U Areni Zagreb, u subotu će se održati 20. priredba Fight Nation Championshipa, hrvatske promocije slobodne borbe koja slavi pet godina svojeg postojanja. s obzirom na to da je riječ o organizaciji koja je punila dvorane u Sarajevu, Beogradu ali i pulsku Arenu, očekuje se da će i zagrebačka Arena biti puna.
O fenomenu popularnosti slobodne borbe (MMA) i eksplozivnog rasta ove organizacije (FNC) popričali smo s njenim osnivačem i predsjednikom Draženom Forgačem. Organizacija koja je prethodila ovoj zvala se Final Fight Championship (FFC). Nju je osnovao Orsat Zovko koji je svoju promociju, nakon nekoliko godina uspješnog djelovanja, preselio u Las Vegas.
- FFC je bila kvalitetna organizacija u koju sam ja plasirao top borbe iz mojeg kluba pa smo znali imati i po tri-četiri borca na pojedinoj priredbi. No, kad je Orsat preselio svoju promociju u Las Vegas ovdje je ostala praznina. Ostali smo bez domaće promocije i nastao je problem s plasmanom boraca. Kako ih držati motiviranim ako nemaju dogovorene borbe i ne znaju kada će biti.
Uslijedili su odlasci na "streljanu" u Rusiju i Čečeniju.
- Mi smo slali svoje borce na njihove najbolje koji su kasnije odlazili u UFC i ondje radili ozbiljne rezultate. Pa jedan Ivica Trušček radio je s većinom tih kasnijih UFC boraca. Ekipa iz Dubrovnika, Delija, Perak i Račić, išli su u Rusiju jer nismo imali domaće organizacije kroz koju bi gradili karijeru. Sve to nije imalo smisla jer je to izgledalo kao da šalješ juniore na Real Madrid. I zato sam odlučio pokrenuti novu organizaciju.
A krenulo se, da karikiramo, iz garaže.
- Prvu našu priredbu imali smo 5. listopada 2019. u našoj klupskoj dvorani gdje se naguralo nekih 500 ljudi. Bio je to stiskavac oko kaveza, underground atmosfera, i tu se vidjelo da to što pokrećemo ima potencijala.
Je li bilo porođajnih muka?
- Mi nismo imali problema kao Dana White s UFC-om koji je morao svaku američku saveznu državu posebno otvarati. No, učili smo po putu. Ja sam bio bivši borac, u tom trenutku trener, i nisam ništa znao o produkciji. No, bio sam dovoljno pismen da se snađem a i imao sam u startu dobru ekipu. Recimo, tu je bio Martin Čehulić koji je i u FFC-u bio zadužen za grafiku pa smo na van izgledali dobro. A i naš "matchmaker" Ante Jurić došao je iz FFC-a. Prva tri događaja imali smo u klupskoj dvorani a treći je ondje završio zbor pandemije koronavirusa. Naime, nakon što su nam zabranili priredbu u dvojci Doma sportova, zabranili su nam to i na Zrću, na otvorenom prostoru, pa smo i treću priredbu održali u klupskoj dvorani, taj put bez publike.
Malo po malo, FNC je stigao do svojeg petog rođendana i 20. "eventa" ali i statusa vodeće regionalne promocije. Kakva je bila strategija razvoja?
- Kada smo shvatili da će to razdoblje bez publike potrajati, pokrenuli smo regionalni turnir Armagedon na kojem smo okupljali mlade borce iz regije. Sporta nije bilo, sve je bilo obustavljeno a jedini smo mi radili događaje pa smo imali i medijsku praćenost. A iz tog Armagedona potekle su i naše današnje zvijezde poput Đanija Barbira i Marka Bojkovića koji će se boriti ove subote u Zagrebu. Naravno, od prvog dana koristili smo društvene mreže, nastojali povećati doseg i mislim da smo po tome postali neprikosnoveni u odnosu na bilo koju organizaciju, osim nogometa. Nitko nije ni blizu našim brojkama.
Koje su to brojke?
- Nikad na Instagramu mjesečno nemamo ispod 20 milijuna pregleda. Inače, na Instagramu imamo 116 tisuća pratitelja ali pravih jer se nikad nismo bavili kupnjom pratitelja jer to algoritam prepoznaje pa vam se smanjuje doseg. A neki naši videi imaju i po 30-40 milijuna pregleda. Kada dobro koristiš društvene mreže to je neusporedivo s bilo kojom reklamom. Najbolji dokaz tom eje da smo beogradsku Arenu rasprodali bez iti jedne vanjske reklame. U Zagrebu su i prije televizijske kampanje bolje ulaznice rasprodane, ostale su samo tribine.
