Učio je od Beniteza, tukao se s taksistom, a sad radi čuda s mladim Hrvatima!

I dok su sve oči bile uperene u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, u vatrene, u Dalića i hoće li napraviti neki krivi korak pa da se razliju kritike, jedan drugi čovjek prošao je ispod radara. Jer, kada radiš dobre stvari u tišini, nekako prohujaš s vihorom, nema neke potrebe da te se kritizira pa da se četiri milijuna kvazi izbornika uključi u diskusiju i onda valjda nisi zanimljiv. A sjajne stvari radio je Igor Bišćan (43). Čovjek koji je na čelu hrvatske nogometne reprezentacije do 21 godine uspio je u ovih, malo više od mjesec dana, napraviti čuda.

Malo vremena, štoviše premalo imao je da podrobnije upozna svoju gotovo potpuno novu U-21 vrstu, a još manje da nešto ozbiljnije s tim dečkima uigra prije prvih utakmica za kvalifikacije za Euro 2023. No, nešto ozbiljno ipak je uspio napraviti. Od početka rujna vodio ih je u četiri kvalifikacijske utakmice i sve četiri pobijedio, stopostotan učinak ima u skupini A, uz gol razliku 12:3. 
- Zadovoljan sam i ovim ciklusom, i onim prethodnim, zadovoljan sam i svojom momčadi, dečki su pokazali da su u kratkom razdoblju postali ozbiljna natjecateljska momčad, energična, željna i motivirana - rekao je Bišćan nakon posljednje pobjede 5:1 protiv Azerbajdžana U-21. 

A momčad s kojom je to učinio, prema Transfermarktu, vrijedi 31,45 milijuna eura, 18. je na Fifinoj ljestvici i bezobrazno ambiciozna predvođena mladim Rokom Šimićem koji zabija 'kao lud'.

No, vratimo se na Bišćana, na 'mastermind' koji iza svih ovih brojki i stoji.

Nema puno nogometaša koji su imali karijeru kakvu je on imao. Lagao bi onaj koji bi rekao da Bišćan, gdje god da je bio, što god da je taknuo, nije iz toga izlazio kao pobjednik. On je kao amajlija za klub, sveta koka, čovjek koji ima sreće... kako hoćete... Nisu to izmišljotine, sam pogled na njegov profil na to ukazuje... S Liverpoolom je osvojio Ligu prvaka 2005., 2003. i 2001. engleski Liga kup, 2002. slavio je s Redsima Uefin Superkup, a i engleski Superkup, devet puta bio je prvak Hrvatske s Dinamom, pet je puta s tim klubom dizao i Rabuzinovo sunce... I dva su to kluba koja su obilježila njegovu profesionalnu nogometnu karijeru, još je samo igrao za Panathinaikos i tamo jedino ništa nije osvojio. Jedino tamo! Na sve ostalo, bilo kao trener, bilo kao igrač, može se samo nasmijati.  

Nije bilo mnogo ljudi koji su mislili da će kao trener napraviti velike stvari jer 2016. godine Bišćan je postao glavni trener zagrebačkog Rudeša. Prvi mu je to bio trenerski posao, čekale su ga neke nove stvari za koje je očito rođen i idu mu od ruke. Bivši nogometaš Liverpoola s tim istim je Rudešom u svojoj prvoj sezoni osvojio Drugu hrvatsku nogometnu ligu te izborio plasman u Prvu HNL. Nakon tog povijesnog trenutka potpisao je dvogodišnji ugovor s ljubljanskom Olimpijom. Tamo je pak  osvojio slovensko prvenstva i kup. No, predsjednik Olimpije Milan Mandarić ga je smijenio. S rezultatima kakve je imao, nije dugo čekao novi posao. Dana 10. listopada 2018. nakon odlaska Matjaža Keka iz Rijeke, preuzeo je riječku momčad. U svojoj prvoj sezoni osvojio je Hrvatski nogometni kup za sezonu 2018./19. pobjedom u Puli nad zagrebačkim Dinamom od 3:1. U rujnu te godine je neočekivano podnio ostavku, a nekoliko tjedana kasnije glavni je i odgovorni  za reprezentaciju do 21 godine.

