Vratarka Lokomotive

Tea: Rukomet je moj život, a ponosna sam što sam sa sela

01.06.2018.
u 23:32
Tea je rođena u Makarskoj, a živjela je u Stablini
Pogledaj originalni članak

Tea Pijević (26), vratarka zagrebačke Lokomotive, nedavno je protiv Pitomače imala 21 obranu. U velikoj je formi na kraju sezone.

– Iskreno, ne pratim statistiku, nije mi bitna, pobjeda je uvijek na prvom mjestu jer nekad ni 20 obrana nije dovoljno. Zato bih uvijek prije izabrala pet obrana ili čak jednu za pobjedu – rekla je Tea.

Rođena je  u Makarskoj, a živjela je u Stablini.

Najviše voli nogomet

– To je zapravo predgrađe Ploča, kako ja kažem – selo moje malo, ljepše od Pariza. Kod nas je dolje uvijek bitka između mjesta, imamo svoja natjecanja poput maratona lađa i uvijek volimo isticati svoje mjesto – kaže Tea.

Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
PPD Zagreb

Rukomet je počela trenirati s deset godina.

– Odmalena sam voljela sport, a kako za djevojke u mom kraju nije bilo baš velikog izbora, upisala sam se na rukomet. Kao mala igrala sam i nogomet i to mi je uvijek bila najveća ljubav što se tiče sporta. Na vrata sam stala sasvim slučajno, na jednom treningu nismo imale vratarku, a kako se nisam bojala lopte zbog nogometa, stala sam na vrata i, eto, ostala – istaknula je.

Prvi klub bila joj je Dalmatinka iz Metkovića u kojoj je provela deset godina.

– Bilo je to deset prekrasnih godina. Upoznala sam i stekla dobre prijateljice s kojima sam i danas u kontaktu. Među sretne trenutke svakako bih ubrojila uspjeh iz 2010. godine kada smo osvojile prvo mjesto u Drugoj ligi-jug i tako osigurale plasman u Prvu ligu. Bile smo baš prava klapa. Što se tiče nesretnih trenutaka, to je svakako bio odlazak iz kluba – istaknula je vratarka Lokomotive.

U Dalmatinki ste branili uz Martu Žderić?

– Nismo dugo igrale zajedno. Taman kad sam rukometno sazrijevala i kad sam trebala početi braniti, ona je otišla u Podravku, otvorila mi put.

Je li bilo naporno odlaziti na treninge u drugi grad?

– Uvijek ću biti zahvalna svom tati koji me nije samo vozio na treninge nego i na utakmice, posebno dok smo još bile mlade. Naravno, kad bi bili lijepi dani, išla sam pješke ili biciklom.

Završila je Tea srednju turističku.

– Kod nas dolje uvijek ima posla u turizmu, a nikad ne znaš što život nosi – istaknula je.

Zbog neslaganja s upravom Dalmatinke Kornelija Klinac, Iva Družijanić i Tea Pijević napustile su klub i u “paketu” otišle u banjolučki Borac.

Mogle smo više napraviti

– Tamo su nas super primili i rado bih se vratila u Banju Luku. Na polusezoni, dok sam igrala za Borac, dobila sam poziv iz Sesveta, a kako je u ligi BiH stanka od tri mjeseca, na polusezoni sam se odlučila za novi korak u karijeri, što se danas pokazalo kao pun pogodak – istaknula je vratarka Lokomotive.

Nakon nekoliko sezona u Sesvetama došla je u Lokomotivu s kojom je lani osvojila Challenge cup, a ove sezone kup Hrvatske. Prvenstvo im je izmaknulo...

– Po meni, prvenstvo je izgubljeno u Koprivnici porazom 15:16 i svi se trebamo zapitati kako je moguće da ih u dvije utakmice razbijemo, a da smo tu najvažniju utakmicu u sezoni izgubile. Naravno da nisam zadovoljna sezonom jer mislim da smo trebale i mogle više i u prvenstvu i u Europi – rekla je Tea.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 3

Avatar Najsjajniji Hrvatski Vitez
Najsjajniji Hrvatski Vitez
23:46 01.06.2018.

Prava hrvatica Tea: Rukomet je moj sadasnji kontejnerski život a suzivot sa sponzorom u Beogradu je moj san, a ponosna sam što sam sa sela i što sam sa osudenim haškim robijasima jela.