Tajna dugovječnosti Luke Modrića nije u modernim novotarijama: O njemu brine hrvatski stručnjak

Nova religija moderne civilizacije traženje je puta do dugovječnosti. Na tome se zasnivaju brojni koncepti koje nam danas prodaju. A ta industrija godišnje obrne preko 50 milijardi dolara! Jasno je da smo odavno zakoračili u novo doba i kada je vrhunski sport u pitanju. Andreas Palicka, vratar švedske rukometne reprezentacije, s 35 godina bio je najbolji igrač polufinala i finala nedavno završenog Europskog prvenstva. Rafael Nadal u 36. je godini ispisao tenisku povijest i osvojio svoj 21. Grand slam. Pa uzmimo primjer Cristiana Ronalda koji izgleda kao zvijer u 36. godini ili našeg Luku Modrića... Zapravo cijeli tekst mogli bismo posvetiti samo popisu sličnih primjera.

- Sportaši puno više rade na sebi, puno više pozornosti posvećuju životnom stilu, dodatnom treningu. Shvatili su da se fokusom na ono izvan terena može postati bolji na terenu. To znači da nije dovoljno paziti samo na ono što radim samo tijekom treninga. Pitanje je što radim prije i poslije treninga, kako se hranim, kakve dodatke prehrani koristim, kako i koliko spavam, kakav mi je obiteljski život, kakav je moj način razmišljanja... Sve to utječe na dugovječnost i sve mora biti posloženo. Za dugovječnost je važnije ono što radiš izvan terena, nego na terenu. S 36 godina je igrač pametniji na terenu, balansira i izvan terena kako se bolje pripremiti, odmoriti, kako bolje disati prije utakmice ili prije spavanja.  Životni stil je ponekad važniji od onoga na terenu... - ističe Luka Milanović, kondicijski trener hrvatske nogometne reprezentacije i profesor na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.  

Od 35. godine počinjemo gubiti otprilike jedan posto mišićne mase, skloniji smo ozljedama jer nam se ligamenti i tetive ukrućuju, hrskavice su tanje... Tada na scenu stupa moderna znanost.

- Dio znanosti će vam kazati da je to točno, a drugi će tvrditi obrnuto. Pitanje je gubi li se to jer mi starimo ili mi starimo jer se prestajemo kretati i trenirati. U biti obje teorije su u pravu - ističe Milanović.

Le Bron James (36) navodno troši milijun dolara godišnje na svoje tijelo. Zaposlio je biomehaničara, bivšeg američkog komandosa, prima tretmane tekućim dušikom kako bi smanjio upale. Roger Federer (40) posjeduje hiperbaričnu komoru i spava 10 do 12 sati u potpunom mraku... Ima li Luka Modrić neke slične protokole?

- Luka već godinama ima osobnog trenera Vlatka Vučetića, našeg profesora. To jedan od važnih preduvjeta da bi toliko trajao. On brine o tome što Luka radi prije ili poslije treninga, čemu se posvećuje u koje doba dana. Personalizirani pristup je jako važan. No, Luka dovoljno pazi na sve ostale segmente. Pazi na prehranu, san, ne koristi ove high-tech stvari koje ste nabrojali, ali pazi na temeljne stvari... Naravno, obiteljski život bitno utječe na mentalnu komponentu. On ima posvećenost i otpornost. To je odlika svih top igrača koji su posvećeni i otporni, odnosno, ne ulaze u depresiju i euforiju. Rade svoj posao i kada su rezultati jako dobri ali i jako loši. Bilo bi pogrešno kazati da je za sve najbolje da idu u kriosaunu. Za nekog je dobro, za nekog nije - kaže Milanović.

>>> Luka Modrić o prestižnoj nagradi Večernjeg lista i njegovih čitatelja

Novi pojmovi za obične ljude su wellness i aerobic, a sve u svrhu pomlađivanja. Sve to ide do granica nekog kolektivnog straha od starenja, a industrije raznih proizvoda stalno rastu. 

