Svi treneri htjeli bi LeBrona, ali bi zadnji šut dali Michaelu Jordanu

U predvečerje ovogodišnjeg NBA finala Warriorsa i Cavsa povela se velika debata o tome tko je veći košarkaš. Umirovljeni Michael Jordan ili aktivni LeBron James. A to vam je kao da raspravljate tko je bolji Beethoven ili Bach, Michelangelo ili Leonardo, Pele ili Ronaldo, Beatlesi ili Stonesi...

Nije to ni prvi ni posljednji put da će se po forumima, ali i u medijima, raspravljati na tu temu. Nezahvalno je uspoređivati igrače iz različitih epoha, a isto tako i igrače različitih pozicija. Michael Jordan (198 cm, 98 kg) bio je branič-šuter, skorer nevjerojatna atletizma i iznimne lakoće postizanja koševa, 10 puta bio je najbolji strijelac lige, doduše u vrijeme kada se ipak igralo za nijansu slabije u obrani nego danas.

LeBron James (203 cm, 113 kg) je pak Superman današnje NBA lige, krilni igrač koji može igrati na svih pet pozicija u momčadi i koji na vanjskim pozicijama dominira tjelesnom snagom odnosno bogomdanim fizikalijama koje je oplemenio tehničkim detaljima.

Ako bismo ocjenjivali eleganciju, MJ svakako bi bio u prednosti jer to kako je on šutirao, prodirao i postizao koševe bilo je motoričko savršenstvo. A dokaz njegova atletizma bio je njegov “hang time”, sposobnost da se za trenutak zadrži u zraku dok njegovi čuvari istodobno propadaju.

Ako bi pak kriterij bila silina, onda je LeBron igrač s kojim se nitko u povijesti NBA lige ne može mjeriti.

Osim broja koševa u doigravanju, prosjeka skokova i asistencija, u čemu prednjači LeBron, veći dio značajnih brojki još je na strani Jordana koji je zabijao više, a ima i više trofeja. Kako osobnih tako i momčadskih. Michael je svoje Bullse odveo do šest NBA finala i isto toliko naslova. LeBron je pak s Clevelandom i Miamijem ušao u sedam NBA finala, šest u nizu, iz kojih je tri puta izišao kao prvak.

No, kad to ističemo onda treba reći i da je Jordan uza se imao sjajnog Scottiea Pippena, nevjerojatnog defenzivca Dennisa Rodmana, ali i jednog od najvećih europskih košarkaša svih vremena Tonija Kukoča. Osim toga, trenirao ga je najtrofeniji NBA trener svih vremena Phil Jackson. A LeBron nije imao ni približno tako kvalitetnu posadu i trenere.

Bullsi jaki i bez Jordana

Uostalom, kada je LeBron otišao u Miami, njegovi Cavsi su sljedeće sezone izborili samo 19 pobjeda i doživjeli 63 poraza. Kada je pak Jordan prvi put odustao od košarke i odlučio igrati bejzbol, njegovi Bullsi su i bez njega postigli 55 pobjeda i nakon toga dosegnuli polufinale Istočne konferencije.

Michael je, zapravo, bio “hladnokrvni ubojica” na košarkaškom terenu. Njegova želja za pobjeđivanjem nadilazila je sve suparničke i on je bio spreman posegnuti za svim raspoloživim sredstvima samo da osjeti slast pobjede o kojoj je bio ovisnik.

Možda bi mnogi treneri, pogotovo oni koji ne vole sebična superstara, radije izabrali LeBrona, no isto tako bi ti isti upravo Jordanu dali loptu u posljednjem napadu za naslov. I nikome drugom prije njega. Uostalom, nije zalud slavni NCAA trener Boggy Knight (Indiana) kazao da je Jordan netko tko bolje radi svoj posao od bilo koga drugoga u bilo kojem drugom poslu na ovom planetu.

LeBron jest korisniji igrač za momčad. Nesebičniji je, bolji je dodavač, ali i skakač, no nema takav ubilački instinkt kao Jordan. Uostalom, izgubio je četiri finala, a i neke važne utakmice jer se pasivizirao. Kao da mu se tu i tamo znao potkrasti kakav psihološki zastoj. No, LeBron je taj koji svoje suigrače čini boljima, a Jordan je taj koji je svoju momčad činio prvakom.

Uostalom, u razdoblju između 1991. i 1998., u svom “prime-timeu”, Jordan je osvojio šest naslova prvaka, isto toliko naslova najboljeg igrača finala (MVP) te četiri trofeja za najkorisnijeg igrača ligaškog dijela sezone (MVP).

