Mlada hrvatska U21 reprezentacija nije izborila plasman na Europsko prvenstvo sljedeće godine. Izabranici Ivice Olića izgubili su odlučujuću utakmicu protiv vršnjaka iz Gruzije. Prije petnaestak godina, vjerojatno bi samo bilo pitanje s kolikom ćemo razlikom pobijediti ovakve reprezentacije. No stvari su se u modernom nogometu odavno promijenile i sintagma kako 'danas svi igraju nogomet' više nije takva floskula. Osjetile su to naše nade u utorak na Rujevici.
Problem se ponavlja
– Nažalost, izgubili smo u lutriji jedanaesteraca. Dojma sam da smo, pomalo nepotrebno, izgubili utakmicu u Gruziji zbog nesretnog i nespretnog crvenog kartona. U utakmici u Rijeci Hrvatska je bila bolja i imala više prilika. No u ovoj se utakmici ponovilo ono što nas je pratilo cijelo vrijeme, a to su pasivnost u obrani i individualne pogreške. Primili smo dva jeftina pogotka. Govorimo li o igri, imali smo više šansi. Gledamo li širi kontekst, ova reprezentacija ima jedan problem, a on nije krivnja bivših izbornika, kao ni sadašnjeg Ivice Olića. To je veliki disbalans s igračima koji igraju u prednjoj i obrambenoj liniji. Imamo jako puno igrača prema naprijed, ofenzivnih veznih, napadača, krila... Izbornici imaju glavobolju koga staviti u momčad, Belju, Ivanovića, Frigana, Ljubičića, Šotičeka, Vidovića... Dok se na drugim pozicijama izbornici muče jer nekih profila igrača jednostavno nemamo. Ta nas je razlika koštala poraza protiv Gruzije i na kraju plasmana na Euro – kaže Nikola Jurčević.
GALERIJA Evo u čijem je društvu Gvardiol proslavio plasman u četvrtfinale Lige nacija, bilo je veselo
Je li onda problem u tim principima selekcije, odnosno, nepostojanju jasne strategije?
– Teško je precizno definirati koji je pravi razlog. Možda je stvar i u našem mentalitetu pa igrači od malih nogu naginju ofenzivnim i atraktivnijim pozicijama. Dok su defenzivni vezni i bekovi u ovoj mladoj generaciji očito problem jer ne postoji neki izbor. Teško je kazati tko bi trebao dobiti prednost prema naprijed – kaže Jurčević.
Svaki put kada se dogodi neki sličan posrtaj, počnemo pričati o problemima. Ali samo tada...
– Nije baš tako jednostavno stvarati igrače kako se misli. Da je tako lako, onda bi Bayern ili Liverpool uložili 50 milijuna u metode stvaranja igrača i omladinsku školu, a ne bi plaćali desetke milijuna eura za pojačanja. Moramo biti malo i realniji. Mi nemamo tako široki izbor, a ovakve situacije događaju se i u nekim puno većim i organiziranijim sustavima od našeg. U pojedinim generacijama nemaju rezultat ni Nijemci, Francuzi, Englezi... Da je to lako, onda ne bi nitko kupovao ni prodavao igrače, smatra Jurčević.
Mate Bilić bio je u našem omladinskom reprezentativnom sustavu...
– Nedostajali su detalji za plasman na Euro. Momčad je bila u problemima zbog ozljeda. Ivica Olić skupljao je iskustvo pet-šest godina kroz A-selekciju. Uz sebe ima kvalitetne ljude kao što su Niko Kranjčar, Marko Krnjić, Ivan Krakan... Napravili su sve po planu. Trebalo se upoznati s momčadi. Imali smo sve u svojim rukama. Naravno, i igrači su razočarani. Ali, ova selekcija zadnjih se tridesetak godina nije često plasirala na velika natjecanja, a iz sustava su izlazili vrhunski igrači. Mi u A-reprezentaciji imamo igrača koje smo mogli spustiti Oliću. Za razvoj naših mladih igrača važan je međuprostor između kraja juniorskog staža i prelaska u seniore. Nedostaje nam kvalitetna druga liga koja bi bila razvojni poligon mladim igračima kojima moramo davati više prilike. Više od 70 posto mladih na tom se putu izgubi. Naravno, nedostaje nam infrastruktura kao osnovni preduvjet – kaže Bilić.
Imamo li problema u principima selekcije i treninga?
– Ma, ne bih to rekao. I sada smo bili na rubu prolaska. Imamo kvalitetne igrače, a ponekad nismo ni pretjerano realni. Ne možete tek tako stvarati novi Baturine ili Sučiće. Želimo biti svjetski prvaci, ali to ne ide tako... – ističe Bilić.
Doživljaj ozbiljnog sustava
Alen Peternac godinama je bio dio Dinamova sustava iz kojeg se se afirmirali veliki igrači...
– Imam dojam da nam nedostaje energija i kompletno ozračje oko tih mladih reprezentacija. Igrači koji dolaze iz ozbiljnih sustava kao da naš ne doživljavaju tako. S druge strane, možda nije ni problem u igračima. Mi nemamo kampove ni terene, infrastrukturu koja je samo jedan dio mozaika za stvaranje ozračja dostatnog imidža našeg nogometnog proizvoda. U takvim okolnostima kao da ne dajemo maksimum. Treneri dobiju igrače tek pet dana. Uz sustav, važni su i takvi rituali. Jer, mi nemamo problem kvalitete ni talenta. Morate igrače dovesti u mentalno stanje da dolaze u nešto veliko. Nije problem u Ivici Oliću, dapače, gledao sam njegove treninge i on zna svoj posao, baš kao i Niko Kranjčar – kaže Peternac.
A kako se može riješiti problem nedostatka energije o kojem govorite?
– To ide postupno, nije dovoljan samo jedan manevar i riješili ste problem. Ne ide to preko noći. Drugo traje kult A-reprezentacije. Taj mentalitet stvara se dugo. Na nižim dobnim selekcijama kao da se mučimo sa stvaranjem imidža, a mladima nedostaje energija Dalićevih vatrenih. Gruzija je možda primjer kako se sustavnim i strateškim ulaganjem mogu ostvariti određeni pomaci – zaključio je Peternac.
VIDEO Kako smo igrali u Ligi nacija? Modrić je i s 39 godina uvjerljivo najbolji igrač Hrvatske
Meni se ipak čini da Olić nije dorastao izborničkoj funkciji. Najveća će tragedija biti da kao alternativu ponude Ćorluku koji je još veća neznalica.