- Kineziološki fakultet radi puno na promociji tjelesne aktivnosti koja nije na dovoljnoj razini u svijetu i to je civilizacijski problem. Ekspanzija industrije ljepote i mladosti je velika. Najbolje prolaze oni segmenti koji su najugodniji za korištenje. Oni koji nisu ugodni, poput vježbanja ili pravilne prehrane, nisu baš tako popularni. Najugodnije ti je tek nakon napora, odnosno neugode. Napor mora biti pametan i redovit. Tada se najbolje osjećamo zato što smo u jednom trenutku evolucije nakon napora bili nagrađivani hranom.

Blagi stres je dobra stvar, kao trening koji brzo prođe. Ključ je u pametnom umaranju i oporavku. A to je individualno. Dugovječnost se vrti oko tri stvari, svatko mora ocijeniti za koju ocjenu se hrani, odmara i vježba. Ne mora biti to za ocjenu pet. Samo da pola sata duže spavate, pola sata šetate i prestanete konzumirati kalorije. Nakon mjesec dana običan čovjek osjeća se kao superjunak. Svi bismo trebali biti tjelesno aktivni. Osam tisuća koraka dnevno je za preživljavanje, 10 tisuća je prolazna ocjena, a 12 je dugovječnost - kaže Luka. 

Kineziološki fakultet na ovu temu priprema još jednu konferenciju.

- Tako je, riječ je o 20. online-konferenciji za pripremu sportaša, 18. i 19. veljače. Teme će biti iz nogometa i drugih momčadskih sportova. Također, pričat ćemo i o dugovječnosti sportaša. Svi zainteresirani treneri, sportaši, roditelji, informacije o ovoj konferenciji mogu dobiti preko internetske stranice Udruge kondicijskih trenera Hrvatske.    

Znanstvenici kažu da u našem tijelu postoje tisuće gena koji se 'uključuju u određeno doba dana', prvenstveno u zoru i sumrak... 

- Dokazano je najbolje vrijeme između 6 i 10 ujutro, odnosno 18 i 20 sati poslijepodne. Od 22 je vrijeme za obnovu i odmor. Moramo pratiti te evolucijske cikluse - kaže Milanović.

Nekad su igrači popili viski da smiri živce prije važnog nastupa ili bi zapalili cigaretu u svlačionici...

- To se danas rješava tehnikama disanja. Ja svoje sportaše učim o tri tehnike disanje. Voda-disanje, kako treba disati uvijek, vino-disanje, ono što te smiruje i kava-disanje... 

Očito smo ušli u eru novih mogućnosti?

- Medicina je pomogla da igrači duže traju i ozljede se rješavaju elegantnijim načinom. Znanje i svjesnost napravilo je svoje. Igrač to mora koristiti na pametan način...

Pa i oporavak od ozljeda je sve kraći, čak uzgajaju ligamente u laboratorijima?

- Kirurške tehnike su puno bolje nego prije. Procesi rehabilitacije su puno pametniji i precizniji. Razina stručnog zdanja, liječnika, fizioterapeuta, trenera također je bitno utjecala. Ozljede se manje ponavljaju - kaže Luka.

Na osnovi DNA analize, stručnjaci mogu izmjeriti rizik od ozljede? Znači li to da, ne samo da ćeš se brže oporaviti, nego da se uopće nećeš ozlijediti?

- Nema garancije, no može biti povezano. Morate uzeti u obzir da postoji puno drugih faktora koji utječu na pojavu ozljede. Genetika daje lijepe odgovore, no to nije dovoljno. Genetika je samo nacrt.

Još jedna stvar na kojoj znanost stavlja naglasak je taj sportski PTSP o kojem se malo priča. Michael Silver sociolog sa sveučilišta u Torontu, priča da je mentalno stanje sportaša koji prekida karijeru poput pada s litice. Privid o tome da su bez identiteta i svrhe, često padaju u depresiju...  

- To je veliki problem. Identitet je ključna stvar. Ti prijelazi nisu jednostavni. I u Hrvatskoj postoji program 'We care' (Mi brinemo ili Stalo nam je, nap.a.) koji radi na tome da sportaše priprema za karijeru nakon sporta. Da ne bude iz nečeg ni u što. Dvojna karijera je ključna, kako zadržati adrenalin i emociju kakvu ima vrhunski sportaš... - zaključio je Luka Milanović.