Legendarni američki stadion Coliseum u Los Angelesu bio je domaćin Meksiku i Hrvatskoj (1:2) u prijateljskoj utakmici. Ovdje su se 1932. i 1984. održavale ljetne Olimpijske igre, a mogle bi opet 2024. godine. Tu su igrali i legendarni Dodgersi, održavali se Super Bowlovi, a i danas služi za najveće priredbe. U subotu je bio dom preko 55.000 Meksikanaca i oko 5000 Hrvata.
Probijajući se kroz vječnu gužvu preko južnog dijela LA-a i prateći zelene rijeke veselih meksičkih navijača, pokušavao sam uočiti gdje su hrvatske majice i popularne crveno-bijele “kockice”.
A hrvatski navijači su pratili mig Čačićeve šarene reprezentacije i nisu razočarali. Na stadion je došlo više tisuća navijača. Samo nekih 20-tak milja dalje od stadiona živi velika zajednica Hrvata u San Pedru, no neki su za ovu utakmicu potegnuli i s drugog kraja Amerike, ili, pak Kanade.
Nisu brinuli za rezultat prije utakmice, došli su slavili prvi dolazak reprezentacije u Ameriku. A kad je Hrvatska počela zabijati, slavlje se više nije ni zaustavljalo. Ostat će uvijek zapisano da je Hrvatska u prvoj utakmici u Sjevernoj Americi pobijedila Meksiko 2:1.
Da su došli najbolji 'pojeli' bi Meksikance
Jedan od sretnih navijača koji su izdaleka potegli na ovu utakmicu je i Ante Šušnjara iz Clevelanda u Ohiju, jednog od mjesta u Americi gdje su Hrvati najviše dolazili u prvom dijelu 20. stoljeća. Antini korijeni su iz Sinja. Na utakmicu je poveo veliko društvo:
- Došlo nas je 15, obitelj i prijatelji Čačići. Došli smo samo za ovu utakmicu. U Clevelandu sam 44 godine, tamo ima oko 50.000 Hrvata, a u Los Angelesu još više, najviše na zapadnoj obali. Bio sam jednom u Los Angelesu prije 14 godine kada su igrali Croatia iz Toronta i Los Angeles. Dođemo svake godine u Hrvatsku u Dalmaciju, iako nismo baš zadovoljni stanjem tamo. nije to Hrvatsku kakvu smo priželjkivali - kaže Ante, a njegov mlađi rođak dodaje da mu uopće nije smetalo što u Ameriku nisu stigle najveće hrvatske zvijezde:
Super su naši igrali, bolje nego prva momčad. A uostalom došao sam na utakmicu radi Hrvatske, a ne radi igrača.
Tako su razmišljali i ostali navijači, koji su se odlično zabavili na Coliseum stadionu.
- Nije mi problem što nisu stigli najbolji igrači. Malo mi jest žao jer bismo u tom slučaju 'pojeli' Meksikance, ali i ovako je super ispalo. Prvi put je Hrvatska igrala ovdje, a samo 20 milja dalje je San Pedro gdje ima puno Hrvata. Za nas je ovo praznik. Meni je mama iz Slavonije, a tada s Paga. Nismo bili 5 godina u Hrvatskoj, ali ovog ljeta dolazim. Kako je u Los Angelesu? Ma super je, naravno. Nema veze tko je predsjednik Amerike, bitno je samo da radiš dobro za sebe - zaključuje Andre, koji je na utakmicu doveo i američke prijatelje.
Premijera vatrenih u Americi privukla je i Aldu (50) iz Vancouvera.
- Ovo mi je prvi put da sam došao na utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije. U Los Angeles smo došli samo za ovu utakmicu. Mislio sam da će nas Meksikanci 'natamburati', ali na kraju se definitivno isplatilo doći - priča nam Aldo, čiji je otac napustio bivšu Jugoslaviju 1967. godine.
- Bio je ribar, radio naporno i kupio kuću u Vancouver. Rijetko posjetimo Hrvatsku jer je daleko sa zapadne strane Kanade. Dođemo jednom u 10 godina - otkriva nam Aldo.
Šuker: Kada igra Hrvatska i vatreni svi mogu biti poraženi
U pobjedi Hrvatske uživala je i američko-hrvatska-argentinska obitelj Lopez iz Lake Forest u Južnoj Kaliforniji.
- Najviše je u utakmici uživao moj 8-godišnji sin Maxi koji obožava nogomet, a sada ima i hrvatski dres - rekla nam je Robin Campbell Lopez, čiji je pradjed Mato 1912. emigrirao u Ameriku iz Prispa kraj Livna.
Osim na hrvatskom dijelu tribine slavilo se i u hrvatskoj VIP loži, gdje smo zatekli i Orsata Zovka, poznatog menadžera u borilačkom sportu i partnera Cro Copa.
- Super je što je HNS organizirao ovu utakmicu. Ovdje ljudi prepoznaju dobru priču, za razliku kod nas, Hrvati su prvaci svijeta u pljuvanju sami sebe. Sve što je hrvatsko u startu je loše, a nešto strano je dobro. Ovo je velika promocija Hrvatske. Naši ljudi ovdje zadnjih par mjeseci žive za ovu utakmicu.
