Slavlje je počelo još na bazenu, a igrači i stručno vodstvo, u društvu ljudi iz Saveza te svojih supruga i djevojaka, europsko su zlato proslavili u jednom splitskom restoranu gdje su ostali do duboko u noć. Igrači su se napokon opustili i zapjevali (mnogima je ovo bila i prva medalja), a najsnažnije se orila ona Mišina "Poljubi zemlju po kojoj hodaš", pjesma koja je na neki način postala i neslužbena himna reprezentacije.
Mnogima prva medalja
No svi su još bili pod snažnim dojmom proživljenoga u finalnom srazu s Mađarskom i teško izborene pobjede (10:9).
– Ambijent u dvorani bio je prekrasan, a u bazenu se igrala luda utakmica. Na kraju smo izvukli pobjedu i presretni smo. Mađari su fantastična momčad, znali smo da će biti teško igrati s njima i da će odlučivati jedan gol, ali uspjeli smo. Svaka čast našim navijačima pred kojima je bilo prekrasno igrati. Imali smo dva velika natjecanja u razmaku od samo mjesec i pol, nije to bilo lako izdržati. Na kraju smo još osvojili zlato i nitko sretniji od nas – kazao je Luka Bukić, strijelac osam pogodaka na prvenstvu, dodavši:
– Mislim da smo cijelo prvenstvo odigrali dobro, ali i da smo se i dizali iz utakmice u utakmicu, kako i treba.
Među onima kojima je splitsko zlato prva medalja u hrvatskoj reprezentaciji je i Konstantin Harkov, naš "najdraži Rus", kako mu tepaju u reprezentaciji (13 pogodaka).
– Zahvaljujem suigračima na pobjedi, bilo je prilično tijesno. Ne mogu se ni radovati koliko sam umoran. Nikad nisam igrao ni u približno ovakvom ambijentu i zato treba reći hvala i navijačima, nosili su nas kroz prvenstvo – počeo je Harkov na sve boljem hrvatskom (duge zajedničke pripreme učinile su svoje) te, nakon kraće stanke, nastavio:
– Uostalom i došao sam u Hrvatsku zbog ovoga i medalje koju sad imam. To je ono što sam želio, ono što sam htio. Igrati na velikim natjecanjima, boriti se za medalju, ući u finale i imati zlato oko vrata. To mogu s Hrvatskom i to želim s Hrvatskom do kraja svoje karijere. Borili smo se žestoko, ali finalni susreti nikad nisu lagani, pogotovo kad je s druge strane Mađarska.
Kapetan Ivan Krapić (2 pogotka) kao da još nije vjerovao da su osvojili zlato.
Vrhunska obrana
– Biti europski prvak doma, u ovakvom ambijentu i u ovakvoj utakmici! Protiv Mađara je uvijek neugodno, igraju atipični vaterpolo, no s ovakvom obranom mi smo u napadu imali luksuz nešto i promašiti. Veseli me najviše što smo pobjedu ostvarili u posljednjoj četvrtini posljednje utakmice turnira, kada su svi umorni, a mi smo utakmicu zaključili s dvije kontre. Uistinu, bilo je predivno biti hrvatski reprezentativac ovih 14 dana u Splitu – istaknuo je Krapić.
Splićanin Rino Burić, trostruki strijelac u finalnom dvoboju (ukupno 11), želio je kratko poručiti:
– Hvala publici i suigračima što su mi priredili jednu predivnu uspomenu koju ću pamtiti cijeli život. Biti prvak u svom gradu nenadmašivo je!
On je uzeo hrvatsko drzavljanstvo i zasluzuje sve s velikim postovanjem i zahvalom sto cini za reprezentaciju. U bazenu je pravi “car Konstantin”.