Excusez-moi

U Francuskoj ulažu u sport koji ima uvjete o kojima sanjamo. Tamo caruje pijesak od milijun eura

U Francuskoj ulažu u sport koji ima uvjete o kojima sanjamo. Tamo caruje pijesak od milijun eura
30.07.2024.
u 23:15
Za potrebe odigravanja ekshibicijskih utakmica organizator je izdvojio milijun eura. Sasvim dovoljno da se u parku ispred zgrade Francuskog rukometnog saveza napravi velika fan zona u kojoj je glavni događaj bio rukomet na pijesku.
Pogledaj originalni članak

Hrvatski sport nije se ove godine usrećio s novim sportovima na Olimpijskim igrama. Neće se vjerojatno usrećiti ni na onim sljedećima, u Los Angelesu 2028. godine. Naime, ni u jednom od novih sportova nismo ni blizu svjetskog vrha, nismo ni blizu medaljama. U Parizu su novi sportovi surfanje, penjanje po stijenama, skateboarding i break dance, a u Los Angelesu će to biti kriket, flag football, lacrosse, skvoš i bejzbol/softball. Ali smo zato superjaki u sportu koji je u Parizu pokazni – rukomet na pijesku. Naša muška reprezentacija aktualni je svjetski prvak.

– Bojim se da će rukomet na pijesku doći na red tek 2036. godine ako igre dobije Katar, odnosno Doha. Ondje je rukomet na pijesku jako popularan. Do tada nitko od današnje generacije, koja je nedavno osvojila zlato u Kini, neće igrati. Ne vjerujem da će Brisbane među nove sportove 2032. uvrstiti rukomet na pijesku jer taj se sport ondje uopće ne igra. Oni su više za ronjenje na dah, podvodni ribolov i slično – rekao je Ivan Dumenčić, jedan od trojice hrvatskih reprezentativaca koji igra na pokaznom turniru u Créteilu.

Za potrebe odigravanja ekshibicijskih utakmica organizator je izdvojio milijun eura. Sasvim dovoljno da se u parku ispred zgrade Francuskog rukometnog saveza napravi velika fan zona u kojoj je glavni događaj bio rukomet na pijesku.

I tako sam se uputio "vlakom prema jugu" jer je Créteil od centra Pariza udaljen samo 29 stanica metroom. Dovoljno da se pročita cijela knjiga... Ali isplatilo se potegnuti tako daleko, vidjeti tri naša igrača koje je organizator pozvao kao All star igrače – Ivana Dumenčića, Ivana Jurića i Lucijana Buru. Svatko od njih igrao je u različitoj ekipi. A ekipe su nazvane po zviježđima – Lyra, Pegasus, Draco, Aquila i Vela.

– Smješteni smo u hotelu koji je u vlasništvu Francuskog rukometnog saveza. Naime, Savez je nekada davno bio u središtu grada, onda su kupili cijelu zgradu u sklopu koje je i hotel. Tu je oko 130 soba, a cijeli projekt koštao je njihov savez otprilike 50 milijuna eura. Noćenje u hotelu stoji 300 eura. U sklopu zgrade su tri manje dvorane, vani je igralište za rukomet na pijesku. Čudo kako to izgleda – kaže Dumenčić.

VEZANI ČLANCI:

trenerski genijalac

Najstariji član hrvatskog pogona u Parizu: Prvu veliku medalju osvojio s 47, zbog padova operirao oba ramena

– U to vrijeme nije bilo dovoljno školovanih veslačkih trenera od kojih si mogao naučiti nešto specijalno. Crpio sam znanje iz onoga što sam sam veslao, što sam naučio na fakultetu, što sam vidio na natjecanjima, o čemu sam razgovarao s drugim trenerima. I tako, malo-pomalo, a trajalo je to dugo, išla je moja trenerska karijera. Bilo je uspona i padova, a krajem 90-ih krenulo je s lijepim rezultatima.

Šteta što je rukomet na pijesku malo udaljen od svega. Čak se i medijski slabo prati tijekom Igara u Parizu, nema ga kao pokaznog sporta na službenim stranicama Igara.

– Vjerujem da bi tribine bile krcate da smo novi sport. Rukomet nije ništa manje atraktivan od odbojke na pijesku – rekao je Lucijan Bura, koji profesionalno živi od igranja rukometa. Ne, naravno, od onoga na pijesku, već dvoranskog.

– Rukomet na pijesku u Hrvatskoj je amaterski sport. Sezona traje jako kratko, samo nekoliko mjeseci. U posljednje vrijeme igrao sam dugo u Mađarskoj, u novoj sezoni igrat ću za Ohrid – rekao je Bura.

Na ženskom turniru nema naših igračica. Ali ima ljepotica. Jedna od njih imala je dres na kojem je pisalo Kretzschmar.

– Vi ste obožavateljica Stefana, jednog od najboljih svjetskih rukometaša?

– Ne, ja sam mu kći, Lucie-Marie.

– Ups, oprostite nismo znali...

– U redu je. Za mene se manje zna nego za tatu, koji je imao karijeru kakvu mogu samo sanjati. Pokušavam biti jednako dobra kao on. Pijesak mi je samo dobra zabava, inače igram dvoranski rukomet za Bensheim, igramo Europsku ligu. U klubu igraju samo njemačke i nizozemske igračice. Drugih nemamo – rekla je Lucie Marie, koja se, kao i tata, ističe brojnim tetovažama.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.