Bivši hrvatski reprezentativac Mato Neretljak (45) ove godine bilježi jubilej, deset godina svoje trenerske karijere. Bivši igrač Hajduka, Rijeke, Osijeka i Zadra u trenerskom životopisu ima klubove poput Rudeša, Orašja, Jajca, Gošk Gabele, Zrinskog Osječko, a prije nekih mjesec dana je po treći put sjeo na klubu bosanskohercegovačkog drugoligaša, Zvijezde iz Gradačca. U početku našeg ugodnog razgovora upitali smo ga kakva je situacija u novom/starom klubu.
– Ovdje sam već dva puta bio trener i oba puta sam napravio odličan rezultat. Poznajem sredinu i ligu dosta dobro. Ove sezone smo u borbi za ostanak i ostat ćemo u ligi, izvući ćemo to, a onda imam dogovor da sljedeće sezone napadamo prvo mjesto i povratak u prvu ligu. To je jedan stari klub koji traje više od 100 godina, koji ima bogatu tradiciju i treba ga vratiti u najviši rang. Svi su se preduvjeti stvorili da ga vratimo tamo gdje treba biti – započeo je Neretljak.
Kakva je generalno situacija u nogometu u Bosni i Hercegovini?
– Sama bosanska liga raste iz godine u godinu. Najvažnija je stvar infrastruktura, rade se novi stadioni i novi travnjaci, ide to u jednom dobrom smjeru. Jednostavno BiH ima velik bazen talenata i žao mi je što reprezentacija BiH na ovako niskim granama. Ljudi koji to vode moraju malo bolje razmisliti o tome. Potreban im je pravilan rad, i najvažnije, pravilan izbor igrača za reprezentaciju. Budući da sam blizak i hrvatskom nogometu, svima u BiH kažem da se trebaju ugledati na našu hrvatsku reprezentaciju jer ona je najbolji primjer.
Neretljak nije oduševljen sve češćim angažiranjem stranih trenera u HNL-u.
– Hrvatska ima jako kvalitetnih i školovanih trenera i nisam baš ljubitelj stranih trenera. Isto tako, nije mi jasno davati otkaze trenerima samo da bi se dao otkaz, recimo u Dinamu i Bjelici, ali i Jakiroviću. Valjda ljudi koji vode klub znaju što rade jer, znate, vjerojatno nije ni njima lako, treba i pripremiti novac i imati rezultate, ali nažalost uvijek je trener taj koji je kriv.
Kako gledate na svoju trenersku karijeru do sada?
– Kad se baviš trenerskim poslom, moraš raditi dvije stvari; biti u tom poslu sto posto i pratiti nove trendove. Nogomet se uvijek igra s 11 igrača i uvijek ti je kao treneru cilj prevariti drugog kolegu. Kakav ćeš sustav igrati, manje je važno jer oni koji su u nogometu i u ligama dobro se poznaju – rekao je Neretljak, pa nastavio o svojem trenerskom putu:
– Moje najveće greške su bile što sam prihvaćao poslove koje nisam trebao, a prihvaćao sam ih zbog prijateljskog načina. Više nikad ne bih prihvatio ponudu kluba u kojem ne poznajem sredinu ili nemam nekog svojeg u klubu jer jednostavno moraš imati "zaleđe". To je psihički težak posao i, ako nemaš pomoć i pratnju predsjednika ili sportskog direktora, nema te nigdje.
VIDEO: Modrić i Mandžukić nisu razgovarali godinama: Jedna rečenica zahladila je prijateljstvo vatrenih
Među tim greškama bilo je i prihvaćanje posla u hrvatskom drugoligašu Zrinskom Osječko ove sezone kod predsjednika Ivana Komaka? Mandat vam je jako kratko trajao...
– Bit ću jednostavan. Sve što smo se dogovorili, ništa nije ispoštovano. Kad ti netko makne 20 igrača na kraju prijelaznog roka, nemoguće je dovesti 20 novih. Čovjek koji vodi klub je zbog nekih drugih razloga potjerao cijelu momčad. Da je klub tada imao deset trenera, nemoguće bi bilo išta napraviti. Nemam potrebe s takvim ljudima surađivati, pokupim stvari i odem kući. Uostalom, vidi se gdje je klub sada, na kojem je mjestu na ljestvici (op. a. posljednji u drugom rangu). Nema smisla da išta dalje pričam o tome.
