Tuđman: "Jesi li u stranci?" Draža: "Nisam, moja stranka je Hrvatska!"

Dražan Jerković (1936. – 2008.). Prigodno je, s obzirom na 30. obljetnicu utakmice s Amerikancima, kazati – prvi hrvatski nogometni izbornik. Prigodno, ali naravno ne i dostatno s obzirom na to da se radi o ponajvećem hrvatskom nogometašu i sportskom dužnosniku, nogometnoj ikoni izražena personalityja, karizme i neslućene popularnosti.

Draža je u svakom pogledu bio briljantan nogometni um, poduprt možda ponekad teškim karakterom i dozom zaguljenosti, cinizma i tvrdoglavosti, ali opet jedinstven i neponovljiv u svojoj osebujnosti. Njegova riječ nosila je osobitu težinu i poruku, a njegova pojava, nekada mladenačka i hollywoodski, u trećoj dobi starački pognuta i nesigurna, uvijek je izazivala respekt i strahopoštovanje.

Dražan Jerković bio je prva figura u povijesti našega nogometa koja je ujedinila funkciju reprezentativca i izbornika. Draža je, naime, 1956. godine nastupio za Hrvatsku u srazu s Indonezijom u Zagrebu.

O Draži Jerkoviću razgovaramo s njegovim dugogodišnjim prijateljem te nekadašnjim predsjednikom NK Zagreb Antom Vrdoljakom. Skačemo s teme na temu...

– Iako je iznimno cijenio Skoblara, za Dražu je najbolji jugoslavenski nogometaš bio Bernard Vukas. Međutim, kad su se provodile ankete, Draža nikada u njima nije glasovao za Vukasa. Pitao sam ga: “Kako to, toliki hvalospjevi o Vukasu, a na glasaš za njega?” Odgovorio mi je: “Ni Vukas nije nikada glasovao za igrača Dinama” – prisjeća se Vrdoljak.

Kakav je zapravo Draža bio kao trener? Jer, osim mediteranskog zlata s Jugoslavijom 1971., on nema nijedan trenerski trofej.

– On kao trener možda nije toliko ulagao u sebe, u trenerski posao, ali je apsolutno bio šmeker. On je znao procijeniti igrače i uspostaviti nevjerojatan odnos s igračima, koji su ga izuzetno cijenili. Ali, ako je netko od igrača prekršio disciplinu, ako ga je na bilo koji način iznevjerio, on ga je otpisao i nije mu bilo spasa.

Kako je Dražan Jerković 1990. odabran za prvoga izbornika?

– Koliko se sjećam, njemu je s tom idejom prvi bio pristupio Vinko Hotko. I nije bio ni jedan drugi kandidat osim Draže. Jer, Draža je bio upamćen po svom glasovitom govoru iz 1965. u Beogradu, kada je nakon osvajanja Kupa kazao: “Drago nam je da ovaj pokal opet nosimo u kolijevku jugoslavenskog nogometa, u naš dragi i voljeni Zagreb.” Koliko god je taj dolazak Amerikanaca 1990. u Zagreb bila samo utakmica, funkcija izbornika u to vrijeme bila je stvar nacionalnoga prestiža. Draža je po svemu za tu utakmicu bio bogodani izbornik: karizmatičan, nepotkupljiv, omiljen svuda – naglašava Vrdoljak.

Naš sugovornik smatra kako u spomenutom Dražinom govoru nije bilo ničega nacionalističkoga, da tu nije bilo skrivene poruke prema nekome niti provokacije. Naprosto, kaže Vrdoljak, Jerković je imao potrebu, u spontanome nastupu na terenu nakon utakmice s Budućnosti, izreći nešto što mu je bilo na duši.

Jerković je u nogometnom savezu bivše države figurirao kao osoba od povjerenja moćnoga Miljana Miljanića. Vodio je olimpijsku reprezentaciju na Mediteranskim igrama u Izmiru, zatim je 1978. godine u jednoj utakmici, s Grčkom (4:1) u Balkanskom kupu, vodio i jugoslavensku A reprezentaciju, a na SP-u 1982. u Španjolskoj bio je pomoćnik saveznog kapetana Miljanića.

– Gdje god smo, kao NK Zagreb, gostovali u bivšoj Jugoslaviji, Draža je bio omiljena osoba. Svi su ga znali i svi su ga cijenili. Kada smo igrali u Tivtu, u drugoj ligi, Miljanić je iz Beograda tamo došao sa suprugom te smo bili njegovi gosti na večeri. Usto, ni jedna utakmica Jugoslavije koja je igrana u Zagrebu nije prošla da reprezentacija nije trenirala u Kranjčevićevoj ulici – nastavlja Vrdoljak.

Jerković je bio poznat kao čovjek od principa.

– Draža je odlučio nikada ne razgovarati s jednim novinarom, jednim sucem i jednim trenerom – smješka se Vrdoljak.

Taj trener je Ćiro Blažević?

– Da, Ćiro je taj. Koliko znam, radilo se o jednoj utakmici, u kojoj je Dinamo svladao Zagreb u Kranjčevićevoj, i Zagreb je nakon toga bio ispao iz lige. Draža mi je znao reći o Ćiri: “Mi smo jednostavno dva svijeta”, no, daleko od toga da je Draža mrzio Ćiru. Ne, on nikoga nije mrzio, nego je smatrao da ne mora biti blizak s nekim tko mu iz nekoga razloga ne paše. Međutim, koliko je Draža bio velik, govori vam i činjenica da sam ja, kao predsjednik Zagreba, želio dovesti Ćiru za trenera. A Draža, ne želeći se izdignuti iznad interesa kluba, na to je bio prešutno pristao. Tada mi je naš član uprave Žarko Čuljak kazao: “Zar ćeš mu doista to napraviti, zar ne znaš da bi ga to otjeralo u grob – nastavlja Vrdoljak.

Dražan Jerković vodio je Hrvatsku u tri prve utakmice; sa SAD-om (2:1), Rumunjskom (2:0) i Slovenijom (1:0). No, zašto Draža nije dulje ostao izbornik? Je li istina da je izborničku funkciju svjesno prepustio radi svoga klupskoga angažmana u Zagrebu?

- To je načelno točno, ali samo načelno. Mi smo bili razgovarali tada o tome i rečeno mu je: ‘Kada je u pitanju NK Zagreb, mi ti nećemo biti nikakva zapreka da budeš izbornik’. Međutim, Draža je uvijek sumnjao da oni u HNS-u imaju nekog svog tajnoga igrača, da nisu prema njemu sto posto iskreni. Politika je već tada imala jak utjecaj u nogomet, a on je od politike bio distanciran. Jednom ga je Tuđman pitao je li u stranci. Nisam, uzvratio je tada Draža. Zašto? Zato što je moja stranka Hrvatska, bio je Dražin odgovor – zaključio je Vrdoljak.

Dražan Jerković bio je naravno jednom i trener Dinama, od listopada 1971. do srpnja 1972. godine. Odstupio je nakon finala Kupa maršala Tita 1972. godine, u kojemu je Dinamo bio poražen od Hajduka (1:2), a Draža se, smatrajući kako je njegova momčad oštećena, verbalno iskalio na varaždinskom sucu Marijanu Raušu i vodstvu tadašnjeg nogometnog saveza. Zbog toga mu je disciplinski sud Nogometnoga saveza Jugoslavije izrekao jednogodišnju suspenziju.

Dinamo se nije niti žalio niti stao u Jerkovićevu zaštitu. Naime, već je bila pripremljena inauguracija Stjepana Bobeka.