Doduše, valjda reći da LeBron sada ima jednak broj naslova prvaka koliko ih je, s 31 godinom, imao i Jordan. Dakle, vrijeme je na njegovoj strani jer se čini da će sporije stariti od Jordana kojemu drugi povratak u košarku i “prostituiranje” u momčadi Washingtona uopće nisu trebali. I upravo zbog toga je ta slika malo zamagljena, a da nije bilo te epizode, Jordan bi i u slučaju ovog odmjeravanja bio nedodirljiv.

Za razliku od LeBrona Jamesa, koji je u NBA ligu došao izravno nakon srednje škole, i ne pomišljajući na studij, Michael Jordan je na North Carolina University odslušao tri godine. Za to vrijeme osvojio je i naslov sveučilišnog prvaka SAD-a pod vodstvom legendarnog trenera Deana Smitha.

Na NBA parketima Jordan je prvi bek koji je preuzeo dominaciju nad ligom od centara kao što su bili George Mikan, Bill Russell, Wilt Chamberlain i Kareem Abdul-Jabbar. LeBron, u tjelesnom smislu, pak djeluje kao da je genetski kloniran jer je u percepciji NBA fanova on neka vrsta hibrida između lepršavog Magica Johnsona i snagatora Karla Malonea. Vjerojatno zato su ga novinari Fox Sportsa proglasili za drugog najvećeg košarkaša svih vremena. Pogodite iza koga.

LeBron ima šansu na čelo

Doduše, ovih dana foxovci zagovaraju LeBrona kao najvećeg svih vremena, no da bi oko toga došlo do neke vrste konsenzusa krilu Cavsa potreban je još pokoji pojedinačni i momčadski naslov, za što ima lijepu priliku upravo u finalu s Warriorsima.

Zapravo, netko je dobro ustvrdio da između LeBrona i etikete GOAT (Greatest Of All Time – najbolji svih vremena) stoje “Ratnici” iz Oaklanda, odnosno dvojica bivših MVP-a lige, Stephen Curry i Kevin Durant. Ako i protiv takvih Warriorsa, koji su favoriti na kladionicama, i ove godine odvede Cavse do prijestolja, onda će to biti pravi trenutak za referendusko pitanje “Je li LBJ već sada veći od MJ-a?”

U svakom slučaju, od aktualnih NBA zvijezda, čini se da je samo LeBron James u stanju prestići Jordana. Ima 32 godine i pred njim je još nekoliko produktivnih sezona.

No, da bismo si pomogli u vaganju dvojice velikana, zavirili smo u nekoliko rang-lista najboljih košarkaša svih vremena u NBA ligi. Ranker.com, specijalizirani portal za sve vrste rangiranja, kaže: 1. Michael Jordan, 2. Kareem Abdul-Jabbar, 3. Wilt Chamberlain, 4. Magic Johnson, 5. Larry Bird, 6. Bill Russell, 7. Kobe Bryant, 8. Shaquille O’Neal, 9. Hakeem Olajuwon, 10. Tim Duncan, 11. Julius Erving, 12. Oscar Robertson, 13. LeBron James...

Portal thetoptens.com, koji se bavi postavljanjem top 10 lista svega i svačega, LeBrona ima postavljenog puno više, no još nije na samom vrhu, prvi je Michael Jordan, a treći LeBron James.

Neka imena se stalno ponavljaju u svim anketama. Između 1957. i 1969. Bill Russell je čak 11 puta odveo svoje Boston Celticse do naslova prvaka. Wilt Chamberlain bio je centar koji je jedne sezone imao prosjek od 50 koševa i 25 skokova. Magic Johnson je u Lakersima, s kojima je osvojio četiri naslova, Kareem Abdul-Jabbar postigao je najviše koševa u povijesti NBA lige, a poput Jordana, ima šest naslova i šest MVP trofeja, a bio je i MVP finala s 38 godina.

Ono što LeBrona trenutačno gura u prvi plan jest to što je on jedini aktivni igrač među svima s kojima ga se uspoređuje. A svježa sjećanja uvijek su ocjenjivačka prednost, pogotovo u očima onih koji velikane iz prošlosti nikad nisu gledali uživo. No, isto tako treba reći da je LeBron u stanju svaku današnju NBA momčad uvesti u doigravanje, čak i ovogodišnje Brooklyn Netse, jer je tjelesno najmoćniji vanjski igrač koji se ikada pojavio.

Suma sumarum, naše je mišljenje da je Jordan još ispred LeBrona, ali da potonji ima jako dobre izglede da u produžetku karijere ipak prestigne Najvećeg.