Toni Kukoč ekskluzivno za Večernji otkrio zašto ga je Jordan provocirao

O Toniju Kukoču (51) nije se toliko pisalo još od njegovih igračkih dana. A piše se u superlativima, o tome da je bio iznimno svestran igrač ispred svog vremena, ljevoruki virtuoz čijeg bi klona svaki današnji NBA trener vrlo rado imao.

Sve je počelo neizborom među počasnike Kuće slavnih, nažalost i ove godine, a nastavilo se dokumentarnim serijalom o Jordanu i Bullsima, o kojem smo s Tonijem razgovarali još u veljači u Chicagu, tijekom All-Star Weekenda.

>> Pogledajte razgovor s Tonijem Kukočem uoči ovogodišnjeg NBA All-Star vikenda

Video: Dražen Brajdić

Ovaj razgovor smo pak vodili nekoliko dana prije početka emitiranja serijala koji je Toni imao priliku ekskluzivno pogledati prije svih gledatelja.

– Dali su nam da pogledamo prvih osam epizoda i onda su to, nakon dva dana, povukli. Moram priznati da sam i ja za neke stvari prvi put čuo pa tako i za ono da je Jerry Krause rekao Philu Jacksonu da neće ostati trener Bullsa čak ni ako okonča osnovni dio sezone s 82-0 – kazao nam je u uvodu Kukoč kojemu se nije svidjelo što je čovjek koji ga je draftirao od nekih anketiranih svjedoka vremena proglašen negativcem.

- Lako je, kada ga više nema, pričati o tome kako je on razmontirao Bullse, a treba znati da je on i arhitekt momčadi koja je osvojila šest naslova NBA prvaka. Kao da su morali naći nekog negativca. Lako je voljeti Jordana i Pippena, oni su to i zaslužili, no za Krausea je trebalo čuti i drugu stranu medalje.

I prije lansiranja serijala Toni je vidio onu fotografiju Bullsa s koje je on uklonjen, a postavljen Steve Kerr (kasnije trostruki NBA trenerski prvak) vjerojatno radi snažnijeg marketinga filma. Smeta li mu to?

– Ništa meni ne smeta. Ja sam mislio da će poanta serijala biti da se pokaže mlađim fanovima, pa i današnjim igračima, kako su igrali Jordan i Bullsi i kakva se tada, za gledanje ljepša, košarka igrala. Na kraju je ispalo da se puno toga izdramatiziralo, no drama je ta koja prodaje.

O njemu su se raspisali i ozbiljni novinari, a neki sad pišu što nisu prije 20 godina.

– Svih ovih godina bilo je svakojakih nagađanja. Od toga da možda nikad ne bih bio NBA prvak da nisam igrao uz Jordana i Pippena do toga da bi u nekoj drugoj momčadi imao prosjek 25 koševa, po sedam skokova i asistencija i bio višestruki All-Star. Amerikanci znaju reći da su svi pametni ponedjeljkom, nakon što se utakmice odigraju, a vrlo rijetki usude se u petak reći što će se dogoditi za vikend.

A doći u NBA Toni se usudio tek s 25 godina. Da je stigao ranije, a draftiran je 1990., vjerojatno bi danas imao još koji prsten prvaka, uz ona tri iz druge polovice 90-ih.

– Najlakše je biti pametan u ponedjeljak, no nije bilo lako otići u NBA, a ne znati hoćeš li igrati i potpisati ugovor koji sigurno neće biti veći od onoga što sam ga imao u Benettonu. Uostalom, meni je u Trevisu bilo sjajno, imao sam sjajan tretman od obitelji Benetton. No kako je to bila već treća godina otkako sam draftiran od Bullsa, njihov skaut i moj prijatelj Ivica Dukan javio mi je da se moram odlučiti dolazim li ili da se oni okrenu drugim opcijama.

Kaže da nije oklijevao zbog novca jer ga je u Benettonu imao više nego u startu u Bullsima, nego zbog neizvjesnosti.

– Vidjeli ste kakve je Dražen Petrović imao probleme po dolasku u NBA. On nije bio te sreće kao Divac, koji je, kada se umirovio Jabbar, dobio mjesto u prvoj petorci, i to pored Magica i Worthyja. Dražen je bio na klupi, bez većih izgleda da dobije priliku pored Drexlera i Portera. Nisu tada treneri bili nimalo suosjećajni s Europljanima niti su ih isprobavali. Štoviše, bilo je trenera koji bi za njih rekli svom asistentu : “Odi, razgovaraj s njim, ja za njega nemam vremena”.

A dok se premišljao, dogodilo mu se da su ga “naganjali” njegovi budući suigrači Jordan i Pippen. Zbilo se to na Olimpijskim igrama u Barceloni.

