Velepec: Ako Jakovu ne daju dozvolu, mogli bi mu uništiti karijeru

Biatlonac Jakov Fak odlučio je sazvati konferenciju za novinare u Zagrebu, što nikada do sada nije učinio. Da bi mu pružio moralnu i prijateljsku podršku, s njim je stigao i njegov trener Uroš Velepec, koji nam je rekao:

– Od Hrvatskoga biatlonskog saveza Jakov još nije dobio dozvolu da nastupa za Sloveniju. Ako ljudi koji vode hrvatski biatlon ne shvaćaju da mu time ugrožavaju karijeru, onda je to tužno. Sve to Jakova poprilično pogađa pa je posljednja dva tjedna u krizi.

Hrvatska strana u ovom sporu traži odštetu od 100.000 eura, na što Slovenci ne žele pristati. Kažu, iz principijelnih razloga.

– Da smo im mi ispostavili račun za one dvije godine koje je Fak proveo s nama, još bi oni nama morali platiti. Jer, to što je koristio našu logistiku, a imao je na raspolaganju servisere, liječnike, fizioterapeute, streljivo, u dvije godine stoji 200.000 eura. No, nama to nije palo na pamet jer je postojao džentlmenski dogovor da će, nakon dvije godine, Jakov nastupati za Sloveniju.

Hrvati traže odštetu

Hrvatski savez opravdava se izgubljenim sponzorstvima građenima na imidžu brončanog olimpijca.

– Oni kažu da su u to vrijeme pregovarali sa sponzorima, sigurni da će on ostati, a on je samo tražio nekoliko tjedana pauze kako bi odlučio. Ako nije zlonamjerno, ponijeli su se neetično.

Pitamo, zar je doista u pitanju čak i Fakova karijera?

– Ako ne dobije dozvolu do 12. studenoga i sjednice Izvršnog odbora Međunarodnog biatlonskog saveza (IBU), propast će mu ova sezona. Sljedeća je sjednica negdje u siječnju pa bi se i tada mogao priključiti, no on bi izgubio startne bodove za skupni start. Ako ne bi dobio dozvolu uopće, morao bi pauzirati dvije godine, vjerojatno ne bi bio konkurentan za sljedeće Olimpijske igre, i to bi mu bio povod da razmišlja o kraju karijere.

Uroš Velepec tvrdi da je Jakov Fak prelaskom pod slovensku zastavu materijalno svjesno izgubio.

– Oni su mu obećavali silne pare, no on je samo htio bolje uvjete za vlastiti sportski napredak. Umjesto novca on se odlučio za sport, pri čemu ishod nikada nije siguran jer već sutra jedna ozbiljna ozljeda može sportašu značiti kraj karijere. Osim toga, donio je i vrlo tešku odluku da će napustiti svoju zemlju, za što se osobno nadam da nikada neću morati učiniti.

Najmanja ekipa

Nije li cilj svega da se Jakov prisili na povratak u krilo matere zemlje?

– Mi se na njega ne bismo naljutili, no što će on bez logistike. Ta jedna Norveška ima 25 ljudi koji se brinu za skije, a mi smo s četiri servisera najmanja ekipa koja radi dobre rezultate. Ove dvije Jakovljeve medalje Hrvatsku su koštale par tisuća eura, a sljedeća olimpijska koštala bi ih tri milijuna eura. Da je Jakov dva puta bio četvrti, a ne treći, oko njegova prelaska ne bi bilo prašine. Hrvatska sportska publika je nogometno-košarkaško-rukometna, koja samo vidi pobjedu ili poraz. Za njih bi četvrto mjesto bio poraz, a u biatlonu je samo ove godine 30 različitih biatlonaca u muškoj konkurenciji bilo na postolju – ističe Uroš.