Iznimno je zadovoljan bio i predsjednik HNS-a Davor Šuker:
- Ponosni smo da je zajednica Hrvata u Americi došla na utakmicu i da je bilo puno naših navijača. To je prva pobjeda, a druga - nitko nam nije davao nikakve šanse, ali ponovit ću još 100 puta kad igra Hrvatska i vatreni svi mogu biti poraženi. To smo pokazali i ovaj put, Meksiku želim sreću na Confederation Cupu u Rusiji. Što reći, dečki su iskoristili šansu i nametnuli se Čačiću. Zašto hrvatsko mnijenje stalno nešto mijenja oko nogometa ili nešto zlopamti, strašno je što se nama dešava u Hrvatskoj, ali mi ćemo i dalje samo biti ponosni što igramo nogomet. I drago mi je zbog dečki i zbog izbornika - poručio je Šuker.
A jedan od najsretniji nakon utakmice bio je mladi igrač Hajduka Fran Tudor (21) koji je postigao prvi gol za reprezentaciju:
- Je, stvarno je super osjećaj zabiti prvi gol na ovakvoj utakmici. Imao sam dvije asistencije u Kini, ovo je prvi gol, prezadovoljan sam, sretan i idem na zasluženi odmor. Ja sam tu da radim svoj posao, izbornik uvijek ima široki kadar kvalitetnih igrača, ja sam na dispoziciji i kad god treba ću uskočiti. Odigrali smo odlično prvo poluvrijeme, zasluženo smo vodili 2:0. Znali smo da je Meksiko dobar u posjedu lopte, stali smo iza u neki čvrsti obrambeni blok. Prepustili smo njima loptu, tražili smo priliku iz polukontre i njihovih grešaka, na kraju smo to smo i dočekali. U drugom poluvremenu smo se možda malo i previše potrošili, pala je snaga, ali izdržali smo i pobijedili - ocijenio je Tudor, pohvalivši i atmosferu na stadionu:
- Zahvaljujem se svim navijačima što su došli u tako velikom broju, ovo je grad Meksikanaca, ali nije se čula previše njihova podrška na tribinama. Sretan sam zbog naših navijača što smo pobijedili i što mogu otići kući sretni. Sretali su nas navijači po gradu i dolazili nam u hotel, fantastično je bilo, jedno odlično iskustvo za nas.
Ključ uspjeha je bila dobra igra u obrani
Osim odličnog Lovre Kalinića na vratima jedan od rijetkih iskusnijih reprezentativaca u Čačićevoj momčadi bio je Tin Jedvaj.
- Čestitke svim dečkima koji su danas debitirali i igrali. Čestitke Tudoru na prvom golu. Imali smo malo vremena da se upoznamo svi skupa, a na kraju je ispalo tako da smo odigrali dobru utakmicu, zabili smo dva gola. Na kraju smo stajali kompaktno i obranili smo svoj gol dobro i pobijedili smo. U drugom dijelu su nas stisnuli, kad smo ostali s igračem manje, prešli smo na 5 u obrani i pogodili smo s tim da obranimo rezultat. Svaka čast navijačima što su došli u velikom broju, mi smo čuli njih, nismo čuli Meksikance i naravno jednim dijelom je to i njihova pobjeda - poručio je Jedvaj.
Hrvatska je pobijedila, ali Meksikancima to nije smetalo
- Vrlo smo zadovoljni pobjedom. Rekao bih da je Meksiko čak bio bolji, ali smo se dobro branili. Ne volim pojedince izdvajati, skupili smo se samo u tri treninga - rekao je Čačić i jasno potvrdio što je presudilo utakmicu:
- Obrana je bila ključni dio utakmice i najvažnija za rezultat. Svi igrači su dali svoj maksimum. Jesu li su nas Meksikanci podcijenili teško je reći, njihov je izbornik imao puno više igrača na dispoziciji jer se pripremaju za utakmice Konfederacijskog kupa. Mislim da nas nisu podcijenili, ali da ih jesmo iznenadili snažnim gardom, agresijom i odlučnošću u prvom poluvremenu i to je rezultiralo s 2 gola. Htio bih se posebno zahvaliti navijačima koji su došli iz cijele Amerike, za njih ovo sigurno puno znači. Bila je odlična atmosfera i jako sretni što smo dio ove utakmice. Što se Meksika tiče radi se o jako dobroj reprezentaciji, koja igra jako brzo, vrlo dobro koristi bočne pozicije, a raznovrsna je u fazi napadu. Radi i preko bokova i kroz sredinu. Za Meksiko ne strahujem i uvjeren sam da će ići na Svjetsko prvenstvo u Rusiju - prognozirao je Čačić.
Veliko slavlje Hrvata u Los Angelesu, nekako ipak nije zasmetalo Meksikancima. Zabavljali su se, pjevali i slavili ispred stadiona i još dugo nakon utakmice…
Tužan dan za elitni odred hrvatskog žurnalizma. Po ne znem koji put moraju trpiti hrvatsku nogometnu reprezentaciju i hrvatski nogomet. Dok nogometaši imaju svoju internacionalnu reputaciju i kontinuirane uspjehe ovo otužno društvo koje živi od smeća i trača vani ne bi zaradilo ni koru kruha.