– Doista nisam znao u kakvim su odnosima Jordan i Pippen s Krauseom, da je to bila velika netrpeljivost. To sam saznao 20 godina kasnije tijekom snimanja dokumentarca “Dream Team”. Mnogo godina kasnije dečki su mi objasnili da to nije bilo ništa osobno, nego da su oni igrali protiv Krausea u hrvatskom dresu.

Toni se iznenadio kada je, u jednoj praktički revijalnoj utakmici (jer pobjednik se unaprijed znao), imao takav tretman.

– Što je utakmica više odmicala, sve više sam se pitao je li moguće da me oni čuvaju već od naše trice, da ne mogu prijeći centar bez čuvara. Pored toga, sve što sam probao, od zicera do dodavanja, nije mi polazilo za rukom. No loš dan dogodi se i boljim igračima od mene. I Jordan je imao utakmica kada bi zabio pet od 25 šutova.

Tijekom te utakmice, prve s Amerikancima na tim Igrama, imao je Kukoč jednu brigu više.

– Supruga Renata trebala je roditi svaki dan, a rodila je nekoliko dana kasnije, tijekom utakmice s Njemačkom.

U toj utakmici protiv Nijemaca Toni je zabio 25 koševa, a cijeli je susret bio na iglama.

– Taj dan, negdje oko 14 sati, Renata je otišla u bolnicu, a kako do početka utakmice nisam imao nikakvih informacija, uhvatila me panika. Čak sam i na poluvremenu utakmice, a tada nije bilo mobitela, u dvorani našao neki novinarski telefon i nazvao, no još se nije znalo ništa. Nakon utakmice, nakon što sam se istuširao, donijeli su mi neki telefon i kazali da imam poziv i tada sam čuo da se Marin rodio.

Suprugu i novorođenog sina vidio je tek nakon desetak dana.

– Nije imalo smisla da ja napuštam Olimpijske igre iz više razloga. Maleni je dobio žuticu pa je sa suprugom morao ostati u bolnici još neko vrijeme. Uostalom, tada nije bilo mogućnosti zračnog prijevoza kao danas, a i pucalo se naveliko po napadnutoj Hrvatskoj.

Premda se znalo da je originalni Dream Team praktički nepobjediv, Jordan je i tih dana bio izrazito kompetitivan pa je i iz tog pravca stizala potreba za demoraliziranjem Kukoča.

– Igrati s njim je jedno, a drugo je biti na treningu i vidjeti taj intenzitet. Da igra na franje (op. p. špekule, pikule), on bi ih izgrizao dok ne bi pobijedio. Zapravo, držao bi suparnika na terenu sve dok ga ne bi pobijedio.

S obzirom na to da su se o tome oglasili i Steve Kerr i Will Perdue (a obojica su od Jordana dobili po nosu), Kukoč ističe da se njemu takvo što nije dogodilo.

– Kao i ostale suigrače, i mene bi provocirao da vidi kako ću reagirati i gdje je moja točka lomljenja. To bi činio i Phil Jackson, jer obojica su se htjela na treninzima uvjeriti na koga mogu računati kada dođu teške situacije. Tko neće reagirati u stilu “ovdje me svi mrze”, nego se neće povući u sebe i onda kada je najteže. Michael je želio vidjeti da mu se suigrači suprotstavljaju, da uđu s njim u konflikt, jer samo je u takve imao povjerenja. Znalo se dogoditi da me na treningu puste da uđem s loptom u reket i da me više njih ondje opali. Najprije bih pomislio da je to bilo slučajno, no kada bi se ponovilo, znao bih da me testiraju. Jordan od suigrača nikad nije tražio nešto što on nije napravio, no nismo svi Jordan da možemo što i on. Doduše, on je tu mislio više u voljnom smislu, da svatko na svakom treningu da svoj maksimum. A kada je tim istim suigračima počeo vjerovati, onda je počeo osvajati naslove.

I trener Jackson, na sličan način, tretirao je svog hrvatskog pulena.

– I on me provocirao raznim “bockalicama”, da vidi jesam li ili nisam osoba kakvu trebaju za najteže situacije. Na sve to ja bih koji put rekao da imam tri naslova klupskog prvaka Europe, da sam bio svjetski prvak i najbolji igrač Svjetskog prvenstva, no koliko god da sam ja nabrajao svoja postignuća, Jackson bi mi rekao: “Ništa ti to, sine, ne vrijedi dok se ovdje ne dokažeš”.

Kada se uvjerio da se na Kukija može osloniti, Jackson je u završnici jedne utakmice donio odluku o kojoj se i danas govori. Naime, samo 1,8 sekundi prije kraja “coach” je odlučio da će loptu dobiti Kukoč, a da će je izvesti Pippen, no ovaj je to odbio i odlučio ostati na klupi.

