Mladog Zadranina ulovili smo nakon treninga u Cedevitinu domu na Velesajmu. U početku suzdržan, tijekom fotografiranja opustio se i raspričao. A i pravi je doživljaj bio gledati kako se igrač od sedam stopa (212 cm) djetinjasto poigrava loptom. Opravdano ga na terenu zovu “ubojica dječjeg lica”.
Zubčić je iz Pridrage, mjestašca pokraj Zadra, pa je jasno gdje je napravio prve košarkaške korake:
- S 10 godina počeo sam naglo rasti pa mi je rođak Jurica Žuža, koji je već bio prvotimac Zadra, predložio da dođem u Jazine. Nije trebalo dugo da zavolim košarku i tako je krenulo. Od desete do dvadeset i treće...
Drukčije zapravo i nije moglo biti s obzirom na to da dolazi iz sportske obitelji. Otac Ante igrao je košarku, sestra je odbojkašica, a skoro sva uža i šira rodbina bavi se košarkom. U rodu je i s hrvatskom reprezentativkom Marijom Vrsaljko. Kaže, košarka je u obiteljskim genima, a bogme je i visina.
- U obitelji sam najviši, ali svi smo oko dva metra pa mojih 212 cm ne odskače previše. Sestra ima 18 godina, a već je visoka 194 cm. Strah me da me ne prestigne - u smijehu je komentirao. Nastavio je i da je nabavka kreveta i odjeće postala prava avantura, skoro “preko veze”.
Počeo je u Zadru, najkošarkaškijem gradu na svijetu, no već s četrnaest i pol godina otišao je u ljubljansku Union Olimpiju, a nakon šest mjeseci zaigrao je u dresu talijanskog diva, Fortituda Bologne. Uslijedio je poziv iz Cibone, od tadašnjeg direktora Bože Miličevića.
- Cibonino sam dijete i ona me odgojila. Prošao sam kroz ruke mnogih trenera, naučio puno od brojnih suigrača i da mi nije bilo lijepo, ne bih ni ostao tako dugo.
Ne bježi od toga da je u Ciboni bilo i teških trenutaka, prošao je i on kroz ples vukova na rubu stečaja, ali je iz svega izašao jači. Završio je hotelijersko-turističku školu. Kao igrač Cibone uživao je određene privilegije, no nisu značajno umanjivale školske obaveze. Poslije mature u potpunosti se posvetio košarci, no naglašava kako mu je želja upisati fakultet:
- Bez škole čovjek nije ništa. Bilo bi mi zanimljivo studirati ekonomiju.
Trener ne bi htio biti...
- Ma kakvi, to nikako. Brate mili, ne volim dicu maltretirat’...
Nije ga nikad mogao vidjeti na terenu, no kao svakom Zadraninu, uzor mu je Krešo Ćosić. Tomislav uz Krešu ima i veći životni uzor - djeda Matu, čiju je uspomenu mladi košarkaš ovjekovječio tetovažom na desnom zapešću.
- Uskoro će godišnjica njegove smrti. Djed je umro 10. 11. 2012. Bio je čvrsta ruka u obitelji sa šestero djece, a njegov autoritet se širio i ostatkom obitelji. Svi smo ga cijenili kao čovjeka čvrstog karaktera i čvrstih načela. Novim generacijama želio bih biti uzor baš kakav je on meni bio.
Discipliniranje u Litvi
Tomislav s ponosom ističe kako mu je, uz djeda, i cijela obitelj najveća podrška.
- Odvrtim li film od početaka svoje karijere do danas i analiziram što su sve za mene napravili i podnijeli, ne znam kako bih im se odužio.
Dok je bio u Ciboni, u drugom krugu NBA drafta 2012. birali su ga Toronto Raptors. U stalnom su kontaktu, ali detalje nije htio iznositi:
- Nadam se da ću jednom igrati u NBA-u. Prvo to mjesto trebam zaslužiti.
U siječnju ove godine Zubčić je napustio Cibonu. Ugovor je istjecao, nakupilo se i dugovanja, pa je Lietuvas Rytas uletio u pravom trenutku na pravom mjestu. Zubčić se iz posljednjih dana u Ciboni prisjeća i jezive ozljede baš protiv “svog” Zadra. Izbijeno mu je nekoliko zuba, tražili su ih po parketu, pa se i sad s grčem na licu prisjeti tog neugodnog iskustva i problema koji su uslijedili, od hranjenja na slamku do zabrane pričanja i smijanja. Na teren se vratio brže od svih očekivanja s maskom ‘hannibal the cannibal” na koju se bilo teško priviknuti. Međutim, svako zlo za neko dobro...
- Nakon te nezgode sam sazrio, a u utakmice sam ulazio mentalno jači. Osjećao sam da igram na višoj razini i Lietuvas se zimus javio s ponudom.
U Litvi je proveo ukupno pet mjeseci.
- Popularnost košarke u Litvi i u Hrvatskoj ne može se ni usporediti. Kod nas mi predbacuju svaku pogrešku, a Litavci te bodre bez obzira na uspone i padove. Drago mi je što sam to iskusio i što stečeno znanje donosim u novi klub.
Slovio je kao ljubitelj noćnih izlazaka dok je igrao za Cibonu, no kaže, u Litvi se opametio. Otkad se vratio u Zagreb, u Cedevitu, ne izlazi, priušti si ponekad samo zajedničko piće s novim suigračima. U Cedevitu ga je povukao izbornik Jasmin Repeša čim je ljetos ustoličen za trenera.
- Zahvalan sam Repeši na ukazanom povjerenju. Imam savršenu priliku da se pokažem i izborim mjesto u reprezentaciji.
Prije potpisivanja ugovora dva tjedna je proveo na “probi” u Cedeviti. Atmosferom i odnosom s novim suigračima je zadovoljan. U slobodno vrijeme već se navukao na američku vrstu zabave... Kuglanje.
U SAD-u sam zavolio kuglati
- Volim kuglati, i to otkad sam prvi put bio u SAD-u. Meni je to gušt, a drugima je zanimljivo čim ovako visoko zamahnem kuglom.
To je razlog što slobodne večeri često provodi u Areni Zagreb. To može biti i korisna informacija za sve obožavateljice koje ga požele vidjeti izvan terena. Tomislav nema curu. Na pitanje o vezama nasmijao se pa malo zacrvenio...
- Od siječnja sam bio u Litvi, ljeto sam proveo po pripremama, a brojna putovanja, iz tjedna u tjedan, tek slijede. Teško je ostvariti vezu koja trpi takav tempo.
Sa starim društvom iz Cibone ostao je u kontaktu, ne bježi od emocija s kojima je igrao protiv vukova.
- Bilo mi je čudno biti na terenu Doma Dražena Petrovića u Cedevitinu dresu, no sve sam to potisnuo brzo na zagrijavanju. Želim se ponašati kao profesionalac i moj klub za koji dajem sve sada je Cedevita.
>>Priča o Tomislavu Zubčiću objavljena je u sportskom tjedniku Max!