Uvijek volimo uspoređivati kvalitetu takvih liga s onom u Hrvatskoj. - Po brzini, motoričnosti i tim elementima, čak su arapski nogometaši u prednosti. No, naši su igrači taktički i tehnički obrazovaniji, a ključna je razlika u karakteru. Iz moje zadnje momčadi, Al Khalidia, četvorica igrača dovoljno su dobra za razinu HNL-a, naravno, pritom ne mislim na Dinamo ili Hajduk. Možda bi za njih bilo mjesta u klubovima kao što su Slaven Belupo ili Istra. A koliko su strastveni za nogometom? - Čak sam se malo i iznenadio koliko je nogomet u Bahreinu malo praćen. Na njihove najjače utakmice dolazi svega nekoliko tisuća gledatelja. Čak ni medijski liga nije previše praćena. U Saudijskoj Arabiji ili Iraku, primjerice, puno je veće zanimanje za nogomet. S obzirom na nogometnu ekspanziju u Saudijskoj Arabiji, možda bi tamo trebao biti sljedeći Starčevićev izazov? - To je možda jedna od ideja. Imao sam dosta ponuda u ovom prijelaznom roku, no ništa još nisam uspio dogovoriti. Najčešće to zapne oko uvjeta. U saudijskoj ligi zadnjih je godina nastupila velika promjena. Saudijski princ pokrenuo je puno stvari na tom području. Veliki im je naglasak na nogometu jer je poznato koliku globalnu popularnost ima taj sport. Jako se teško nametnuti sada u Prvoj saudijskoj ligi, no ne bih imao ništa protiv ni ambicioznog drugoligaša. Trebao bi naš trener s takvim referencama biti zanimljiv u ovom dijelu svijeta? - Imao sam neke ponude iz druge lige, nadam se da će se nešto u tom smislu dogoditi. U Kuvajtu sam s Al Qadsijom, nakon naslova prvaka 2016. i 2017., godinu dana kasnije osvojio i kup. Četiri trofeja u sedam godina u tom svijetu zaista ne zvuči loše - smije se Starčević. Sada mu samo preostaje iščekivanje do novog angažmana koji će, uvjeren je, vrlo brzo doći. - Znate i sami kakav je trenerski posao. Ne bih uzimao nekakav klub samo da imam posao zbog novca, želim napraviti neki novi rezultatski iskorak. Koliko je arapski nogomet zadnjih godina narastao? - Kuvajtski nogomet je sigurno pao. Kada sam ja bio tamo, puno klubova je igralo azijske kupove. A Qadsia nakon mog odlaska nije osvojila niti jedan trofej. Kvaliteta liga je očito pala. No, arapski nogomet generalno raste jer se jako puno ulaže. Jako dobro plaćaju u Saudijskoj Arabiji, Emiratima, Kataru... Dolazi sve više dobrih i plaćenih stranaca, trenera i igrača. Koliko je ta zona talentirana za nogomet? - Izrazito su talentirani kada govorimo o omladinskim selekcijama gdje se poboljšao rad s mladim igračima. No, problem nastaje najčešće kada dolaze na seniorski nogomet. U tom dobu im neke druge stvari postaju zanimljivije jer imaju puno novca i mogu birati. Nogomet im nije glavni prioritet. Ne biste prihvatili neku ponudu iz Hrvatske? - Iskreno, nisam razmišljao u ovom trenutku. Ovdje nemam baš neko ime, niti lobi. Nema me tko gurati i malo ljudi zna za mene. Ono što bi mene zanimalo, vjerojatno se nikada neće dogoditi, a ostali klubovi koji su me zvali, nisu me nikada previše zanimali - jasan je Starčević. Čudno je to malo? - Meni nije čudno. Poznajući situaciju u Hrvatskoj, puno je lobija, pa čak i političkih intervencija oko nekih trenera. A ja nisam taj tip. Jer, valjda bi moji rezultati rad trebali biti jedina referenca. Kod nas očito to nije slučaj, a ja se ne želim, niti se mogu, boriti protiv sebe. Ne želim nikoga moliti niti se bilo kome nuditi. Ako nekoga zanima moj rad, zvat će me netko, Arapi ili Hrvati.
Starčević se trenutačno odmara u Hrvatskoj .