Sportaši ne smiju platiti avanturizam Zlatka Mateše i HOO-a!

Točno je godinu dana do Olimpijskih igara u Riju 2016. Hrvatski olimpijski odbor to obilježava pjesmom i plesom, sambom s brazilskim plesačicama u Poreču, a iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta stiže alarmantno upozorenje:

"Sport je ozbiljno ugrožen, HOO mora pokriti milijunske gubitke Sportske televizije!"

Upozorava na to već dugo Tomislav Paškvalin (54), pomoćnik ministra zadužen za sport, noćna mora vrhuške HOO-a, predsjednika Zlatka Mateše i tajnika Josipa Čopa. Dvometraš Paškvalin golema im je kost u grlu, jer je i kao član Nadzornog odbora HOO-a jedini postavljao neugodna pitanja, zapravo potpuno logična – na što vi trošite novac koji dobivate od države?

– Upozoravam na to već dugo i odgovora nema. HOO je već bio u blokadi 24. lipnja ove godine jer mu je sjela ovrha na neplaćene rate kredita Sportske televizije. Situacija je eskalirala, HOO je sudužnik koji mora podmiriti gotovo 34 milijuna kuna kredita za SPTV, od čega je devet i pol milijuna već dospjelih dugovanja. A ode li SPTV u stečaj, za što postoje svi uvjeti jer je kontinuirano u blokadi, cijeli kredit dolazi na naplatu. Tko će to platiti? Tko je u HOO-u dao jamstva za kredit, a da nije pitao Ministarstvo, državu, one koji mu daju novac, smije li to uopće.

Paškvalin o tome ima kategorički stav:

– Ne smije se dopustiti da sportaši plaćaju poslovni avanturizam Mateše i HOO-a, da se na račun sportaša podmiruju milijunski gubici neuspjelog komercijalnog projekta kao što je SPTV.

Paškvalin je vrlo pedantan i ima sve brojke i sve podatke. Jedini mu je interes zaštita sportaša i da novac koji država izdvaja za sport i dođe u sportske ruke. Zato je i najbolji izbor za poziciju šefa Ureda za sport – dvostruki zlatni olimpijac, svjetski prvak, veliki kapetan vaterpolista Mladosti iz vremena kad su žapci morali igrati utakmice u Ljubljani (u Zagrebu su se tek gradili bazeni za Univerzijadu 1987.). Kao vrhunski vaterpolist prošao je sve – od Brodograditelja iz Betine do Pro Recca i Nice, a bio je i predsjednik VK Medveščaka, član Upravnog odbora HVS-a, potpredsjednik Kluba olimpijaca i predsjednik zagrebačkih olimpijaca. Uz to je ozbiljni, obrazovani intelektualac, koji je paralelno s vrhunskom karijerom studirao i diplomirao na Pravnom fakultetu.

Odbačena kaznena prijava

Ima zapravo i treće olimpijsko zlato – sin Fran Paškvalin postao je vrhunski vaterpolist i s reprezentacijom je upravo na Svjetskom prvenstvu u Kazanju. I tata Paškvalin, sa svoja dva metra i sportskom figurom u 54. godini izgleda kao da je upravo prošao pripreme. Razgovaramo u njegovu uredu u Ministarstvu i visoki dužnosnik otvoreno i energično odgovara na sva pitanja.

Prima li HOO u 2015. godini sve što je planirano iz budžeta, imaju li hrvatski sportaši sve potrebno za pripreme za Olimpijske igre i normalno funkcioniranje sporta?

– Hrvatskom olimpijskom odboru u ovoj je godini do polovice srpnja doznačeno 58,5 milijuna kuna sredstava iz državnog proračuna. To je puno više od polovice sredstava (cca 46 milijuna kuna) koliko je HOO dosad trebao dobiti iz proračuna. U državnom proračunu za HOO planirano je 91.588.000 kuna. Nemam izvještaj o utrošku tih sredstava jer nam nije podnesen izvještaj, iako smo ga više puta službeno tražili. Zbog toga vam ne mogu sa sigurnošću odgovoriti idu li sva sredstva namijenjena sportašima upravo njima ili se troše u neke druge svrhe.

