Nimalo lak zadatak dočekao je Zakladu Marina Čilića na početku ove godine. Na objavljeni natječaj za četvrtu generaciju stipendista prijavilo se više od 100 talentiranih mladih sportaša i glazbenika iz svih krajeva Hrvatske. No posao je odrađen najpažljivije što se moglo, pa je Marin jučer u hotelu Esplanade uručio 10 stipendija mladim klasičnim glazbenicima (Elizabetha Cone, Antea Čvorak, Antun Kovačić, Hana Knežević, Momčilo Laketić, Petar Mekinić, Inga Potnar, Ana Marija Ralašić, Lucija Šimanović Miščević i Josip Rudelić) i 10 mladim sportašima koji su članovi nacionalnih selekcija u olimpijskim sportovima (Marta Besek, Doria Blažić, Luka Ćurković, Nika Kukuljan Frleta, Nicolas Gojković, Matija Legović, Dora Ljutić, Petra Marendić, Gabrijel Perović i Zrinka Rebić), a svaka je u vrijednosti od 10.000 kuna.
Idem korak po korak
– Često me pitaju zašto se uopće opterećujem ovime, ali nije mi teško jer kad čitam njihova motivacijska pisma, sjetim se i svojih početaka. Presretni smo s cijelim projektom, 77 stipendija je dodijeljeno. Također moram zahvaliti svim prijateljima, donatorima, sponzorima. Imali smo zanimljive donatorske večeri u Australiji, SAD, Velikoj Britaniji što je pripomoglo da financijski zaokružimo ovu cijelu priču. Uvjeren sam da će mnogi od njih ostvariti svoje snove. Od prijašnjih stipendista najveći je iskorak napravila skijašica Zrinka Ljutić, koju ćemo sad pratiti na ZOI. Danas smo upoznali i njezinu sestru Doru koja je također veliki potencijal, cijela obitelj odiše ljubavlju prema sportu i nastojanjem da postignu najviše što se može – kaže Čilić.
Iza vas su prilično uspješni tjedni u Australiji, koliko ste osobno zadovoljni postignutim?
– Mislim da mogu biti zadovoljan otvaranjem sezone: dva polufinala na turnirima u Adelaideu, potom odlični mečevi na Australian Openu, pobjeda protiv Rubljova i dobra igra u teškom meču protiv Aliassimea, koji je bio u izvrsnoj formi i zamalo je poslije pobijedio Medvjedeva. To mi je potvrda da je moja forma na sjajnoj razini i da imam pravo ove sezone očekivati dobre rezultate. No također sam svjestan da igru moram i dodatno nadograđivati.
Koji su vam prioriteti u nastavku sezone?
– Ići korak po korak, pokušati se najprije vratiti u top 20, tu sam jako blizu, a potom ići dalje. Cilj je zadržati i pojačati formu, ići korak po korak.
Kako ste vi vidjeli cijelu ovu zavrzlamu oko Novaka Đokovića?
– Nedopustivo je da se to moglo dogoditi na takav način, da čovjek dođe u Australiju i da prođe kroz tu kalvariju. To se moralo ili riješiti prije ili na bolji način kad je on već došao onamo. Ipak nije on bilo tko, Novak je veliko ime, jedno od najvećih imena tenisa u posljednjih 10 – 15 godina. Odnositi se prema njemu na takav način, to je zbilja katastrofalno. Ne samo za njega nego i za cijeli tenis, kao i za samu sliku Australije i Australian Opena. Vidjet ćemo što će ostatak sezone donijeti, kakva će biti pravila. Svaka država ima svoju regulativu, ali zasigurno taj početak sezone što se tenisa tiče nije bio najsjajniji.
Koliko je sve to utjecalo na vas tenisače?
– Nije pretjerano utjecalo na nas, istina je da su vrhunski igrači morali komentirati tu situaciju, što je prilično nezgodno s obzirom na to da je malo tko od nas imao sve informacije o tome što se dogodilo. Svatko od nas došao je sa svojim ciljevima da postigne što bolji rezultat.
Moram uhvatiti kuma
A kako komentirate uspjehe Ivana Dodiga i Petre Marčinko?
– Novi sjajni trenuci za hrvatski sport. Kum mi je sad pobjegao po broju Grand Slam naslova, moram ga uhvatiti. Presretan sam zbog njega, trebao mu je mali poguranac jer igra dobro, u sjajnoj je formi, ali nedostaju mu neke pobjede koje će ga potaknuti da bude još bolji. Što se Petre tiče, ovi odlični rezultati potvrđuju njezin veliki talent i nadam se da će nastaviti u tom smjeru.
Sad vas dvojica imate osam Grand Slam naslova (Dodig 6, Čilić 2). Kako objasniti taj fenomen malog Međugorja iz kojega dolazite?
– Međugorje je poznato po čudima, ali ovdje se ne radi o njima, to pokušavam poručiti i stipendistima. Mi nismo ni svjesni koliko su snovi blizu. Svi mislimo da su negdje daleko, ali to je sve u nama i svatko od nas, pogotovo ovi mladi koji su tek na počeku puta, izborio se za to svojim talentom. Ostvarenje njihovih snova nije tako daleko, naravno uz uporan rad i uvjet da se stvari poslože s ekipom, ali ono što je u nama teško se može mjeriti, ta glad za treningom, za pobjedom, prelaženje preko prepreka i nekih teških trenutaka. To se teško da izmjeriti, ali na kraju priče to je najvažnije. Ivan i ja smo u tome uspjeli.
Nemam nista protiv sportasa i glazbenika, ali zasto se svi bogatasi trse i pomazu samo neke elitne profesije? Volio bih vidjeti da necija zaklada pomaze i mlade koji zele biti zidari, vodoinstalateri, kamenorezci, kuhari, frizeri... Zar nam za udoban i ispunjen zivot ne trebaju ljudi svih zanimanja? Ne mogu se oteti utisku da je sve ovo samopromocija... ja pomazem samo one koji obecavaju da jednog dana mogu postati multimilijuneri kao i ja, koji bi jednog dana mogli cijelom svijetu reci tko je zasluzan za njihov uspjeh...