Velika sreća čula se u glasu trenera Marija Kovačevića u nedjeljno jutro. Iza njega je bila fantastična noć, u Koprivnici je pao Dinamo, i to četiri gola u mreži Nevistića, a k tome je Dinamov vratar, kao i u münchenskoj kalvariji, bio najbolji igrač u redovima posrnulog prvaka. Bio je zapravo jedini dinamovac koji je odigrao pristojnu utakmicu. Pobjeda Belupa je odjeknula, ali novi trener, koji je u Koprivnici tek 20 dana, vjerovao je u nju.
– Razmišljao sam prije utakmice o tome i znajući da je Dinamo u rezultatskoj krizi, vidio sam našu šansu. Bilo kakva pobjeda nad Dinamom je ekstra rezultat, a kad im pri tome zabiješ četiri gola, tu se nema što dodati. Presretni smo i zasluženo smo proslavili nakon utakmice. Igračima sam rekao da želim čuti samo pjesmu. Sada euforiju treba stišati jer idući susret s Goricom za nas vrijedi šest, a ne tri boda. To je utakmica u kojoj moramo pobijediti i odlijepiti se s dna ljestvice, kaže Kovačević.
Nisam tu da pametujem
Dinamo se došao vaditi u Koprivnicu nakon tri utakmice bez pobjede i smjene trenera Jakirovića, a primili su četiri gola od momčadi koja je samo triput zabila u šest proteklih susreta od početka sezone.
– Znali smo da moramo iskoristiti taj crni moment u Dinamu, da trebamo biti čvrsti, odgovorni i strpljivi. Čekali smo šanse, znali smo i da je Dinamo slabiji u zadnjoj liniji i da će biti prostora da nešto napravimo. Utakmicu smo dobili na sredini terena, to je bio ključ. Vjerovao sam u svoje igrače, a posebno mi je drago da je Nestorovski zabio, vidi se koliko nam znači i kakav je golgeter, HNL ga dobro pamti.
VEZANI ČLANCI:
Pamtit će se i težak poraz Dinama u Koprivnici, kako je Kovačević doživio igru prvaka?
– Nisam tu da pametujem, ima Dinamo svoje ljude za to. Znam kakav je osjećaj kad si teško poražen i to se događa svima. Dinamu želim da se što prije oporavi, ima kvalitetnu momčad i vjerujem da će to doći do izražaja. Liga je izjednačena, a sezona je tek počela.
Njegov kolega na klupi Gorice Rajko Vidović u nedjelju na Poljudu kazao je da Hajduk može biti prvak ako nastavi tempom kojim je krenuo.
– Vidite kako se odjednom sve okrenulo. Iako smo nakon dva kola svi pričali kako je Dinamo već osvojio naslov, nogomet nas je opet demantirao, zato je čudesan i zato ga volimo. Sve se preokrenulo nakon Hajdukove pobjede na Maksimiru. I nas su svi već otpisali, a mi smo iznenadili pobijedivši Dinamo. Nastavlja se borba, volio bih da do kraja sezone bude tako i da opet gledamo nadmetanje za prvaka do zadnjeg kola – kaže trener Belupa i dodaje:
– Još nisam stigao u komadu pogledati utakmicu Hajduka i Gorice, vidio sam samo golove, ali vidio sam i kvalitetnu Goricu unatoč porazu koji su doživjeli. Opasni su čim prime loptu i moramo se dobro pripremiti u tjednu koji je pred nama. Imamo još puno rezerve u momčadi i mislim da možemo igrati još puno bolje od ovog što smo pokazali s Dinamom.
Trener prvi nastrada
Otkako je HNL-a, Belupo nikad nije ispao iz prve lige, a trener je uvjeren da taj film nećemo gledati ni ove sezone.
– Nisam došao u Belupo tek toliko da nešto radim, već sam došao nešto napraviti. Ovaj grad i ovaj klub zaslužuju da se ovdje igra kvalitetan nogomet. U zimskom prijelaznom roku možda bismo mogli dobiti i još koje pojačanje...
VEZANI ČLANCI:
Predsjednik Robert Markulin očito je slab na vas varaždinske zetove, doveo je Zlatka Dalića u reprezentaciju, a potom i vas na klupu Belupa.
– S predsjednikom imam dobar odnos još otkako sam nosio dres Belupa, on je tada bio direktor kluba, a trenirali su nas Luka Bonačić, Rajko Magdić, Mladen Frančić, Dražen Besek... Bilo je to pet prekrasnih godina kada smo nastupali i u Intertoto kupu. Toplo su me dočekali i sad kao trenera, a dočekala me i izvrsno pripremljena momčad. Na tom posebno zahvaljujem svom prethodniku Ivanu Radeljiću, nisam od onih koji mole Boga da netko dobije otkaz, žao mi je svakog kolege koji izgubi posao. No kod nas je kultura takva, trener uvijek prvi nastrada – smatra Kovačević.
Nakon dugo vremena naš razgovor nije počeo temom teške bolesti koju je pobijedio, za zdravlje smo ga upitali tek na kraju.
– Sreća da smo karcinom pluća otkrili na vrijeme, trebala je to biti samo rutinska kontrola, a uslijedio je šok. Sve je prošlo u redu, kako smo i očekivali. Svaka tri mjeseca idem na kontrolu, podmukla je to bolest. Ali ja volim kazati da sam potpuno ozdravio tek kada sam se vratio nogometu.
Palac gore za ovog čovjeka, hrabro naprijed, odagnaj sumnje i živi "punim plućima"!