Zbog čega su čelnici HOO-a lani podignuli kaznenu prijavu protiv vas i što se dogodilo s tom prijavom?

– Kad sam došao na mjesto pomoćnika ministra, odmah sam uočio nekoliko bitnih stvari. Prvo, da država godinama šalje novac HOO-u a da ne zna točnu namjenu tih sredstava. Drugo, da jasni kriteriji za raspodjelu tog novca ne postoje. Treće, ono što sam znao i prije kao član Nadzornog odbora HOO-a, da nitko stvarno ne kontrolira trošenje sredstava. To je dovelo do toga da se milijunski iznosi troše nenamjenski i nezakonito, npr. na Sportsku televiziju. Način predlaganja i izrade plana za 2015. doveo sam u zakonske okvire, a doznake sredstava uvjetovao sam jasnim i preciznim zahtjevima i izvješćima. To je bio signal da se na mene krene najoštrijim metodama, pokušajem javne diskreditacije i javnom objavom kaznene prijave. Spomenuta prijava je, dakako, odbačena.

Kako je moguće da HOO novcem koji dobiva od Ministarstva (države) pokriva dugove Sportske televizije? Dokad HOO može financirati Sportsku televiziju?

– Nakon ovogodišnjih ovrha svima je jasno da se državnim novcem plaćao SPTV, na to ukazujem već neko vrijeme, te na poslovnu neodrživost tog komercijalnog projekta i izravnu ugroženost hrvatskog sporta zbog izdanih jamstva HOO-a za kredite SPTV-u. Ono što je pogubno i što sportska javnost još ne zna, jest da banka koja je dala kredite Sportskoj televiziji i koja je već četiri puta ove godine ovršila račun HOO-a kao jamca, sada uvjetuje HOO­-u da sam preuzme kredite a da se oni zauzvrat reprogramiraju. Ako se to dogodi, HOO nije više jamac, nego izravni dužnik i preuzima dugove SPTV-a! Hrvatski sport, dakle, plaća milijunske dugove potpuno promašenog i loše vođenog projekta. Takvo je ponašanje nedopustivo i nezakonito! SPTV nije javna potreba u sportu pa onda ne može ni biti sastavni dio programa javnih potreba u sportu koji donosi HOO! To je HOO-u više puta direktno dopisom rečeno pa ne razumijem kako misle zakonito financirati kredite Sportske televizije ako ne mogu financirati ni njezinu djelatnost! Odvjetnik Vladimir Gredelj ispostavlja im fakture u iznosu od 471 tisuće kuna, vidjet ćemo za koje usluge i je li to zakonito pa bi im za toliki novac svakako mogao dati dobar pravni savjet.

Na početku projekta SPTV-a bilo je rečeno da ni kuna neće izaći iz HOO a?

– Da, vratite se i naći ćete zapisnike sa skupština HOO-a gdje je predsjednik HOO-a govorio da nijedna kuna iz proračuna HOO-a neće otići za SPTV, a da ne govorimo o nikada viđenom strateškom partneru. Gubitak je velik, dugovi golemi i ta takozvana "promocija hrvatskog sporta" košta skoro na razini jednoga godišnjeg budžeta HOO-a. Gdje su nakon pet godina vidljivi rezultati te promocije, jesmo li povećali sportsku bazu, zainteresirali gledateljstvo?

Imate li kakvu informaciju glede Al Jazeere koja je prisutna na SPTV-u?

– Navodno plaćaju 800.000 kn godišnje za nekoliko sati programa i to u prime–timeu! Dakle, u nedostatku vlastitog programa, SPTV iznajmljuje najbolje termine, i to na području cijele RH, za nikakav novac. Baš me zanima kako je to dozvolilo Vijeće za elektronske medije?! Kako to da jedna televizija koja je dobila koncesiju proizvoditi sportski program, to pravo ustupa multinacionalnoj kompaniji koja proizvodi informativni i politički program. Za koji novac? Tko je to dogovarao?

