Olimpijske igre 1916. trebale su biti održane u Berlinu, ali su otkazane zbog Prvog svjetskog rata. Doduše, nisu ih otkazali Nijemci, jer oni su vjerovali da će stići i dobiti rat i organizirati Igre, već ih je otkazao MOO.
Tarzan je bio šampion
Četiri godine poslije (1920.) olimpijce je ugostio ratom razrušeni belgijski Antwerpen. U američkoj olimpijskoj ekipi bio je i veslač John Kelly, otac buduće hollywoodske zvijezde Grace Kelly. Iste godine Kellyju Englezi nisu dozvolili da nastupi na londonskoj regati Henley pravdajući se da bi on kao profesionalni zidar imao nekorektnu prednost pred “džentlmenima”. “Bauštelac” je na to uzvratio osvojivši dva olimpijska zlata ispred engleskih posada.
Još je jedan antwerpenski pobjednik postao poznat američkoj javnosti. Osvajač dvaju zlata u streljaštvu James Howard Snook osam godina kasnije završio je na električnoj stolici. On, profesor veterine na Ohio State Universityju, čekićem je umlatio ljubavnicu, inače svoju studenticu.
Olimpijskim Igrama u Parizu (1924.) dominirao je Tarzan. Doduše, nije se na Elizejskim poljanama čuo njegov urlik, ali ga se vidjelo kako strelovito pliva u bazenu. Nije bježao pred aligatorima, ali je Johnny Weissmuller bio nedostižan za suparnike. Osvojio je dva zlata (100 metara slobodno, 4x200), a sudjelovao je i u osvajanju američke vaterpolske bronce. Weissmuller je dva zlata osvojio i u Amsterdamu (1928.), a njegovu dominaciju oslikavalo je i 28 svjetskih rekorda i podatak da nikad nije bio pobijeđen. Bile su to, među 150 konkurenata, njegove prednosti na audiciji za “kralja džungle” kojeg je glumio u 12 filmova o Tarzanu.
Dobrim plivačem, ali 12 godina prije, pokazao se i Richard Williams. Američki je tenisač, pobjednik u igri mješovitih parova, bio jedan od putnika na Titanicu. Nakon što mu je pred očima otac nestao u morskim dubinama i nakon cjelonoćne agonije, sljedeće su ga jutro promrzlog izvukli na brod Carpathiju. Vidjevši njegovo stanje, liječnik je preporučio amputaciju obiju nogu, no on je to rezolutno odbio. Nakon rehabilitacijskih treninga već je iste godine u paru osvojio US Open, a potom je dvaput slavio na istom turniru u singlu (1914. i 1916.).
Robinson zlato na početku
Junak nad junacima tog je ljeta u Parizu bio Finac Paavo Nurmi. U šest dana istrčao je sedam dugoprugaških utrka i u svima pobijedio osvojivši pet zlatnih medalja pa su se novinari gušili u panegiricima. “Nurmi je otišao iza ljudskih granica”, pisali su. Leteći Finac nastupio je i na sljedećim Igrama održanim u Amsterdamu gdje je osvojio zlato na 10.000 metara i još dva srebra. Ondje je konačno ponovno bilo dozvoljeno nastupiti Nijemcima i njihovim saveznicima iz Prvog svjetskog rata. Inače, posljednji živući olimpijac iz Pariza bio je Hrvat Ivan Pavelić. Ovaj nogometaš Concordije nastupio je tada u plivačkim natjecanjima, a umro je u 103. godini u SAD-u gdje je živio od 1946. godine.
Senzacija amsterdamskih Igara bila je 16-godišnja američka atletičarka Betty Robinson. Ona je, vjerovali ili ne, u svojoj četvrtoj službenoj utrci u životu osvojila olimpijsko zlato (100 metara). Tri godine kasnije Betty je preživjela pad zrakoplova. Čovjek koji je pronašao njeno tijelo mislio je da je mrtva pa ju je stavio u prtljažnik automobila i odvezao mrtvozorniku. Liječnički pregled pokazao je da je živa, ali je još sedam mjeseci ležala u komi. Oglušila se o liječničke savjete i počela ponovno trenirati te 1936. u Berlinu osvojila zlato.
O patki i pačićima ni riječi!?