Tko je čovjek koji je režirao senzaciju protiv Hajduka? Najmlađi je u HNL-u, ima poruku za Dinamo

Urugvajac sa španjolskom putovnicom, 39-godišnji trener Istre 1961 (deset mjeseci mlađi od Ivana Krstanovića), Gonzalo Garcia, kreirao je možda najveće iznenađenje Hrvatske lige ove sezone pobijedivši Hajduk s 3:0.

Je li ovo najveća pobjeda vaše trenerske karijere, pitali smo Garciju.

- O.K., s obzirom na ono što nam je donijela, možda i jest, ali već sam s Istrom pobijedio Rijeku u gostima, prvi put u povijesti, što je također donijelo veliku radost našim navijačima i ljudima u klubu. No, i ove nedjelje imao sam sličan osjećaj; ljudi su bili nevjerojatno sretni, cijeneći jako pobjedu nad Hajdukom - odgovorio je Gonzalo.

Koja je bila formula vaše pobjede? Ne podcjenjujući moć vaše momčadi, je li to djelomično bila i zasluga vrlo slaboga Hajduka?

- Ne mislim da je Hajduk bio slab. Ono što ovu pobjedu čini lijepom je činjenica da smo zaista igrali dobro, a Hajduk je bio jako agresivan, osobito nakon prvoga primljenoga pogotka, kada nas je jako pritisnuo, i bilo nam se teško oduprijeti. Tajna uspjeha? Sve je na igračima: bili su agresivni, igrali su s puno strasti i cijelo vrijeme su vjerovali da je ono što rade dobro. S loptom i bez lopte bili su samouvjereni, imali su snage i volje oduprijeti se pritisku suparnika. A kada je suparnik izgubio energiju i brzinu, naše strpljenje se isplatilo.

I u prošloj utakmici s Hajdukom bili ste blizu pobjede, završilo je 2:2, Livaja je spasio bijele u 88. minuti. Očito vam Hajduk leži?

- Igrali smo mi dobro u mnogim utakmicama, ne samo protiv Hajduka. Činimo to već dulje vrijeme.

Ne volim se braniti

Jeste li onda u stanju pobijediti i Dinamo?

- U trećem kolu bili smo poraženi 1:4 od Dinama, no na početku prvenstva nismo bili dobri, još smo se bili tražili. No, u prošloj sezoni dobro smo mu parirali, osobito u domaćoj utakmici. Ma možemo se mi nositi sa svima, a mentalitet naših igrača je pobjednički. Vjerujemo da svakoga možemo pobijediti.

Od momčadi iz donjega dijela ljestvice očekivalo bi se da igra obranaški, ziheraški, no kod Istre 1961 to nije slučaj. Vi se nastojite nadigravati.

- Da, točno je. Za mene je najvažnije organizirati se dobro bez lopte, za to treba dosta raditi, a kada smo u posjedu lopte, želim da pokažemo osobnost i igramo. Protiv bilo koga, pa i protiv velikih momčadi, ne volim vidjeti svoju momčad bez lopte i kako se brani. Ni igrači u tome ne uživaju. Ne osjećaju se dobro ako nešto ne pokušaju.

Je li takav i vaš trenerski mentalitet ili jednostavno španjolski mentalitet?

- U Španjolskoj imate mnogo više trenera defenzivaca nego ofenzivaca. To je samo ono kako ja vidim stvari – želim ići po nešto, a ne nešto čekati. Mnogo puta čujem upozorenja 'oprez, riskantno je', a ja mislim da je riskantno nešto ne pokušati.

Kako ste zaustavili Livaju?

- Nismo razmišljali kako zaustaviti Livaju, bez obzira na to što je jedan od najboljih igrača lige, nego kako zaustaviti Hajduk. Jer, Hajduk ima još dobrih igrača. Naš plan bio je držati Livaju što dalje od vrata, tada mu je teže kreirati šansu i zabiti gol. I to smo uspjeli.

Istra ima 24 boda nakon 18 kola, a u cijeloj prošloj sezoni osvojila je 31. Iza vas su Lokomotiva, Rijeka, Šibenik i Gorica, a u svakoj sezoni promijenite dosta igrača, krvnu sliku momčadi. Kako u tome uspijevate?

- To nije lako. Međutim, imamo nekolicinu igrača koji su s nama dulje vrijeme, a kada biramo igrače, tražimo momke sa stavom, gardom, osobnošću, karakterom, one za koje se mislimo da se lakše mogu adaptirati. I koji su voljni i željni napredovati. Svi naši igrači imaju takav stav i takve ambicije.

Bi li Ante Erceg u ovoj formi mogao naći mjesto u momčadi Hajduka? Je li jedan od najboljih u ligi?

- Za mene bi svi igrači Istre mogli igrati u Hajduku, jer ja ih sve volim. I ako ste gledali utakmicu s Hajdukom, mogli ste vidjeti da u našim redovima ima dosta kvalitete. Ante je, naravno, poseban igrač. Tražili smo "devetku" i sportski direktor Saša Bjelanović predložio je Antu, kojega se sjećam iz vremena kada je igrao za moj nekadašnji klub Esbjerg. Pregledao sam snimke iz raznih dijelova njegove karijere i složio se da ga dovedemo. On je jako kompetitivan, željan pobjeđivanja i napredovanja unatoč svoje 34 godine. S tim kvalitetama, može igrati u bilo kojem klubu.

Gotovo ste dvije godine u Hrvatskoj ligi? Imate li ambicija otići u jaču ligu, jači klub?

- Trenutačne su mi ambicije postići što više s Istrom, držati ovu razinu na kojoj smo sada pa i biti još bolji. U nogometu nikad ne znate što vas čeka; sada smo svi sretni, a izgubimo li sljedeće tri utakmice, više neće biti tako. Sada igramo s Varaždinom i samo o tome razmišljam.

Fokusiran na obitelj

Koji je vaš omiljeni klub u Španjolskoj?

- Ne znam, nemam ga. Znate da sam Urugvajac, tako da je moj klub Nacional iz Montevidea. Doduše, igrao sam kao mlad u madridskom Realu i utoliko imam neke veze s tim klubom, ali Real nije moj omiljeni klub. Utakmice u Španjolskoj ne gledam kao navijač, nego kao ljubitelj nogometa.

Koristite li društvene mreže, Instagram, Facebook?

- Nisam osoba koja bi se previše time bavila, jednostavno ne volim baš publicitet. Imam profil na Instagramu, no ne koristim ga često.

Ne poželite li objaviti da ste, na primjer, pobijedili Hajduk?

- Ne baš. Kada član moga stožera Danijel Franjković objavi o tome priču na Instagramu, ja je podijelim, ali računalo koristim samo za posao. Fokusiran sam samo na treninge i na obitelj; sina Martina, kćer Adrianu i suprugu Albu koji su sa mnom u Puli - zaključio je Gonzalo Garcia, trenutačno najmlađi trener u najvišem razredu hrvatskog nogometa.