Jedina stvar u njegovoj karijeri koja je, recimo to tako, čudna jest da je čovjek koji je kao igrač osvojio 20 trofeja, upisao samo 17 nastupa za Hrvatsku reprezentaciju i nije nastupao na niti jednom velikom turniru!
No, to 'vatreno' razdoblje je i mrlja u njegovoj karijeri. 

Naime, u listopadu 2003. je iznenada napustio kamp hrvatske reprezentacije uoči kvalifikacijske utakmice protiv Bugarske, a tu je svoju odluku pojasnio 2011.:

- Svjestan sam da je to velika mrlja u mojoj karijeri, ali jednostavno tu nepravdu nisam mogao podnijeti. Možda sam to mogao pametnije i diplomatskije izvesti, ali nisam. Za mene se izmislilo pravilo da igrač koji nije standardan u klubu ne može igrati za reprezentaciju. Pa kako bi sada naša reprezentacija izgledala da u njoj ne igraju svi reprezentativci koji nisu standardni u svojim klubovima! Ja se nikome nisam zamjerio, a jesu li se zamjerili neki ljudi oko mene za mog transfera u Liverpool, to ne znam. Te ljude koji su me držali podalje od reprezentacije nastojim ne sresti - rekao je tada Bišćan koji je nakon odlaska iz kampa zaradio šestomjesečnu suspenziju, ali i ušao u sukob s tadašnjim šefom HNS-a Vlatkom Markovićem koji se zakleo da "Bišćan više neće igrati za hrvatsku reprezentaciju dok je god on predsjednik".

Bio je Bišćan čovjek bez dlake na jeziku i kada je shvatio da izbornici biraju poslušnost čelniku HNS-a, umjesto da gledaju igrače, odlučio je reći zbogom. I Bišćan za reprezentaciju više nije igrao... Takav kraj nekako je odraz i njegov cijele igračke karijere. Da, bila je sjajna, ali kao da je nešto ostalo nedorečeno, tu i tamo još je koja rupica kao onda da je u finalu Lige prvaka 2005. kada ga je vodio Rafa Benitez bio je na klupi, kao i ta da ima 17 nastupa za vatrene, kao i ona da se u Premiershipu mogao i više naigrati...

No, zato sada kao trener dobro zna što i kako radi...

Ako ćemo još malo o njemu, prate ga dvije zanimljivosti. Prva je da je njegov transfer iz Dinama u Liverpool bio je svojevrsna senzacija, ne samo zato što je u pitanju Liverpool, već i zbog toga što je plaćen 8,25 milijuna eura, a bio je to drugi najveći transfer Dinama tada, nakon Darija Šimića, kojeg je Inter platio 11 milijuna eura 1999.

A druga stvar, koju i danas mnogi pamte kada im netko spomene Bišćana je tučnjava s taksistom početkom 2010.

Svađa je nastala zbog parkinga jer se Bišćan parkirao na mjesto za taksije, a taksist je prvi udario nogometaša. Ovaj mu je navodno “žešće” vratio.

- Što se tiče tučnjave s taksistom, pola sata nakon što se to dogodilo, ja sam požalio. Smatram sebe dovoljno ozbiljnim da izbjegnem takve situacije, ali, eto, dogodilo se i reagirao sam u samoobrani - komentirao je nekoliko godina nakon toga incident Bišćan. 

Danas se on čini kao drugi čovjek, bez imalo agresije, u nekom svom balončiću. S rukama na leđima promatra treninge mini vatrenih, u glavi radi vjerojatno neke kombinacije koje mu za sada dobro idu. 

Ako s mladom reprezentacijom napravi velike stvari, a na dobrom je putu, po tome će ga se pamtiti...