Ante Žižić (212 cm, 20) iznio nam je svoju stranu priče o tome zbog čega ovo ljeto mora propustiti igranje za Hrvatsku na Eurobasketu. A na to ga, ističe on, prisiljavaju okolnosti u kojima će se vjerojatno naći, a to je želja njegova budućeg kluba Boston Celticsa da ga što prije pripremi za NBA košarku.
Igrač koji je bio jedno od najugodnijih iznenađenja drugog dijela Eurolige, prije no što smo postavili bilo kakvo pitanje, kazao je ovo:
- Posljednjih dana o meni se piše i govori sve i svašta, a da nitko nije upoznat s cijelom situacijom. Dakle, odmah po dolasku iz Turske, ja sam isti dan otišao do Hrvatskog košarkaškog svaeza i popričao s čelnim ljudima. A njima sam kazao da mi slijedi igranje Ljetne lige i da u slučaju potpisivanja ugovora s Celticsima moram poštivati njihova pravila igre. A njihova je želja da sam što više njima pod kontrolom kako bi me što prije mogli "oblikovati" za NBA košarku.
A što bi se s reprezentacijom dogodilo da njegovi Celticsi odluče da se on još kali u Europi?
- U tom slučaju ja bih igrao na Eurobasketu. No, meni se nekako čini da će oni mene ipak htjeti odmah, jer već imam nadnevak u kolovozu kada moram biti tamo. Čini mi se da Celticsi sa mnom imaju ozbiljne planove.
Ipak, oni mu po dogovoru između Fibe i NBA lige ne bi smjeli braniti igranje za reprezentaciji?
- Ovdje se ne radi o nikakvoj zabrani neto o želji da dođem u klub već sredinom kolovoza jer žele raditi na mojim nedostacima i što brže me uklopiti u NBA košarku. A što se ja brže izborim za svoj status na NBA parketima to će biti bolje za našu reprezentaciju. Uostalom, meni je tek 20 godina i san mi je igrati za Hrvatsku. Dozvolite mi da što prije postanem vrhunski igrač i bit ću tu za reprezentaciju najmanje narednih 10 godina.
Neki će reći da propušta lijepu priliku da se već sada nametne kao prvi centar reprezentacije?
- Meni je žao zbog toga. Uostalom, meni Hrvatska puno više znači nego Ljetna liga. Reprezentacija je svetinja, no poslodavci su ti koji određuju pravila igre, ali se nadam da ću narednih godina toliko napredovati da ću moći pomoći reprezentaciji puno više no što bih mogao ovo ljeto.
Ante je uvjeren da njegovo godište, a to su još i Zubac, Bender, Slavica, Mazalin, može predstavljati jako moćnu nacionalnu vrstu.
- To doista jednog dana može biti trofejna reprezentacija, no prvo se moramo isprofilirati pojedinačno da bismo jednog dana činili moćan kolektiv.
Ljudi iz HKS-a zasad na sve to nisu službeno reagirali pa smo dojma da su suglasni s takvim scenarijem.
- Oni su upoznati s cijelom situacijom i svim mogućim ishodima, a među njima su i igranje u Europi, pa čak i igranje u Ciboni čiji sam još uvijek igrač odnosno do onog trenutka dok netko ovog ljeta za mene ne plati odštetu. Želim igrati otvorenih karata i za ovu situaciju ljudi iz Saveza znaju još od veljače.
S HKS-om, kojeg su tada vodili neki drugi ljudi, Ante ima jednu neugodnu epizodu iz vremena igranja juniorskog Svjetskog prvenstva.
- Ozlijedio sam se u drugoj utakmici turnira, a nakon što je Prvenstvo završilo nitko iz HKS-a nije pitao kako sam, a kamoli da bi pomogao oko mog liječenja. Doživio sam jako ružnu ozljedu koja me, zbog nemara i neodgovornosti, mogla stajati cijele moje karijere. No, zahvaljujući kontaktima mog starijeg brata Andrije, o trošku obitelji, otišao sam u Grčku kod doktora Dimitrisa koji mi je spasio karijeru. Jer, imao sam rupturu trbušnog zida od 20 centimetara, ali i napuknuće pubične kosti, a takav sklop ozljeda može vas od parketa odvojiti i po dvije godine. Proveo sam mjesec i pol dana u Ateni, dva tjedna nisam mogao niti hodati, i bilo je to jako teško razdoblje za mene.
