Kad je Louis van Gaal preuzeo Bayern, nakon nekoliko dana rekao je Ivici Oliću:
– Nisi bio moj izbor, ne poznajem te najbolje i nisam siguran da ćeš imati mjesto u momčadi. Možda ne bi bilo loše da počneš razmišljati o drugom klubu.
Takav bi ledeni tuš ubio u pojam većinu igrača. Ali ne i Ivicu Olića, čovjeka koji je do svega u životu došao poštenjem, radom i upornošću! Da je Nijemac, bio bi sinonim za nesalomljivi karakter te nacije, koja je prije 65 godina izgubila rat, ali je dobila – pamet!
Sve se lanjskog rujna u Bayernu vrtjelo oko Riberyja i Robbena, nakon njih su sramežljivo spominjani Gomez i Klose, dok Olića nije bilo ni na jednoj medijskoj mapi. No, dečko iz Davora nije potonuo...
– Znao sam da ću dobiti svojih pet minuta i želio sam ih dočekati spreman, spremniji nego ikada – bila je tada Olićeva filozofija.
Jedino ispravno razmišljanje! I teren je na kraju pokazao pravu Bayernovu sliku, teren je bio zrcalo Olićeva rada! Njegove igre i golovi (posebno u Torinu, kad je i doslovno spasio treneru glavu!) donijeli su Bayernu europsko proljeće, srušio je Manchester United i postao prvi bavarski princ!
I Robben je također tu, odmah uz Olića. Igrama i golovima Nizozemac je opravdao neupitan status zvijezde. A najviše razvikanog Riberyja još se čeka! I Van Gaal će ga dočekati.
Ali, ovo je Olićeva sezona, Olićev portret mora stajati na pročelju Bayernove zgrade. Dakako, i u Van Gaalovoj svlačionici.
Olić je Nijemac po karakteru, a ne po putovnici