Magdalena, želiš li se udati za mene?” Poruka s bračnom ponudom zasvijetlila je na semaforu. Mjesto radnje ove ljubavne priče bio je maksimirski stadion, a tajming još bolji – poluvrijeme kvalifikacijske utakmice između Hrvatske i Ukrajine za Svjetsko prvenstvo 2018. godine. Navijači su se odmah počeli ogledavati oko sebe u potrazi za Magdalenama. A koja je ona prava? Eno je! Stoji na stubama na sjevernoj tribini, suze radosnice već su joj krenule niz lice iako ni ona sama još nije u potpunosti povjerovala da je baš o njoj riječ. Ali nema zabune, njezin odabranik Mario kleknuo je i u ruci držao prsten.
Sljedećih nekoliko sekundi sve su oči na stadionu bile uprte u nju, a onda je uslijedilo sveopće oduševljene: rekla je da! Ali čekaj malo, to nije sve. On ima kockastu majicu, Hrvat je... A ona je u plavom, ukrajinskom dresu. Kao da prosidba pred 30 tisuća ljudi ne bi bila spektakl sama za sebe, kada se ispostavilo da je riječ o Hrvatu i Ukrajinki, pokupili su simpatije cijele nacije, pa čak i onih koji nisu fanovi pompoznih prosidbi. Odlučili smo stoga doznati tko je zapravo mladi par koji je zaslužan za jednu od najljepših slika koja je u posljednjih nekoliko godina poslana u svijet s naših nogometnih tribina i koji je pokazao kako se one mogu zapaliti i ljubavlju! Ona je Magdalena Sophia Rohun, on Mario Kvasina, a pronašli smo ih u Linzu, u Austriji gdje žive.
A uopće ne prati nogomet
– Kako, zašto, zar zbilja, kako... samo je ponavljala ta pitanja. Dobro da se uopće sjetila reći “da”. A onda je opet nastavila s pitanjima i, evo, tjedan dana kasnije i dalje zapitkuje pa kako, pa kako, pa kako – prepričava nam prve dojmove 23-godišnji Mario koji još uvijek sav pršti od ponosa zbog svog prošlotjednog pothvata. Dugo se pripremao da sve ispadne savršeno i apsolutno bi lagao, kaže, kada bi rekao da mu je bilo svejedno. Trema koju je osjećao prije utakmice ne može se uopće opisati, no čvrsto je odlučio da je to prilika koju ne može propustiti.
– Prosi se samo jednom u životu tako da sam dugo čekao pravu šansu i, kad sam čuo da nam reprezentacije igraju, odmah sam znao da je to taj trenutak kada ću zaprositi djevojku svog života. I zamislite onda... Tribine su nam stalno bile zatvorene. Pa već sam ih ja htio nazvati da ih otvore da se mogu oženiti – kroz šalu napominje veseli Mario, a osmijeh s lica ni tjedan dana kasnije ne skida Magdalena.
– Ma ne znam ja ništa, još sam u šoku i ne vjerujem da se to meni dogodilo – kaže nam, a onda ipak nastavlja kako je za nju to bila savršena prosidba. Ideja da se to dogodi baš kada igraju Hrvatska i Ukrajina ni njoj ne bi pala na pamet, dodaje, tako da je jako ponosna na svog odabranika. A na pitanje prati li uopće inače nogomet, prekriva lice rukama i kaže: “Hahaha... pa ne!”.
– Ali zvučalo mi je jako zanimljivo da igraju naše reprezentacije, bila je to dobra prilika i da malo posjetimo Hrvatsku i nisam je htjela propustiti – kaže oduševljena djevojka dok joj novopečeni zaručnik dobacuje: “Dobro da nisi”. A znaju li uopće na kraju kako je utakmica završila? Na to su pitanje samo razmijenili nekoliko zbunjenih pogleda, pa uglas zaključili: “Mi smo svakako pobijedili“!
Iako su odlazak na utakmicu dogovorili zajedno, za sve ostalo pobrinuo se Mario koji je prosidbu isplanirao do posljednjeg detalja. Ulaznice je kupio čim su izašle u prodaju, a zaruke je organizirao uz pomoć Hrvatskog nogometnog saveza. Iako, jasno, nije imao nikakva iskustva u pripremanju javne prosidbe, uspio je doći do nadležnih i odgovornih osoba koje su se, prema njegovim riječima, oduševile idejom i obećale su mu pomoći koliko god treba. Zaruke na utakmicama ipak su puno češće vani nego kod nas, ali uvijek je lijepo poslati takvu sliku u svijet. Posebice ako se uzme u obzir da je ovo bila prva utakmica hrvatske reprezentacije nakon dvije godine s navijačima.