U košarkaškim kuloarima mogla se čuti i priča da se obitelj Žižić na ovaj način osvjećuje Aci Peteroviću zbog toga što je istražnim organima prijavio Antin transfer u Darušafaku.
- Za mene je reprezentacija nešto posebno, a Aco je Aco. Činjenica jest da je on prijavio moj klub i moj ugovor državnim institucijama i na taj način i mene i Cibonu doveo u nemilu situaciju, no ne treba tu miješati kruške i jabuke, odnosno Acu i reprezentaciju. Uostalom, s mojim ugovorom nema nikakve neregularnosti u što su se uvjerile i dotične institucije. Ja nisam htio otići iz Cibone do kraja sezone, no tako je ispalo, a na koncu je ispalo najbolje za Cibonu. A ona će, osim ovoga što je već dobila od Darušafake, s činom mog potpisa za sljedeći klub dobiti još 650 tisuća USD. Sveukupno će za mene dobiti od 900 tisuća dolara. Zar vam se to čini kao nešto što treba prijaviti istražnim organima?
Kada je, iznenada, napustio Cibonu i otišao na skupocjenu posudbu u Darušafaku, Ante Žižić preko noći se morao osamostaliti. I to u gradu od 15 milijuna stanovnika.
- Došao sam u situaciju da moram puno učiti. Istanbul je grad u kojem je nevjerojatna gužva konstanta i na što nisam bio pripremljen. Odvilo se preko noći pa nisam znao niti gdje dolazim, no učio sam dan po dan. Srećom, dvorana mi je bila udaljena pet minuta automobilom, a putovao sam do nje područjem u kojem nema gužvi jer inače vam se u Istanbulu pet minuta zna pretvoriti i u 55 minuta.
Zar na takvoj udaljenosti od obitelji i prijatelja nije imao strahova od neprestane prijetnje terorizma koja je u Istanbulu, nažalost, stalna?
- Ne mogu reći da sam imao veliki strah, ali niti da mi je bilo svejedno, jer baš na dan kada sam došao zbio se veliki atentat. No, odmah sam dobio upute kako se ponašati, koja mjesta zaobilaziti u širokom luku, a to su uglavnom velika javna okupljališta.
Osim poduke o tome kako se snaći u takvom kaotičnom velegradu, Ante je prošao i "brzi tečaj" iz NBA košarke.
- Američko-izraelski trener David Blatt ima iskustvo vođenja vrhunske NBA momčadi, bio je trener LeBronu Jamesu i Cavaliersima, pa sam uz njega naučio dosta terminologije koja me tamo čeka. Doduše, nakon sezone smo sjeli i popričali i dosnovno mi je kazao da smo puno toga samo dotaknuli i da me u NBA ligi čeka jako puno učenja. No, mogu reći da je polusezona s Blattom bila jako dobra priprema za ono što me čeka u NBA ligi.
Hoće li mu biti problem uklopiti se u stil igre Celticsa?
- Celticsi su ove sezone igrali bez klasičnog centra, pa im svakako mogu pomoći u skoku. Što se pak ostalog tiče ja vjerujem da imam dovoljno dobre radne navike da je jedino što mi treba prava prilika.
Primjerice, onakva kakvu je nenadano dobio njegov vršnjak Ivica Zubac u Lakersima?
- Takvo što bi me svakako zadovoljilo, baš kao i to kako je Zubac tu priliku iskoristio. Vidio sam dosta njegovih utakmica koje je stvarno dobro odigrao. Moja jedina bojazan je da li ću dobiti pravu priliku.
I doista, uz radne navike kakve ima, ničega drugog se ni ne treba pribojavati.
Ante Giriček