Da se malo vratimo na nogometnu evoluciju i trendove, što u globalnom smislu mislite o nogometu i postoji li neki igrač, trener ili klub kojeg posebno volite pratiti?
– U današnjem nogometu si od starta u velikom gubitku ako ti igrači nemaju brzinu. Sve je brzina i snaga i brzim tempom nogomet ide u tom smjeru. Najviše volim gledati Barcelonu s hrpom mladih igrača, ali s mladim igračima dolaze i oscilacije, često se dogodi da ne pobijediš utakmicu koju trebaš dobiti.
Neretljak je kao bivši vatreni za ovu godinu jedan od članova žirija u izboru za Večernjakova nogometaša godine. Rekordni laureat ove prestižne nagrade Luka Modrić za njega je u 2024. broj jedan.
– Bilo bi glupost previše pričati o njemu. Čovjek je sve osvojio, osvaja i osvojit će. I dalje drži jedan Real. Iako ulazi dosta s klupe, njegova moć u klubu je i dalje velika. Pokretač je hrvatske reprezentacije. Ne bih omalovažavao naše druge igrače, međutim Luka je Luka i za mene jednostavno kralj hrvatskog nogometa.
FOTO Modrić ima gomilu luksuznih automobila, a čuva ih u nevjerojatnoj madridskoj vili
Na drugo, odnosno treće mjesto Neretljak je stavio Hrvate iz Manchester Cityja, Matea Kovačića pa Joška Gvardiola. Zašto?
– Osvojili su sa Cityjem dosta toga u prvom dijelu godine, u prošloj sezoni. Da, City sad nije toliko dobar kao što je bio prošle sezone, ali ne možeš uvijek ni biti na vrhu. Naša dva igrača postala su nezamjenjiva u jednom Cityju i to je veliki uspjeh. Gvardiol je još uvijek jedan od najperspektivnijih mladih igrača. Vidim da ga engleski mediji malo napadaju "kriv za ovaj gol, kriv za onaj gol", ali kad cijela momčad lošije igra, onda će braniči biti na meti kritika. O njemu mislim samo sve najbolje. Kovačić je od dostupnih igrača trenutačno najbolji vezni igrač Cityja i nemojmo zaboraviti da je već dugi niz godina u vrhu europskog nogometa.
Ante Budimir se u vašem izboru nalazi na četvrtom mjestu...
– Čudo je što Budimir radi u jednom malom klubu. Ante je jedan od najpodcjenjenijih hrvatskih igrača. On toliko kvalitetno igra ne samo napad nego i obranu. Kad uđe u igru za Hrvatsku, uvijek je prevaga, pravi igrač kaznenog prostora, ima osjećaj za gol i još je uz to jako odgovoran.
Poslije Budimira na Neretljakovu popisu slijede još dva napadača. Aduti Hajduka i Dinama Marko Livaja i Bruno Petković, po mnogima najbolji igrači HNL-a.
– Livaja drži Hajduk, a Dinamo jednostavno ne može ništa bez Petkovića. Marko je pola Hajduka i kad njega nema to nije ni slična momčad. Žao mi je što ne igra za hrvatsku reprezentaciju jer bi još uvijek mogao puno pomoći. S druge strane, vidimo da je Dinamo nikad lošiji kad nema Petkovića u momčadi. Njegov značaj je jako velik jer svojim spuštanjima širi protivničku obrambenu liniju i onda suigrači dolaze do izražaja.
Za kraj, kakve su vaše uspomene igranja za hrvatsku nogometnu reprezentaciju?
– Svaki dan koji sam proveo u hrvatskoj reprezentaciji za mene je bila najveća čast. Naravno, najdraže mi je kad sam u dresu Hrvatske dao gol Njemačkoj, i to još na mojem stadionu Poljudu, a i povijest ne možeš promijeniti, taj gol će uvijek ostati zapamćen – zaključio je Neretljak.