– Budući da više nije bilo Michaela, Scottie je bio naš glavni igrač pa je u završnici te utakmice pokušao završiti nekoliko napada, no nijednom nije uspio. Bez obzira na to, on je mislio da i posljednji napad treba ići preko njega, no Phil se s time nije složio, nego je tražio da to budem ja jer sam ja te sezone, praktički iz iste akcije, već tri puta pogodio sa sirenom. Nakon utakmice Phil uopće nije došao u svlačionicu, no zato je naš najstariji igrač Bill Cartwright podigao glas, podsjetivši da se do uspjeha dolazi samo timski. Što se tiče Pippena, to je bio doista izoliran incident, jer on je bio izrazito nesebičan igrač koji se daje momčadi, a i meni je te sezone bio velika podrška. Bila je to jedna trenutačna, ljutita reakcija, no to nije bila slika pravog Pippena, koji je doista bio normalan i jako dobar čovjek.

Je li Scottie Pippen bio ljubomoran na svog hrvatskog suigrača zbog većeg ugovora?

- Ne bih rekao no on je 1991. požurio potpisati jedan ugovor koji se, kasnije, pokazao po njega nepovoljnim. I njegov osobni menadžer i vlasnik Bullsa rekli su mu da ne potpisuje na sedam godina nego na četiri, no on se htio osigurati radi situacije u svojoj brojnoj obitelji, ali i nekog problema s leđima. Scottie je imao oca i brata u kolicima i osjećao je potrebu da mora pomoći obitelji razmišljajući valjda i da bi mogao ostati bez takve prilike ako ga snađe kakva teža ozljeda. No, nedavno se javila njegova supruga od koje se rastavlja rekavši da za Scottiea ne treba brinuti jer da je on zaradio više od Jordana. Glupo je da ona ulazi u takvo što, no Scottie je doista na klupskim ugovorima stvarno zaradio više od Michaela. Nadoknadio je sve igrajući za Houston jednu i za Portland četiri sezone.

No, Jordan je puno više zarađivao od sponzorskih ugovora pa je danas na Forbesovoj listi milijardera. A tijekom njegove igračke karijere pisalo se o tome da ima problem s kockarskom ovisnošću. Je li Kukoč tome svjedočio?

– Postoji jedna teorija u vezi s vrlo uspješnim ljudima, a ona kaže da te ljudi jedno vrijeme vole, a onda im to dosadi pa ti traže nedostatke. Da je Michael imao problema s kockanjem, zacijelo bi počeo prodavati automobile, kuću... što se nije dogodilo. Sve to bila je posljedica njegova kompetitivnog duha i, što god da bi zaigrao, pa tako i neku igru u kockarnici, on bi silno želio pobijediti. Isto tako, Michael je bio dovoljno pametan da to ne pokušava u nečemu u čemu nema izgleda, recimo da se utrkuje u formuli 1, nego tamo gdje donekle ima kontrolu. On ne bi “gemblao” tamo gdje nema izgleda.

Osim klupskih boja, Jordana i Kukoča veže i jednako velika strast prema igranju golfa, sporta u kojem je čak bio i amaterski prvak Hrvatske.

– Dok je Michael živio u Chicagu, znali smo igrati golf, ali nikad jedan protiv drugoga, nego u paru. Jedne godine činili smo par na njegovu humanitarnom turniru i bili smo pobjednici. Michael me zvao prije mjesec dana da mi kaže da je na Floridi napravio svoj teren i da dođem igrati kod njega, što ću, ja se nadam, i učiniti kada ovo s koronom prođe.

Za razliku od Jordana koji je volio kockati i igrati golf, jedan drugi Kukočev suigrač volio je noćni život i alkohol. Kako je on doživio Dennisa Rodmana?

– Vjerovali ili ne, on je bio vrlo stidljiva osoba koja se teško otvarala prema nekome koga ne poznaje dobro. Onaj zabavni Dennis ponekad je bio ekstreman, no morao je imati ispušni ventil, da ne bi eksplodirao. Kada bi ga spopala žuta minuta, on bi Jacksona pitao za kraću pauzu, a ovaj bi mu to dopustio jer je shvatio da je riječ o osobenjaku kojeg nešto guši. A sve to on je višestruko vraćao na parketu, jer bio je idealan suigrač koji gine za momčad. Osim toga, on se studiozno pripremao proučavajući kako i u kojem se smjeru odbijaju lopte suparničkih igrača kada promaše.

Kažu za Rodmana da je jako malo spavao?

– Ne znam koliko je spavao, no znam da je puno trenirao sam. Nakon naših jutarnjih treninga on bi još svaku večer trenirao individualno, a onda bi izašao u provod. Od njegovih suigrača iz Dream Teama za Michaela sam čuo da malo spava, četiri-pet sati, i da bi u istom danu odigrao 36 rupa golfa i navečer briljirao na parketu. U svakom slučaju, u tjelesnom smislu, obojica su bila čudo majke prirode – zaključio je Toni Kukoč razgovor za Večernji list.