Mario je uz pomoć HNS-a pripremio prosidbenu poruku za semafor s fotografijom para, a kamere su bile uperene prema sjedalima za koja su kupili ulaznice. Ipak, nije sve prošlo tako glatko.
– Problem je nastao jer nismo mogli doći do svojih sjedala. Kad smo stigli na stadion i htjeli sjesti, zaštitari su nam rekli da je taj dio tribine već pun. S obzirom na to da sam morao biti što bliže tim mjestima, cijelo smo prvo poluvrijeme stajali na stubama – govori Mario, koji je cijelo vrijeme morao paziti da Magdalena ništa ne posumnja. Na kraju su ipak iz Zagreba ponijeli samo lijepe, dapače najljepše uspomene kući u Linz.
Magdalena u Austriji, naime, živi cijeli život. Njezini su se roditelji preselili iz ukrajinskog Lavova u Salzburg u potrazi za boljim životom. Tamo je živjela do svoje šesnaeste godine kada se s obitelji preselila u Linz. Mario je pak u taj grad došao sam, kao osamnaestogodišnjak.
– Rodom sam iz Uskoplja, iz srednje Bosne, ali tamo nažalost nema više nikakve budućnosti za mlade pa sam prije pet godina odlučio doći u Austriju u potrazi za poslom – objašnjava Mario, kojemu još uvijek nedostaje rodni kraj, ali da nije došao u Linz, dodaje, nikada ne bi upoznao Magdalenu. Mladi se par prvi put sreo prije nekoliko godina na druženju kod zajedničke prijateljice. Obostrane su se simpatije pojavile doslovno na prvi pogled, no ipak se može reći da je Magdalena bila hrabrija i “povukla prvi potez”.
Jedan-nula i prsten
– Ja sam nakon nekog vremena htio ići kući, no onda sam shvatio da sam negdje zametnuo ključeve auta i da ne mogu nikamo dok ih ne pronađem. Tek nakon sat vremena traženja vratila mi ih je djevojka koja ih je sakrila i koju prvi put vidim. Ona je meni uzela ključeve, ja njezin broj telefona i od onda smo se redovito čuli – prisjeća se Mario kojeg je najviše iznenadilo koliko dobro Magdalena govori hrvatski, tako da isprva uopće nije znao da je Ukrajinka. Par je od tada nerazdvojan, a prekosutra će proslaviti i treću godišnjicu veze.
Gotovo svaki trenutak provode zajedno, i dalje su zaljubljeni kao i prvog dana, a već pola godine i žive zajedno. On je tehničar za garažne automate, a ona se bavi birokratskim poslom. Sretni su zajedničkim životom u Austriji, no nerijetko idu u posjete svojim domovinama uz koje će ih, kako kažu, uvijek vezati srce. Redovito putuju u Marijevo rodno Uskoplje, a tada obvezno posjete i Hrvatsku u kojoj provode svako ljeto.
– Mene je Hrvatska potpuno osvojila. I prije nego što sam upoznala Marija naučila sam jezik jer imam dosta prijatelja i prijateljica iz Hrvatske koji žive u Austriji. A kada smo mi prohodali, zemlja me još više oduševila – ističe 22-godišnjakinja koja posebno voli hrvatsku obalu i otoke, primjerice Čiovo. Svi njihovi poznanici, a posebice oni koji dobro znaju njihovu priču, apsolutno su oduševljeni prosidbom. Mario, naravno, nikome nije otkrio što planira, ali im je dao malu preporuku da pogledaju utakmicu.
– Na kraju nikome nismo morali sami javiti, svi su vidjeli u izravnom prijenosu na televiziji. Počeli su navijati za nas više nego za reprezentacije i vrištati ispred ekrana – prepričava zaljubljeni par koji od prošlog vikenda nije prestao dobivati poruke. Čestitke stižu sa svih strana, no oni ipak još uvijek nemaju odgovor na pitanje koje sve najviše zanima: “A kada će svadba?”
– Malo ćemo pričekati da se dojmovi slegnu pa ćemo u miru odlučiti – zaključuju Mario i Magdalena, koji će do onda, otkrivaju, sigurno još nekoliko puta odgledati snimku utakmice između Hrvatske i Ukrajine. Iako rezultat oboje već jako dobro znaju.
– Jedan-nula i prsten! – kroz smijeh zagrljeni zaključuju.
"...zaštitari su nam rekli da je taj dio tribine već pun...."....stari dobri maksimirski običaji >;-))