U Zrinjskom ne biramo igrače po nacionalnosti, naslov je slavio cijeli Mostar

Nismo odoljeli Blažu Sliškoviću, u trenucima velikoga slavlja nakon osvajanja naslova prvaka sa Zrinjskim, podmetnuti provokaciju: opet ćete u Europu s Mostarcima i opet ćete morati dati intervju na – engleskom?

Slatko se nasmijao...

– Taj čuveni intervju, koji je bio hit na YouTubeu, nastao je u Izraelu. Znate, ja sam engleski učio u osnovnoj i srednjoj školi i nikada ga poslije nisam govorio. Dobro govorim talijanski i francuski. I pita me tamo novinar: “Može li intervju na engleskom?” Ja uzvratim: “Može li na talijanskom ili francuskom?” On kaže: “Ne, ja govorim samo engleski.” I ja pristanem, mislim si bolje da ispadnem sprdnja, nego ti. E, sad mi se više ne može dogoditi. Radio sam poslije u Saudijskoj Arabiji, Rumunjskoj i Kini, usavršio sam engleski, sad sam puno bolji – kaže sjajno raspoloženi Slišković.

Od nedjelje je Baka heroj Mostara, nositelj titule u koju je do prije dva tjedna malo tko vjerovao. No legendarni Mostarac i njegovi igrači nisu gubili nadu i zahvaljujući kiksu Željezničara i svojoj neumoljivoj završnici, plemići su obranili naslov prvaka.

Štimac misli da može sve

– Ovo je moj najveći trenerski uspjeh u dvadesetogodišnjoj karijeri, moj prvi naslov prvaka! – ističe Baka.

A titula s Hajdukom iz 2005.? Iako su vas smijenili osam kola prije kraja, i ona nosi vaš pečat.

– Moglo bi se reći da ima mojih zasluga u tom naslovu, iako nije “službeno”. Žao mi je što nitko od ljudi koji su tada vodili tada Hajduk nije imao potrebu spomenuti moj udio u toj tituli. Prisvojili su ga sebi, na račun drugoga, iako sam Hajduk bio preuzeo na dnu ljestvice i doveo ga do prvog mjesta. Neka, to je njima na čast, a tada sam im rekao: “Vidjet ćete, vratit će vam se”, ima Boga koji vidi što rade pa da im to vrati. Eto, Hajduk od 2005. godine nikada nije bio ni blizu prvoga mjesta. Kako siješ, tako ćeš i žeti – s dozom gorčine govori Baka.

Titulu su vam uzeli Branko Grgić i Igor Štimac?

– Pa bez njih nije moglo doći do moje smjene. Igor je postao trener, a prije toga bio je sportski direktor, poslije se okušao i kao šef lige, kandidat za predsjednika Saveza, pa i izbornik. To je kad ljudi misle da mogu raditi sve, kao da kirurg kaže da može raditi i kao vodoinstalater. Ja nisam takav, ja znam samo ovo, ništa drugo – dodaje Baka.

Je li vam žao zbog Hajdukove suše?

– Žao mi je, naravno, Hajduk će uvijek biti moj klub, ali kažem – kako rade, tako im se vraća. U Hajduku nema nikakve strategije, kao na primjer u Rijeci. Oni su rekli ovako: “Ove godine bit ćemo treći-četvrti, sredit ćemo klub, pa u sljedećoj sezoni idemo na drugo mjesto, a onda ćemo napasti naslov.” Sve se radi planski, programirano, dok u Hajduku misle da se sve može preko noći pa lutaju s trenerima, igračima, i sad su spali na to da se Hajduk bori tek za treće mjesto – kaže Slišković.

Igrače biram po kvaliteti

Vratimo se ipak veselijim temama, Zrinjskome, klubu svih nacija u BiH, očito pobjedničkoj formuli.

– Ja tu ne pravim nikakve razlike. Kod nas igra 4-5 igrača srpske, 3-4 bošnjačke narodnosti, ostalo su Hrvati. Nije moje da komentiram politiku drugih klubova u BiH, ali moja je deviza da igrače ne biramo po nacionalnosti, nego po njihovoj kvaliteti, karakteru. Ma neka je i “crni Ciganin”, i Šveđanin, i bilo što, samo da je dobar nogometaš – naglašava Slišković.

Razgovarali smo i s vašom majkom Nedom. Kaže ona: “Za sve druge se navija, a Velež se voli.” A Velež je danas tek sedmoplasirani klub druge lige BiH.

– Kakav god Velež bio, on će ostati ponos ovoga grada. Meni je Velež drag jer sam u njemu počeo igrati, ali Zrinjski mi je draži. Smeta mi kada se kaže kako je Velež bošnjački klub. Ma to misle samo budale, jer u Veležu je prije rata igralo 60 posto Hrvata! Istina, rat je donio svoje, ali ja opet o tom klubu ne razmišljam nikako drugačije – kaže Baka.

Što mislite, je li naslov Zrinjskog drag ljudima i “s one strane” Mostara?

– Vjerujem da je tako, da je pravim Mostarcima sigurno draže da naslov prvaka osvoji klub iz njihova grada, a ne, što ja znam, Željo ili Sloboda. Moja je kuća, kako se kaže, s druge strane, i ljudi koji tamo žive čestitaju mi poslije pobjeda, osjećam da im je drago zbog moga uspjeha, što mi je normalno. Ne vidim nikakve znakove bojkota – kazao je Slišković.

Je li točno da ste jednom skoro završili u Sjevernoj Koreji?

– Da, zvali su me za izbornika. Jedan njihov general pristupio mi je preko jednoga menadžera. Dao sam svoj pristanak, ali tada se u Sjevernoj Koreji pojavila neka bolest zbog koje su bili zatvorili granice na dva mjeseca. I nakon toga sve se izjalovilo – zaključio je Blaž Slišković.