FNC ulaže dosta u produkciju pa se tako za subotnju priredbu vrti vrlo atraktivan najavni spot na temu noći vještica. Ono što dodatno intrigira borilačke fanove zacijelo je i to što će se na ovoj priredbi boriti dva bivša prijestupnika, borci koji su odgulili u zatvoru. Tako se Slovenac Bojan Kosednar ne stidi svojih šest godina iza rešetaka. Štoviše, ovaj 41-godišnjak smatra da mu je, zapravo, 35 godina jer je šest godina bio konzerviran u zatvoru.
U sunaslovnoj borbi večeri nastupit će pak Tomislav Spahović, borac koji je robijao šest i pol godina radi ubojstva čovjeka. Je li šef FNC-a oko njegova angažmana imao ikakvih moralnih dvojbi jer riječ je o većem prekršaju od pljačke ili šverca droge.
- Nisam oko toga imao niti malo moralnih dvojbi jer Spahovića dobro poznajem jer je bio član mog kluba. Nisam mu okrenuo leđa jer znam da se to dogodilo u samoobrani i da je i njemu žao zbog svega. No, za Tomu je puno bolja i zdravija situacija kada ima motiv u sportu, kada je okrenut sportu korisnije je to za njega i društvo. Otvorio je dvoranu u Sarajevu, ljudi ga dolje poštuju i dvorana mu je puna.
Spahovićeva zatvorska povijest zacijelo je dio intrige koja privlači FNC-ovu publiku, koja želi vidjeti kako se tuku bivši zatvorenici.
- Apsolutno, no na You Tubeu možete naći prilog u kojem upravitelj zatvora u kojem je Spahović služio svoju kaznu za njega govori da nije napravio niti jedan problem za vrijeme izdržavanja te kazne. I zato držim da je zaslužio da mu se da prilika da se vrati sportu i novom životu. A ljudi će njega pratiti iz ovog ili onog razloga.
Naglasit će Forgač da i oni koji su kršili zakon i odslužili svoje treba pružiti priliku za resocijalizaciju.
- Meni je drago da je FNC dovoljno jak da si ti ljudi koji su upali u loše društvo i loše situacije po izlasku iz zatvora mogu omogućiti da žive od sporta jer gledanost naših priredbi je velika pa je time i interes sponzora veći. Ja sam 15 godina proveo aktivno radeći po noćnim klubovima, čiji sam bio i suvlasnik, i ti dečki nose glavu u torbi. Tebi se može dogoditi da šest mjeseci nemaš nikakvih problema ali jedne noći će se dogoditi problem koji ćeš morati riješiti na način na koji nećeš htjeti i naravno da ćeš zbog toga imati pravnih posljedica a možda završiti u zatvoru. I zato bih volio da naši borci ne moraju raditi po noći, da ne moraju raditi poslove koji ih mogu dovesti u probleme. Puno je pozitivnije da se borci drže sporta nego da budu prepušteni ulici.
Dakle, da se sport koristi kao sredstvo resocijalizacije:
- Apsolutno. Ti ljudi, nakon izlaska iz zatvora, teško sebi pronalaze mjesto u društvu. Postoje tu i razna osuđivanja okoline. Kao što možemo vidjeti, u posljednje vrijeme i puno finija gospoda završavaju u zatvoru, oni koji se najčešće zgražaju takvih ljudi koji su po zatvorima a i oni završe tamo.
Zanimljiva je i priča Tiriela Luke Abramovića, nekad nadarenog skijaša koji je ispao iz skijaške reprezentacije nakon čega se posvetio slobodnoj borbi. I koji je kao takav sudjelovao u jednom incidentu na skijalištu.
- On je vrlo talentiran, jedan od najkarakternijih ljudi koje sam upoznao kroz ovaj sport. Pristojan i time mi je više žao što je imao taj problem na skijalištu koji ga je mogao stajati karijere. No, snimka je pokazala da on nije kriv već da je bio žrtva.
Borci bi se doista trebali paziti tih uličnih okršaja.
- To je ono o čemu treba više pričati. Stvar je što postoje ljudi koji u određenom trenutku koriste te dečke, tako da im ponude sponzorstvo, dođi k nama, odi sa mnom... Svjedok sam tome dvadesetak godina i tu treba biti jako oprezan. Često sam savjetovao svojim borcima da se klone određenog društva i lokala i tu nastaje najveći problem. Eto i taj Tiriel je ušao u taj problem iako nije ni vozio taj automobil niti je udario bilo koga. No, bio je ondje gdje su problemi i toga se treba klonuti. Nisu svi ljudi koji su ti, kao, prijatelji ujedno i dobronamjerni. To je sve viđeno, čim mladi borac dobije koju borbu, oko njega se počne muvati sumnjiva ekipa koja nudi ovo ili ono, svakakve pogodnosti, da bi ih iskoristili za svoj marketing ili za neke stvari koje nisu nikako dobre. I zato sportaši trebaju paziti s kim se druže i zašto.