Dugo čekana titula francuskog prvaka koju je s Monacom napokon prigrlio Danijel Subašić već je šesti osigurani naslov ove sezone za hrvatske nogometaše raspoređene u jakim europskim ligama, što je jedna od naših najboljih berbi posljednjih godina.
Naravno, posebnu težinu imat će prva mjesta u čak tri lige tzv. petice, u kojima su osim Danijela pred ciljem još Modrić i Kovačić u Španjolskoj te Mandžukić i Pjaca u talijanskoj ligi. Hrvati već treću sezonu zaredom, otkad je Mandžo napustio Bayern, nemaju prvaka u Bundesligi, dok nikada u povijesti naš nogometaš nije osvojio engleski naslov. U nadi će još godinama živjeti Dejan Lovren, ali bojimo se da je Liverpool na dulje vrijeme osuđen na lebdenje iznad slavne prošlosti...
Treba pogoditi klub
Nekada očito treba pogoditi i klub, kao što se to dogodilo bivšemu Dinamovu braniču, 191 cm visokom stoperu Celtica Jozi Šimunoviću koji i drugu sezonu zaredom osvaja naslov prvaka Škotske. Tako naš mladi div već do 23. godine u kolekciji ima čak pet naslova prvaka s dva kluba, Dinamom i Celticom, i ostane li vjeran slavnom glasgowskom klubu na dulje razdoblje, ne gine mu ih barem još toliko.
U nedostatku prave konkurencije, Celtic je u nizu od već šest naslova prvaka zaredom, a Šimunović je neizostavan kotačić njegova obrambena zida. U Hrvatskoj osporavan, u Škotskoj slavljen, tako to obično biva čim se maknete iz domaće baruštine...
Respektabilan je bio učinak još dvojice bivših mladih reprezentativaca, Ćalete-Cara i Radoševića u redovima austrijskog prvaka Red Bull Salzburga. Zajedno su skupili 34 nastupa u šampionskoj sezoni i time nametnuli kandidaturu za dres reprezentacije, makar za revijalke, poput one s Meksikancima.
Kapetan Šahtara Darijo Srna prigrlio je deveti naslov prvaka Ukrajine, što je apsolutni rekord jednoga hrvatskog nogometaša, a prvo mjesto u završnici sezone drže napadač sarajevskog Željezničara Ivan Lendrić i branič turskoga Beșiktașa Matej Mitrović, obojica s dobrim izgledima za trijumf.
Posebno poglavlje ove priče zaslužuje još jedan veteran, godinu dana mlađi od Srne, Makaranin Pero Pejić u dresu albanskog Kukësija.
Taj vitalni 34-godišnji napadač već ima dovoljno materijala za bogatu i uzbudljivu autobiografiju, budući da je nastupao za čak pet albanskih klubova (uz epizode u Hrvatskoj, Austriji, Saudijskoj Arabiji i Iranu), a s Kukësijem iz Kukësa (čiji je član i bivši igrač Gorice Dvorniković) upravo drži prvo mjesto s bodom prednosti ispred favoriziranoga Skënderbeua, a dva su kola do kraja prvenstva.
Opet zlatna kopačka
Ne samo da bi to bio četvrti Pejićev naslov albanskog prvaka (jedan ima s Dinamom iz Tirane i dva sa Skënderbeuom), nego je Pero već gotovo osigurao zlatnu kopačku albanske lige s 26 pogodaka, već treću u karijeri, što je domet kakvim se ne može pohvaliti nijedan naš nogometaš u inozemstvu. Kakva god bila albanska liga, neuništivi Pero Pejić zaslužuje naklon do poda.
Ove sezone čak se i jedan naš trener u Europi bori za naslov prvaka, Nenad Bjelica s poljskim Lechom, što je ipak raritet jer naši nogometni stručnjaci tako rijetko osvajaju prvenstva na Starom kontinentu. Prije tri godine okitio se Branko Karačić sa Zrinjskim, a prije njega Ivo Šušak s Dinamom iz Tbilisija (2003.) i Mariborom (2001.)...
Mogući osvajači: I. Runje (Jagielonia, Poljska), Pejić i Dvorniković (Kukësi, Alb), Lovrić (Honved, Mađ.), Marić (Videoton, Mađ.), Brezovec (Sheriff, Mol.), Jajčinović (Milsami, Mol). Trener: Nenad Bjelica (Lech, Poljska).