Razgovor s trostrukom europskom prvakinjom u te-kvon-dou mogli smo započeti tek nakon što je obavila svoj navijački posao bodrenja kolege iz reprezentacije. Premda se bavi pojedinačnim sportom, Lucija Zaninović (26) timski je igrač:
- Puno mi znači to zajedništvo koje imamo u reprezentaciji, a posebno smo povezane mi cure. Taj timski duh mi daje sigurnost i mirnoću, a i navijanje za vrijeme borbe znači mi puno. Doduše, u borbi se trudim usredotočiti samo na savjete trenera Tomasa.
A on je obično prvi čovjek kojem se baci u zagrljaj.
Više neće htjeti čistiti...
- Toni je uz mene, diše sa mnom u borbi i prvi je koga ugledam i želim zagrliti. Doživljavam ga kao još jednog starijeg brata. Veliki mi je autoritet, ali i prijatelj i sjajan psiholog. Poznaje me gotovo kao i sestra Ana. Toni nas je u sportskom smislu odgojio, kako se ponašati nakon osvajanja medalje, kako nas dignuti kada padnemo...
Kada pak izađe s borilišta prva osoba koju traži pogledom je sestra Ana.
- Ana mi je sve, taj osjećaj povezanosti s njom ne mogu vam opisati. Važno mi je samo da je uz mene, da je zagrlim. Starija je tri minute, no prema meni se postavlja zaštitnički i ulijeva mi sigurnost.
Nakon sestrina trećeg europskog zlata, Ana se našalila:
- To bi moglo narušiti hijerarhiju u našem stanu. Možda kao trostruka europska prvakinja više neće htjeti čistiti!
Lucija i Ana žive zajedno u stanu od 68 kvadrata koji su od grada Splita dobile na korištenje. Kako su podijelile kućanske poslove?
- Ana je u početku više kuhala, ja sam više bila za čišćenje, no sada sve zajednički radimo. Ana je bolja u kuhanju slanih jela, a posebno dobro radi škampe na buzaru, dok meni bolje idu kolači i slatko.
Kad smo već kod slatkog, ima li Lucija problema s održavanjem težine za kategoriju do 49 kg?
- Prva kategorija u kojoj sam nastupila bila je 49 kg, a to je moja kategorija i sada. Već 14 godina imam istu težinu. Kako godine idu to postaje teže, treba se više disciplinirati, no nije preteško. Izvan sezone imam do 52 kg, prije natjecanja u tjedan dana skinem dva kg, a onaj posljednji kilogram viška skinem dehidracijom prije vaganja.
Lucija kaže da je na hranu ne treba tjerati.
- U tomu smo na tatu, nema hrane koju sestra i ja odbijamo. Mama nas je naučila da se tanjur mora isprazniti. Kod kuće jedemo dosta zdrave hrane, mama u Mravincima ima svoj vrt i puno toga sama sadi.
Lucija i Ana su se prije par godina izdvojile iz obiteljskog doma koji je na Bačvicama i stanuju na Kmanu.
- Imamo brata blizanca Ivana s kojim smo povezane, ali ne tako kao što smo međusobno. Kad smo bile male htjele smo se s njim igrati u muškom društvu, no on nas je tjerao od sebe u žensko društvo. Imamo i dva starija brata, Marina (34) i Tomislava (36), mama Ana je profesorica engleskog jezika, a tata Marinko je agronom u mirovini. Mami se prvoj javim nakon nastupa jer ona najviše strepi i prvo joj je pitanje jesam li zdrava. Obično je i tata kraj nje, on ima 81 godinu, osjetljiviji je pa se volim javiti i njemu. On je jako vezan uz nas pa ga volim smiriti.
Ocu je drago vidjeti da se seke tako dobro slažu i da sve dijele.
- Imamo zajednički automobil, golf peticu, kupljen od zajedničke ušteđevine. Svaka ima svoj račun, na koji primamo stipendije, no novac koji štedimo stavljamo na zajednički račun.
Razmišljaju li seke o tome da će ih život jednog dana razdvojiti? Recimo, udajom.
- To će nas samo fizički razdvojiti. Nećemo spavati pod istim krovom, no opet ćemo nastojati preko dana biti što više zajedno.
Dakle, idealan scenarij bio bi udati se za dvojicu braće koji žive u istoj kući?
- Ha-ha... Možda, no to je teško ostvariti. Ostat će to samo na scenariju.
