i dalje. Godine danas više nisu prepreka u sportu, što se promijenilo?
– Dugovječnost sportaša ima mnogo faktora. Od genetike, prehrane, sportskog života, upornosti... Kad ste mladi, želite se dokazati, doseći maksimum, a kad postanete stariji, želite pokazati da i u tim godinama možete parirati mladima. Dokazujemo se tijekom cijele karijere. Prvo starijima, onda mlađima...
Cijela karijera u Hrvatskoj
Zanimljivo je da niste otišli iz Hrvatske, a danas je to, u pravilu, glavni cilj mladim nogometašima. Od prvog dana lige do danas ste ostali. Neobično, zar ne?
– Imao sam ponude, ali bio sam dobro plaćen i u Zadru, Osijeku, Zagrebu, pa nikad nisam imao potrebe ići zbog novca u inozemstvo. A kod kuće je najljepše...
Igrate protiv Davora Vugrinca koji je mlađi 40 dana. On se danas oprašta, igrat će prvih 20 minuta i zatim otići u mirovinu. Kako ćete se oprostiti?
– Vuga je legenda, najbolji je strijelac u povijesti lige, i dao je puno za hrvatski nogomet. Na oproštaj mu dolazimo s poklonima, dobit će umjetničku sliku, vjerujemo da će ga, kao kolekcionara, to razveseliti.
Na leđima nosite broj osam većinu karijere, ima li u tome simbolike?
– Već godinama postavljaju mi pitanje dokad ću igrati, ali u formi sam i dalje, nogomet je moj život. A osmica ima simbolike, taj broj jedini nema kraja. Brojevi 1, 2, 3... 7, 9, svi imaju početak i kraj. Osmica je, uz nulu, jedina čija linija nema kraja...
nije ni cudo da su zadnji