Bili su u pravu svi oni koji su jesenas govorili da nije pitanje hoće li Zrinka Ljutić već ove sezone izboriti svoje prvo postolje u Svjetskom kupu, već je samo pitanje kada će se to dogoditi. I dogodilo se ove nedjelje u Špindlerůvu Mlýnu, u češkom skijalištu u kojem je nadarena hrvatska skijašica izborila treće mjesto.
Za razliku od slaloma u Flachau, u kojem je Zrinka također u prvom laufu imala treće vrijeme, ovaj put nije se dogodilo da ispadne u drugoj vožnji. A to da nije uspjela povezati dvije dobre vožnje, dogodilo se i dan prije, na istoj stazi, kada je u prvoj vožnji imala šesto vrijeme, a na koncu je bila 29.
Spojila dvije dobre vožnje
Ovaj put Zrinka je konačno spojila dvije dobre vožnje (što je i pitanje sazrijevanja) i izborila prvo postolje. A to je dan koji bismo i mi, a ne samo članovi obitelji Ljutić, trebali zapamtiti jer je najavljen početak jedne velike seniorske karijere.
A ovaj dan pamtit će i njezina reprezentativna kolegica Leona Popović, koja je završila peta i to joj je, nakon dva šesta mjesta (u Schladmingu i Leviju), najbolji domet karijere. A kada je tome tako i kada je vidljivo i da je 25-godišnja Mrkopaljka sve bolja, dopustite nam sanjariti i o trenutku kada ćemo i nju vidjeti na postolju. Poneki put samu, a možda, u nekom ludo dobrom raspletu, zajedno sa Zrinkom. U muškom skijanju to su nam dvojno slavlje već priuštili Ivica Kostelić i Natko Zrnčić Dim.
A važan je ovo dan i za ukupno žensko skijanje u Hrvatskoj. Ovo treće mjesto Zrinke Ljutić prvo je postolje u Svjetskom kupu neke hrvatske skijašice nakon studenog 2007. godine kada je Ana Jelušić, u kanadskoj Panorami, izborila svoje drugo postolje i bila treća.
A Jelušić je u seniorsko skijanje ušla još mlađa nego Zrinka pa je tako i dandanas, s 15 godina i nepuna dva mjeseca, najmlađa sudionica skijaških natjecanja na Zimskim olimpijskim igrama.
A Zrinka je u seniorsko skijanje ušla tek prošle sezone, u kojoj je osvojila naslov svjetske juniorske prvakinje u slalomu i treće mjesto u veleslalomu. Nastupila je ona na juniorskom SP-u i ove godine, ali samo u veleslalomu, u kojem nije uspjela završiti utrku pa su se neki zapitali zašto to isto ne pokuša u veleslalomu. No ona i njezin tim bili su odlučni da je juniorsko skijanje za njih prošlost i da je vrijeme za “gas do daske” među seniorkama. I to je urodilo plodom, tri dana nakon njezina 19. rođendana.
– Presretna sam. Ovo je kao san. O ovome sam sanjarila i danas se ostvarilo. U drugoj sam vožnji uspjela voziti kako želim, razmišljati samo o skijanju, i kada sam ušla u ciljnu ravninu, znala sam da je dobro.
Obitelj kao odskočna daska
A da se ovo jednog dana dogodi, osim same Zrinke, najzaslužnija je njezina obitelj, koja nas pomalo podsjeća na Kosteliće. Jer, i u ovoj priči otac i trener u istoj su osobi, i u ovoj je priči mama silna logistička podrška, jedino što Ljutići imaju dvostruko više djece nego Ante i Marica Kostelić. Naime, Amir i Martina Ljutić imaju četvero djece – Tvrtka (20), Zrinku (19), Doru (17) i Hrvoja (15) – i svi su skijaši pa nam je na tu temu Zrinka u jednoj prilici rekla:
– Mi smo svi jako povezani vjerojatno i zato što smo provodili jako puno vremena zajedno.
Pitali smo je tada u kojoj mjeri je dobro to što joj je otac ujedno i trener.
– Znam dosta sportaša kojima su roditelji i treneri, no ne slažu se svi najbolje, već se dosta prepiru, ne mogu se povjeriti jedan drugome, imaju neki čudan odnos. No za mene je to najbolja opcija. Meni je puno lakše kada je tata stalno uz mene jer on me najbolje razumije. Razmjenjujemo ideje, puno razgovaramo o treningu pa smo tako puno stvari skužili sami. On je naučio puno radeći s nama. Ne bih ni s kim mogla raditi kao s tatom.
No otkrila nam je Zrinka da Ljutići nisu dobri samo u skijanju.
– Tvrtko je jako dobar u jedrenju na dasci. Štoviše, bio je među boljima na svijetu u svom uzrastu. Dora voli plivanje i kuhanje, ona kod kuće stalno kuha. Najmlađi od nas, Hrvoje, ima jako puno talenata. Odlično pjeva, sjajno svira akustičnu gitaru, piše pjesme, voli nogomet i jedrenje na dasci. Kada smo bili mali, roditelji su nas poticali i u glazbi pa sam ja u glazbenoj školi svirala violončelo. Voljeli smo obiteljski ići na koncerte, u našoj kući uvijek je bilo glazbe.
A Zrinka sjajno svira gitaru pa smo slobodni njezin nadimak Zizi, po slavnom rock-bendu, preinačiti u ZZ Top.
– Počela sam učiti svirati sama, uz upute na YouTubeu, a kada bih bila u Zagrebu, uzimala sam sate. Sada više ne stignem svirati svaki dan, no gitara je uz mene na svim putovanjima.
Kao neizostavnog “suputnika” gitaru je imao i jedan od naših najvećih sportaša Ivica Kostelić.
– Ja sam s Ivicom nekoliko puta svirala i on mi je pokazivao neke stvari, ispravljao me. On je već ozbiljan gitarist i super pjeva. Ivica voli blues i rock, a ja više punk pa bismo se našli na sredini. Voljela bih ja s njim zasvirati i na nekoj pozornici, baš kao i s nekim bendom, to mi je još jedan san, no za takvo što moram napredovati.
Bi li se s gitarom usudila izaći na ulicu i pokušati animirati prolaznike? Kažu da je to najbolji test spremnosti za pozornicu.
– Izašla sam na cestu nekoliko puta s mlađim bratom Hrvojem. Kada smo bili kod bake i djeda u Varaždinu, svirali smo na ulici tijekom Špancirfesta. A jednom smo zasvirali i u Grčkoj, dok smo u luci čekali brod za Naksos.
A to je otok u Egejskom moru na kojem Ljutići ljetuju, jedre, ali i treniraju kondiciju. A ondje s njima zna biti i njezina sada već vrlo poznata sestrična Lara Cvjetko, aktualna svjetska doprvakinja u džudu.
– I ja sam trenirala džudo, tri-četiri godine, i došla do zelenog pojasa. Osim skijanja i džuda, vježbala sam i hip-hop ples, nogomet, rukomet pa plivanje. I gimnastiku sam trenirala, iz nje mi dobro dođe jakost gornjeg dijela tijela, što mi je čak i važnije od fleksibilnosti koju vam gimnastika daje.
A kada sve to znamo, dojam je da je za ovu djevojku samo nebo granica. I pri tome je nećemo najavljivati kao novu Janicu Kostelić jer joj ne želimo stavljati na leđa uteg sportašice za koju možemo reći da je neponovljiva.