Imate li momke?
- Imamo momke. Nisu vrhunski sportaši, ali sportom se bave i razumiju da ne možemo svaki dan izlaziti van, da nam nakon dva-tri treninga dnevno nije ni do čega, pa se uglavnom družimo vikendima.
Ima li Lucija svoj tip muškarca ili nekog omiljenog glumca ili sportaša?
- Ne, nemam nekog glumca zbog kojeg ću ići gledati njegov novi film, niti sportaša zbog kojeg ću gledati neki sportski prijenos.
S obzirom na to da je velika navijačica Hajduka, koji su joj nogometaši najdraži?
- Modrić i Mandžukić, njih dvojicu voljela bih upoznati. Nažalost, oni ne nastupaju na OI, a tamo je najbolja prilika za upoznavanje sportaša iz različitih sportova. Torcidašica sam, ali ne u onom smislu da ću zvati iz Bakua da bih čula kretanje rezultata.
Kada je netko trostruki prvak Europe uzor je mnogima, no tko je uzor kraljici europskog te-kvon-doa?
- Oduvijek su mi to bili Dražen Petrović i Janica Kostelić odnosno obitelj Kostelić. Kod Dražena volim snagu karaktera i upornost, a Janici se divim zbog svih onih uspjeha nakon velikih i brojnih operacija. Nedavno smo stupile u konktakt preko društvenih mreža i kada je Janica bila u Splitu našle smo se na kavi. Taj susret samo je podupro moje mišljenje o njoj.
I život u olimpijskom selu prilika je za upoznavanje velikih sportaša iz drugih sportova.
Phelps je nosio “Go Zaninovic”
- Nema boljeg osjećaja zajedništva no što je u olimpijskom selu, ali ni veće predstave od otvaranja OI. Bilo je rasprava o tome jesmo li došle prerano i zasitile se s obzirom na to da smo nastupale na kraju Igara, no mi smo htjele doživjeti otvaranje. Sudjelovati u tome već je dostignuće, o tome smo kao mlađe sestra i ja sanjale. Kad već nismo u Londonu, voljele bismo biti u Riju, ako se plasiramo, upoznati Michaela Phelpsa koji je u sklopu Visine akcije nosio natpis “Go Zaninović”.
Lucija je najbolji primjer da se od te-kvon-doa može solidno živjeti jedino ako ste kontinuirano na postoljima.
- Te-kvon-doom si ne možete riješiti egzistenciju, no ima i težih slučajeva od nas. Žao mi je što i Ana nije vojni zaposlenik jer ta mi plaća od 4300 kuna donosi neku sigurnost. Sveukupno, s vojnom plaćom te olimpijskom i gradskom stipendijom privredim oko 10.000 kuna, no to će biti tako samo dok osvajam medalje.
Nikad se ne bih borila sa sestrom, ali ne zato što je bolja
Ani bolje idu svjetska, a Luciji europska prvenstva. Ana ima tri uzastopna finala SP-a (dva srebra i zlato), a tri minute mlađa Lucija ima tri europska zlata.
- To je splet okolnosti, voljela bih da od ove nedjelje Ana ima europsko i svjetsko zlato. Moram priznati da je Ana bolja od mene, samo je pitanje na kojem će to natjecanju pokazati.
Ona je okretnija, brža, eksplozivnija, bolje joj idu udarci, fizički je snažnija.
Ana to nikad neće imati priliku dokazati u borbi.
- Nikad se nismo borile niti bismo to ikad napravile. Bilo bi to ružno da se bore dvije sestre koje se toliko vole - kaže Lucija.
Ana: Čestitaju meni jer nas ne razlikuju
I ovaj put je sestra Ana Zaninović primala čestitke za svoju jednojajčanu blizanku Luciju.
- Već 10 minuta nakon borbe ljudi su mi prilazili i čestitali, ne vodeći računa o tome da nisam u kimonu nego u trenirci. Nama je to postalo smiješno, no ja se zahvalim, i ne objašnjavam tko je tko.
Osim čestitki, sestre dijele i garderobu.
- Lucijine traperice možda su meni nešto uže, no haljine i cipele razmjenjujemo. Dakako, to ne znači da uzmemo jedan odjevni predmet pa ga nosimo obje. Svaka uzme sebi, slabe smo na to, pa se poslije razmjenjujemo.