Ispada da HOO i ne potiče razvoj sporta na pravi način, naprotiv?

– HOO se bavi vrlo važnim segmentom sporta – vrhunskim sportom. Njegov je zadatak potaknuti vrhunski sportski rezultat koji će poticati mlade da se u što većem broju i cijeli život bave sportom. Umjesto toga, svjedoci smo da pojedini sportovi godinama nemaju očekivane rezultate, ali ostaju isti, čak i rastu financijski u proračunu HOO-a. Zašto? Po kojim kriterijima? Komu odgovara da nema jasnih kriterija? Sramota je da u HOO-u postoje kriteriji iz 2002. godine!!! A od tada je bilo šest olimpijskih igara! Ovakvo stanje traje godinama i dovelo je do sustavnih nepravilnosti i problema u hrvatskom sportu. Takvo ponašanje, uz pokroviteljstvo čelništva HOO-a, smatram nedopustivim. Na kraju, takvim ponašanjem, uz ove sramotne ovrhe i blokade računa, čelništvo HOO-a značajno ruši dostojanstvo te institucije, koju će netko nakon njih naslijediti.

Gomila lažnih obećanja

Promašen je i projekt olimpijskog centra na Silbi?

– To je još jedna od mnogih obmana i iluzija koje su proizašle iz HOO-a. Olimpijski centar na otoku udaljenom više od 30 nautičkih milja od Zadra, do kojeg treba po normalnom vremenu oko tri sata vožnje, a po zimskom i ne pitajte, s problematičnom opskrbom vodom. Svaki komentar je suvišan... Potrebno se sjetiti kakvih smo se sve lažnih obećanja iz HOO-a naslušali: vratit ćemo Janicu skijanju, dovest ćemo plivače Jukiće natrag u Hrvatsku, izgradit ćemo zgradu olimpijskog odbora, SPTV... Neistine, obmane i populizam u svrhu dobivanja naklonosti nekakvih masa, barem na kratko vrijeme. Fasada lijepih obećanja bez sadržaja.

Vodili ste i razvijali Olimpijski centar na Bjelolasici, sada toga uopće nema...

– Žao mi je što tadašnja politika 2008., pogotovo ministarstvo gdje sam sada pomoćnik, nije imala sluha da završimo taj projekt. Pokušavaju mi sada putem različitih spinova imputirati Bjelolasicu. Kapitalne investicije koje su bile spremne nisu mogle bez državne intervencije, a ona je od toga odustala. I nažalost, Olimpijskog centra Bjelolasica danas više nema.

MOK sve financira

Hoće li ministarstvo povećati budžet za sport u olimpijskoj 2016. godini?

– Ukupna sredstva za sport ovise o prihodima proračuna od igara na sreću, ali HOO je uvijek dobivao dovoljno sredstava za kvalitetnu pripremu olimpijaca, pa će tako biti i ovaj put. U novije doba praktički sve troškove putovanja i nastupa na Igrama financira MOK, tako da tu dodatna sredstva države i nisu potrebna.

Koliki je utjecaj naših bivših velikih sportaša na kreiranje i funkcioniranje sporta?

– Nažalost, zanemariv. Dio krivnje snose i sami sportaši. Nakon sportske karijere treba naučiti zanat upravljanja u sportu, a za to često nemaju energije ni volje.

Možete li usporediti standard i uvjete vrhunskih sportaša iz svog vremena i danas?

– U vrijeme moje profesionalne karijere imali smo odlične uvjete kao vrhunski sportaši. Pa ne bi moja generacija dvaput zaredom bila olimpijski pobjednik.

Mogu li danas npr. zlatni olimpijci u vaterpolu, članovi reprezentacije 2012. godine, u Hrvatskoj pristojno živjeti i posvetiti se samo vaterpolu?

– Trenutačno da, ali moraju ozbiljno razmišljati o tome što će raditi nakon karijere.

Cijeli razgovor s Tomislavom Paškvalinom možete pročitati u novom broju sportskog tjednika MAX.

>> USKOK odbacio prijavu protiv zamjenika ministra sporta Paškvalina