I dok u dvorani bivšega Nacionalnog teniskog centra na Zagrebačkom velesajmu još ima neke zabave, ondje je i igraonica za djecu, vanjski zemljani teniski tereni pokazuju sav nemar koji iskazujemo prema sportskoj infrastrukturi. Igrališta su potpuno zapuštena, vidi se da se o njima nitko ne brine i da odavno ondje nije kročila dječja noga u lovu na tenisku lopticu. Mnogima je to teško i gledati.
– Kad vidite da na teniskim terenima rastu trava i korov, to je jako tužna slika za sve nas koji se bavimo tenisom. To je zbilja žalosno, tek tada se shvati što je napravljeno – kaže bivši tenisač i direktor mnogih turnira Branimir Horvat.
Tri puta poništen natječaj
A napravljen je zločin prema tenisu, kojem je uobičajeno kumovao "udruženi zločinački pothvat", teško je, naime, odrediti jednog krivca za to što se dogodilo. Uglavnom, u ljeto 2017. izgubljeno je devet igrališta u dvorani i devet na otvorenome.
– Zatvaranje Nacionalnog teniskog centra nešto je što se nikako nije smjelo dogoditi. Taj centar na Velesajmu bio je inkubator mladih igrača, tu su se igrala državna prvenstva, tu su igrači iz cijele Hrvatske dobivali od Saveza igrališta za trening. U NTC-u je vladao pravi teniski ugođaj, ondje su se okupljali treneri, održavale konferencije. Tu je Marin Čilić trenirao četiri godine. Zašto taj centar nisu mogli održati predsjednici HTS-a koji su tada predsjedali? Ništa nije bilo važnije od toga. Da su predsjednici saveza bili tenisači, a ne političari, to se vjerojatno ne bi dogodilo – kaže legendarni teniski trener i bivši izbornik ženske reprezentacije Vjeran Friščić, koji je bio i jedan od utemeljitelja NTC-a.
No, da bi priča o NTC-u bila potpuna, dobro je vratiti se malo unatrag i vidjeti zbog čega je uopće (2015.) raskinut ugovor između ZV-a i HTS-a. Formalno je do raskidanja ugovora došlo jer je NTC nagomilao dugove, nije plaćao struju, vodu i čistoću. Bilo je u dvorani i hladno i prljavo, roditelji su se bojali za zdravlje svoje djece.
Kaštelanin Ivan Savin, čiji se sin Roko (23) bavi tenisom (danas na sveučilištu u Salt Lake Cityju), svojedobno se tri puta javljao na natječaj za taj prostor (prvi put u prosincu 2015.), tri je puta nudio najbolje uvjete i pobjeđivao na njemu i tri puta je doživio da natječaj bude poništen.
– Gordanu Pavloviću, koji je bio direktor NTC-a i koji je napravio sve te dugove, ponudio sam pomoć, ali on mi je znakovito kazao: "Karte su podijeljene." Za cijeli taj prostor plaćali su samo 21.000 kuna mjesečno, a svejedno su nagomilali dugove jer se vjerojatno i izvlačio novac, ne znam kako to drukčije objasniti – kaže Savin, koji je jako dobro upoznat s problematikom NTC-a.
Ključne poteze vukao Lovrić
Pokušavao je spasiti taj prostor za tenis, ali nije uspio. Pa, tko je glavni krivac što je NTC izgubljen i što na terenima caruje korov?
– Sve je otišlo u pogrešnom smjeru, igrale su se zakulisne igre, parcijalni interes prevladao je opći. Na jednoj je strani bila ekipa iz Grada na čelu s gradonačelnikom Bandićem, a ključne poteze vukao je Ivica Lovrić, tadašnji pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport – javljao se tada i Cibonin direktor Domagoj Čavlović, ne znam odakle kod njega interes za tenis – a na drugoj predsjednik HTS-a Franjo Luković i njegov izvršni direktor Miroslav Zečić, koji su pokazali i nebrigu i nesposobnost – napominje Savin i dodaje:
– Kad je 2018. godine na čelo HTS-a došla Nikolina Babić, još se puno toga moglo napraviti na očuvanju dvorane na Velesajmu ili na pronalaženju drugog rješenja. O kojem ona često govori, ali konkretnog rezultata nema. A izgubljeni su i svi turniri u Zagrebu. Izbornici se imenuju "po babi i stričevima", a sportska direktorica Jelena Kostanić ne zna ništa o tome. Potroši se milijun kuna na raskošnu Tenisku večer, a za taj novac mogla su se sagraditi četiri terena. Ostavimo li reprezentaciju u Davisovu kupu po strani, ona po inerciji može funkcionirati i sama, s izbornikom i igračima, u ostalim segmentima nije napravljen apsolutno nikakav iskorak – zaključuje Savin.
Dobro, u posljednje se vrijeme ulaže u mlade više nego prije, aktualno vodstvo može se pohvaliti i najvećim brojem profesionalnih turnira u Hrvatskoj (izuzev u Zagrebu, koji kao da je okužen).
VIDEO: Bišćan: Osjećaj je lijep, ali znamo gdje se nalazimo i gdje radimo