Aco Petrović: Jedna stvar od Rađe posebno me zaboljela! Razmišljam i o izborniku iz regije

Aleksandar Petrović, novoimenovani sportski direktor Hrvatskog košarkaškog saveza, gostovao je u Večernjakovom sportskom podcastu.

Bivšeg izbornika u tri mandata pitali smo zašto je 2017. morao otići s mjesta izbornika, u čemu se to razilazio s predsjednikom Stručnog savjeta Dino Rađom (osobno ili stručno), hoće li on, s obzirom na dosadašnje odbijenice, voditi reprezentaciju u predstojećem predkvalifikacijskom prozoru u studenom.

S obzirom da je potpisnik posljednje medalje (bronca, EP, 1995.) ali i (po)najboljeg dometa nacionalne vrste u posljednjih 27 godina (peto mjesto na Olimpijskim igrama 2016.), pitali smo i koliko ga žulja ono ispadanje od Turske sa Eurobasketa 2001. nakon "plus 19" u 27. minuti utakmice.

Isto tako, voljeli bismo čuti kako se osjećao u koži izbornika Brazila s kojim je pobjedio Hrvatsku usred Splita.

Dobili ste vrući krumpir u ruke, primili ste se posla u niskom točki gdje se nalazi košarka?

- Apsolutno, ali kada su me zamlolili iz HKS-a za razgovor, pitao sam ih koja je tema? Željeli su razgovarati o košarci i nakon dva sata razgovora, bez prevelikog razmišljanja, obzirom da živim košarku 24 sata dnevno, shvatio sam odmah u čemu je problem i da treba odmah djelovati. Vremena nije bilo, bilo je 12 i 5, a ne 5 do 12. Do dolaska izbornika moraš napraviti skicu s kojima ulaziš u nove prozore, čeka me praktički tri tjedna puta u idućih 25 dana, nije bilo vremena za time-out. - 

Kako smo dospjeli ovdje gdje trenutno jesmo? Uz pojedine bljeskove, dojam je da smo se urušavali.

- Ne bih se obazirao na prošlost, ali činjenica je da je zadnja medalja osvojena 1995. u Ateni. Ali također smo bili nekoliko puta jako blizu polufinala, poput ljeta 2016. godine kada smo osvojili predolimpijski turnir u Torinu. U četiri ili pet navrata bili smo u zoni medalja, ali situacija se zadnjih par godina bitno pogoršala. Nismo izborili dva SP-a i tu vidim najveći problem. Prebrzo smo 'spržili' čak četiri izbornika u kratkom vremenu. Sada ili kroz par mjeseci, Hrvatska će imati pravog izbornika, imamo dvije godine da se ovo sve posloži prije Europskog prvenstva. - 

Ljudi iz košarkaškog miljea kažu da nismo otišli na SP zbog neiskusnog izbornika, da li se to na prečac biralo trenere?

- Nakon poraza od Rumunjske u Zadru počela je agonija neodlaska na SP, sve što sam prije kvalifikacija dogovorio sa skupinom iskusnih igrača, prebrisano je i krenulo se s novom idejom. Sada treba sve dobro analizirati, imat ćemo vremena s novim izbornikom  da počnemo igrati košarku koja je moderna, atletska i tranzicijska. - 

Da li te žulja 2001. godina i plus 19 protiv Turske?

- Apsolutno da, to je uvijek utakmica na koju se vraćamo. Problem je bio u tome da sam pustio petorku koja igrala briljantno, zakasnio sam s rotacijom i svježinom s klupe. Htio sam osvježiti ekipu promjenama i tu su Turci iskoristili da smo umorni i da igrači s klupe nisu najbolje reagirali. Prkačin je na minus 12 napravio tešku tehničku i tu je sve krenulo nizbrdo. Godinama nisam pogledao utakmicu i kada je pogledaš, vidiš kakve su to propuštene šanse bile. Smatram da je to jedan od poraza koji je okrenuo pozitivan smjer u negativan. -

Kakav je bio osjećaj pobjediti Hrvatsku s Brazilom?

- Svi smo gledali konačan cilj i plasirati se na Olimpijske igre. Kada sam se pripremao, moj fokus nije bila Hrvatska nego Tunis. Hrvatsku smo dobili 27 razlike, nakon Tunisa sam procijenio da se igram i provociram psihološku reakciju šaljući drugu petorku brazilske reprezentacije. Hrvatska nije imala odgovor na našu taktiku, bila je to fantastična predstava. Skinuo sam sa sebe odgovornost da sam bio hrvatski izbornik, stavljao emocije po strani jer sam očekivao da ćemo se naći u finalu kvaifikacijskog turnira. Nisam mislio da će utakmica s Hrvatskom biti bitna, ali tek u finalu bi u meni probudila naboj, Hrvatskoj je bila puno važnije nego nama. Nikada neću zaboraviti ovacije iz Splita pet minuta poslije pobjede Brazila, jer ta dvorana nikako nije najlakša sportska dvorana. -

Da li bi 2017. godine otišao s mjesta izbornika da nije bilo sukoba s Rađom?

- To je pitanje za Dina, ne za mene, čovjek je donio odluku da trebam otići i ja sam otišao bez problema. Tri dana nakon otkaza došla je ponuda Brazila. Rađa je smatrao kako prvenstvo Europe nije bilo dovoljno dobro i tu je priči bio kraj...Najbolnije je bilo to da je 48 ranije već dogovorio Skelina, a mi u srijedu idemo razgovarati. 

Obzirom da tvoje veliko iskustvo, realno je očekivati da preuzmeš reprezentaciju i odradiš prvi ili čak i drugi prozor?

- Dao sam rok do 10. listopada, imam dva intriganta razgovora, razmišljam o tome da proširim vidike izvan Hrvatske, čisto da vidim što se tu nudi. Isto tako, postoji mogućnost da će Spahija i Golemac biti zainteresirani kada sezona završi. Nije situacija dramatična kako sada izgleda, imaju ugovore ili neke druge planove ovi što su nas odbili. Josip Sesar se mora koncentrirati na Cibonu, jedan zahtjevan zadatak. Putujem okolo, interesira me i da netko iz regije dođe za izbornika, ne mora biti stranac. -

>> VIDEO: Nikoli Jurčeviću se spustio stolac pa mu voditelj pomagao