Iako je s hrvatskom vaterpolskom reprezentacijom bio prvak svijeta (2017. u Budimpešti) i olimpijski doprvak (u Riju 2016.), izbornik Ivica Tucak najvećim je svojim uspjehom proglasio zlatnu medalju osvojenu na netom završenom Europskom prvenstvu u Splitu. Na kojem naši igrači nisu znali za poraz (remizirali su jedino s Grčkom u skupini), a u polufinalu i finalu nadjačali su doista respektabilne suparnike - Italiju i Mađarsku. Tucak je to u razgovoru za HRT obrazložio ovako:
- Stojim iza te izjave. Više je razloga zbog kojih je ova medalja za mene posebna. Prvenstveni razlog je to što smo nakon Olimpijskih igara išli u potpunu promjenu reprezentacije. Ovo je nova Hrvatska, kojoj mnogi nisu vjerovali. Dva velika rezultata postigli smo već u prvoj godini, četvrto mjesto na svijetu i zlato u Splitu. Bilo je puno skepse i pitanja oko igrača i koncepcija, no ja sam vjerovao da je ovo najbolji i jedini put za Hrvatsku. Drugi je razlog ambijent u kojem se igralo u Spaladium areni. S 52 godine, prošao sam mnoge sportske događaje, ali ne pamtim da je nešto takvo dosad viđeno, takvo navijanje i bodrenje. Na početku su možda igrači zbog toga bili i u grču, ali smo iz utakmice u utakmicu rasli. Zbog toga mi je ova medalja posebno draga - kazao je Tucak.
Split potvrdio velesilu
Mi bismo dodali još jedan razlog: bio je to i posljednji trenutak da se napokon nešto osvoji jer Hrvatska uoči Splita nije branila ni jednu medalju s velikih natjecanja. A volimo joj tepati da je vaterpolska velesila. Srbi su olimpijski pobjednici, Španjolci svjetski prvaci (a branili su i europsko srebro iz Budimpešte 2020.), Mađari su branili europsko zlato (i olimpijsku broncu), Grci su bili olimpijski doprvaci (i treći na SP-u), Talijani drugi na Svjetskom prvenstvu, čak su i Crnogorci u Split došli braniti europsku broncu...
Šest reprezentacija iz društva "velikih sedam", koje uglavnom osvajaju odličja na velikim natjecanjima, branilo je barem nešto, a samo je Hrvatska bila "gola", bez osvojene medalje još od 2019. godine. No, sada je Hrvatska europski prvak, opet se priključila vodećima, pa ove dvije-tri godine trofejnoga posta možemo početi zaboravljati.
Ovo ne navodimo da bismo Tucaka kritizirali (učinili smo to kad je trebalo i kritika je, kao što se vidi, urodila plodom) ili da bismo umanjili njegov uspjeh, nego, naprotiv, da i s tom vrstom argumenata pokažemo kolika je vrijednost splitskoga zlata. Ono je Hrvatsku vratilo u sam svjetski vrh, ali ne tako da skupljamo peta mjesta i "drvene" medalje, nego da u ovom trenutku možemo reći da smo baš najbolji u Europi. Da smo šampioni!
Tucak je na SP u Budimpeštu otišao s dva klasična braniča, od kojih je jedan (Rino Burić) još i kažnjen s tri utakmice zabrane igranja, ali je shvatio pogrešku i u Split doveo trojicu. Uz još dvojicu koji mogu uskočiti kad zatreba.
- Na SP-u smo praktično igrali samo s jednim klasičnim braničem, Burićem. Danas su tu i Biljaka, Žuvela, Bašić i Lazić. S igračem manje branimo se izvanredno, to je najbolji segment naše igre. Razgovarao sam i s Ratkom Rudićem i dao mi je dobar savjet. Rekao mi je da od igrača tražim da ostanu mirni, hladni kao led. Tražio je od nas pobjednički stav od prve sekunde i mi to imamo - otkrio je Tucak za vrijeme prvenstva.
Zbirka od čak 16 medalja
I upravo ta čvrsta obrana (na čelu s izvanrednim Markom Bijačem), koja je napadačima dopuštala luksuz da pokoji put i promaše (pa su zbog toga mogli biti i malo opušteniji ili, bolje rečeno, mogli su igrati pod manjim pritiskom), donijela je Tucaku drugo veliko zlato. Pa se sad može pohvaliti s uistinu bogatom zbirkom izborničkih trofeja. Ima četiri medalje sa svjetskih prvenstava (zlato, dva srebra i broncu), dva s europskih (zlato i broncu), olimpijsko srebro, mediteransko zlato, srebro sa Svjetskoga kupa, dva srebra i broncu u Svjetskoj ligi te zlato i srebro u Europskoj ligi. Ukupno 14 (četiri zlata, šest srebara i četiri bronce), ali treba tome pridodati i dva odličja s juniorskom reprezentacijom: svjetsko zlato iz Šibenika 2009. (Tucak se baš odlično osjeća u domaćem ambijentu) i europsku broncu iz Beograda 2008.
Tucak je veliki vaterpolski znalac i trofejni trener, što nikad i nije bilo sporno, ali ostaje činjenica da je u jednom razdoblju (uz koronu, potrese, a potom i rat u Ukrajini), malo i lutao. Ali na kraju je uspio pronaći pravi put, u čemu su mu pomogli i čelni ljudi Hrvatskog vaterpolskog saveza, kao i Ratko Rudić, čije funkcije u HVS-u nećemo navoditi jer se zna tko je Ratko. Uronjen u vaterpolo do grla, Amerikanci su za njega rekli da pije, jede, diše i sanja vaterpolo (u Splitu je gledao gotovo sve utakmice vaterpolista, ali i susrete naših vaterpolistica), trofejan i uspješan, sada se iskazao i kao prvi Tucakov savjetnik.
Čelni ljudi Hrvatskog vaterpolskog saveza stali su uz Tucaka, podržali ga (kad je trebalo, na sastancima Stručnog savjeta i dobronamjerno ga kritizirali, tj. ukazivali mu na pogreške), vjerovali su u njega, a on im je sad uzvratio europskim zlatom u predivnom ambijentu Spaladium arene, čime je razveselio cijelu sportsku (i ne samo sportsku) Hrvatsku.
I tako sad 52-godišnji Šibenčanin ima poticajni ambijent za zaokruživanje trofejnog ciklusa s hrvatskom vrstom i ostvarenje svog životnog sna. Do Pariza 2024. imat će mirnu situaciju (iako njegovu karakteru koristi malo nemira), da ovaj sastav sjajnih igrača (kojima se može dodati još poneki poput Hrvoja Benića, Ante Vukičevića ili Ivana Marcelića) odvede do najvećeg sportskog ostvarenja - osvajanja olimpijskog zlata.
- Pariz brzo dolazi, to je ono čime želim zaokružiti trenersku karijeru. Nedostaje mi olimpijsko zlato, to mi je životni san. To je nešto što sanjam, nadam se da ću to ostvariti s Hrvatskom - otkriva Tucak.
Tko sretniji od nas da mu se taj san i ostvari.
>> Hrvatska u infarktnom finalu svladala Mađarsku i postala prvak Europe!
Pariz brzo dolazi, to je ono čime želim zaokružiti karijeru. Nedostaje mi olimpijsko zlato, kaže Tucak
Prilično korektna račlamba. (Tucak je uhvatio zadnji vlak.)