Maja Petravić, zagrebačka nogometna sutkinja, nedavno se vratila iz Kolumbije gdje se održalo Svjetsko nogometno prvenstvo do 20 godina za žene, na kojem je Sjeverna Koreja po treći put osvojila naslov. Prvi je put bila delegirana za jedno veliko natjecanje u ženskom nogometu.
Prvi se put koristio FVS
– Prva reakcija bila je pozitivan šok i nevjerica, pogotovo zato što je poziv došao potpuno neočekivano. Kada sam saznala sretnu vijest bila sam doma, odmarala nakon posla i spremala se za trening. Nisam primijetila da imam desetak propuštenih poziva od kolegice sutkinje iz Sjeverne Makedonije. Kad sam joj se javila, ona je bila ta koja mi je prenijela tu vijest, s obzirom na to da nisam vidjela mail od našeg nogometnog saveza, gdje je FIFA poslala poziv. Naravno, sretnu sam vijest prvo podijelila s kolegicom Ivanom Maričić s kojom sam išla na SP, a onda sa svojim bližnjima i prijateljima.
Bili ste pomoćna sutkinja na tri utakmice, kakvi su dojmovi, po čemu ćete ih pamtiti?
– Uz to sam na dvije utakmice bila peta sutkinja. Svaka od te tri utakmice bila je posebna, svaka je od njih imala svoju težinu i za svaku sam morala biti 150 posto spremna. Najviše ću pamtiti prvu, koja je bila otvaranje turnira na prepunom stadionu, a i za mene je to bila prva utakmica na tako velikom natjecanju. Uspjeh je što smo Ivana i ja bile delegirane i za polufinalnu utakmicu. Moram istaknuti da se na ovom turniru prvi put koristio FVS odnosno Football Video Support te smo mi prva generacija sutkinja koja ga je koristila na nekom službenom FIFA-inom natjecanju. To je korišteno umjesto VAR tehnologije. Naime, imali smo operatera koji gleda utakmicu, a sve je ostalo na četvrtoj sutkinji koja mora pregledati svaki pogodak i na sutkinji, ako četvrta primijeti neku pogrešku prije pogotka. Također, svaki je trener imao dvije mogućnosti da zatraži od sutkinje da pregleda situaciju za koju je mislio da je sutkinja previdjela.
VEZANI ČLANCI:
Bili ste u tri najveća grada Kolumbije?
– Bogota, kao i svaki grad u svijetu, ima svojih ljepših strana, ali i ružnijih, bogatih i siromašnih dijelova. Stari dio grada ukrašen je grafitima, što je nama strancima posebno zanimljivo. Bogota je poznata i po svojim nevjerojatnim tržnicama koje se protežu po ulicama, trgovima u kojima možete kupiti sve, od hrane, voća, vrhunskih kava, duhana, cvijeća, odjeću, suvenire... Sigurnost je relativan pojam jer po dolasku smo već imali informaciju da Bogota nije siguran grad zbog velike stope kriminala, ali smo se uvjerili u suprotno. Ono što je još zanimljivo za Bogotu, s obzirom na njezinu nadmorsku visinu, jest da u tom gradu godišnja doba ne postoje. Sunce prevladava, ima i kiše, dok snijega uopće nema. Cali je treći najveći grad Kolumbije i poznat je po svojoj bogatoj povijesti, živahnom noćnom životu i statusu svjetske prijestolnice salse. Nakon dolaska u Cali rečeno nam je da je on deseti najopasniji grad u svijetu, ali ne zbog domaćeg stanovništva nego zbog imigranata koji dolaze iz Venezuele te im rade probleme. Grad dijeli rijeka, tako da je s jedne strane ljepši i sigurniji dio s bogatim stanovništvom, dok je na drugoj strani siromašniji dio s mnogo beskućnika na koje doslovno možete stati dok hodate cestom. U Medellinu se sve vrti oko plesa i zabave, a bio je poznat kao centar kartela kojim je vladao Pablo Escobar.
Kakav je bio smještaj, hrana?
– Na tako velikim natjecanjima smještaj uvijek bude u najboljim mogućim hotelima u kojima nam je sve omogućeno. A i hrana uvijek bude najbolja. Primjerice, na doručku je bilo više od 25 vrsta voća, a za neke nikad nisam čula.
U Hrvatskoj sutkinje sigurno ne mogu živjeti samo od suđenja pa je većina primorana raditi...
– U Hrvatskoj nažalost ni kolege suci ne mogu živjeti samo od suđenja tako da se moramo dobro organizirati kako bismo uskladili vrijeme za posao i vrijeme za trening, s obzirom na to da su fizički testovi sve zahtjevniji. Trenutačno radim u knjigovodstvenom servisu, pola radnog vremena, kako bih mogla uskladiti posao i suđenje. Moram pohvaliti svoju šeficu Nadu koja ima jako puno razumijevanja za mene, moje treninge i odlaske na utakmice.
Danas imamo 100 sutkinja
Koliko je trenutačno ženskih sutkinja u Hrvatskoj?
– Trenutačno imamo oko 100 sutkinja od kojih je mnogo mladih djevojaka koje su tek na početku karijere i kojima treba podrška od svih nas, kako bi se zadržale u suđenju. Zna se dogoditi da neke mlade djevojke odustanu jer jednostavno ne mogu pratiti te sve napore, neke prestanu zbog školovanja, a neke se udaju...
Kako je sve počelo, zašto baš nogomet?
– Nogometom sam se počela baviti s 12 godina i to me mama upisala i odvela na prvi trening. U to vrijeme mobiteli a ni internet nisu bili toliko aktualni pa sam kao dijete puno vremena provodila na igralištu s dečkima igrajući nogomet. Igrala sam u Phoenixu, Radniku dok se klub nije ugasio te na kraju u Agramu.
Nemam baš slobodnog vremena, ali kad ga nađem pokušavam ga iskoristiti za odmor, putovanja, druženje s prijateljima koje dugo nisam vidjela