Nakon što mu je kći Zrinka ostvarila svoju prvu pobjedu i osvojila šesto postolje u Svjetskom kupu, Amir Ljutić prvu je veliku čestitku dobio od Ante Kostelića. Gospodin Gips mu je, baš kao i nama, priznao da je i suzu pustio gledajući pobjednički prvijenac najbolje hrvatske skijašice.
– Ante me nazvao odmah nakon pobjede. On je svima nama otvorio put i što smo više u svemu ovome, sve su mi jasniji njegovi potezi. Sve više primjenjujem stvari iz njegova načina rada. A riječ je i o sitnicama koje treba čitati između redaka.
Mamina energija je moćna
Ljutići imaju dobar odnos i s Gipsovom djecom, našim sportskim velikanima Janicom i Ivicom.
– Ivica je bio s nama kada smo u Reiteralmu brusili slalomsku formu i tjunirali opremu, i njegovo je oko neprocjenjivo. A moralna podrška koju nam daje Janica itekako nam je važna – kazao nam je Amir Ljutić i proslijedio mobilni aparat kćeri, novoj zvijezdi svijeta skijanja.
I njoj su stizale čestitke sa svih strana. Osim čestitki Janice Kostelić, Alberta Tombe i Petre Vlhove, tko se još od velikana ovog sporta javio?
– Tina Maze mi je odmah poslala poruku. I Ana Jelušić. Zvao me i Ivica Kostelić, s Kosova, i zvučao je jako sretno. Kazao mi je da mu je žao što nije bio sa mnom da zasviramo nešto zajedno. Naime, zajedno smo vježbali "Rock and Roll" Led Zepelina i zadali smo si da ćemo to jednom odsvirati na postolju.
Dakako, sa Zrinkom je ovih dana i njena gitara.
– Nažalost, sada ništa nisam stigla svirati, no dok putujemo po Europi, gitara je uvijek sa mnom.
Koja joj je od svih čestitki najviše značila?
– Janičina, dijelom i iz sentimentalnih razloga jer je ona bila sa mnom kada sam, upravo u Semmeringu, prvi put startala u Svjetskom kupu. Inače, s osobnim čestitkama ona obično malo pričeka, kada se oslobodi prostor.
Dakako, puno su joj značili i zagrljaji mame Martine i djeda Mladena, koji su bili u publici, baš kao i podrška braće Tvrtka i Hrvoje te sestre Dore, koji su bili kod kuće.
– Djed je bio u elementu, on radi šou. Sprijateljio se s članovima Fan cluba Petre Vlhove i to me razveselilo. A mama je uvijek tu za mene, kakav god rezultat bio. Ona me opusti i ja sam uzela tu njenu toplu majčinsku energiju da me ojača za drugi lauf.
Sretni su itekako bili i Zrinkini sponzori. Ponajprije onaj za opremu (Atomic) kao i onaj na kacigi (Red Bull).
– Ljudi iz Atomica su mi vjerovali i napravili su hrabar potez. Preuzeli su odgovornost i napravili najbolji mogući "set-up" za mene. Tako je bilo i s Red Bullom. Oni često gledaju širu sliku, zanimaju ih sportaši s dodatnim interesima, kakvi su karakterno. A kad završi sezona, otići ću na testiranja u njihov Performance center u kojem imaju najnovije sprave i tehnologije te vrhunske stručnjake i veliku bazu podataka.
Sponzori su zacijelo bili zadivljeni činjenicom da je Zrinka drugu vožnju odvezla kao i prvu, zapravo još i bolje, a događa se vrlo rijetko da ista skijašica bude najbrža u oba laufa. Dakle, nije bio štos samo u tome što je stazu za prvu vožnju postavljao njen otac Amir.
– Nije ta postavka bila bitno drukčija od ostalih, no za neke cure razlika je bila velika. Doduše, tata mi je pomogao predvidjeti brzinu i tempo, pročitati stazu, gdje mogu više pustiti skiju. U drugoj vožnji pokazala sam da sam dobra i na stazi koja nije kao ona na kakvoj treniram.
Kako je provela vrijeme između prve i druge vožnje?
– Najprije sam u onoj stolici za vodećeg morala čekati da prođe prvih 15 skijašica, nakon čega sam dala nekoliko intervjua i otišla u "hospitality", gdje možete nešto pojesti, odmoriti se. Ondje sam skinula pancerice, malo legla, pogledala prvu vožnju i otišla na ogled druge vožnje. Tada je slijedilo zagrijavanje, vježbe aktivacije i svi moji rituali. Vizualiziram stazu. Imam neke svoje vježbe disanja punim pluća da osjetim da mi se rebra rastežu. Kada god postanem nervozna, uhvatim se za to.
Kako je smirivala uzbuđenje zbog najbolje prilike dosad da izbori prvu pobjedu?
– Jako sam željela tu pobjedu i odlučila sam ići po nju. No u tome dolazi i do određenih sumnji, koje sam uspjela prevladati. U startnoj kućici, prije druge vožnje, bila sam uzbuđenija nego inače, no uspjela sam to prelomiti.
Kako suspregnuti potencijalnu euforiju koja će se oko nje stvoriti u ovim danima prije nastupa u Kranjskoj Gori?
– To će sada biti nešto novo s čim ću se susretati. U tome će mi pomoći otac i obitelj, da ostanem u svom balonu. Jer, sada slijede utrke svaki vikend, a želim ponavljati uspjehe.
Dakle, ništa od partyja koji je najavila u ciljnoj ravnini.
– Morala sam nešto reći. Neće biti partyja, možda pokoja zdravica. Ponedjeljak je dan odmora, a u utorak je trening na Sljemenu. Ne partijam nakon svake dobre utrke, možda tek na kraju sezone.
U subotu i nedjelju bi u dva i pol sata vožnje udaljenoj Kranjskoj Gori mogla imati dosad najveći broj navijača.
– Da, blizu je, a i ova je pobjeda zacijelo zainteresirala puno ljudi. Mislim da će biti spektakl.
Može li Zrinka ovaj trenutak sreće doživljen u Semmeringu usporediti s nekim drugim sličnim trenutkom u karijeri?
– Iskreno, čak i mogu. Jer za mene je i pobjeda na juniorskom Svjetskom prvenstvu bila golema.
Kako je pak doživljavala ona vezana izlijetanja prije nekoliko sezona?
– To mi nije teško padalo. Bila je to kombinacija nezrelosti i situacija u kojima bih se prvi put našla. Više mi je smetalo što je lani bilo nekih nekontroliranih situacija zbog kojih bih haklala, kada bi mi se dvaput zaredom dogodilo nešto što mi se na treninzima ne događa. Drago mi je da su drugi oko mene ostali mirni oko toga, a tata je bio svjestan tog procesa. Nismo dozvolili da nas poljuljaju kritike, znali smo kakav je moj put i ovaj domet vjerojatno ne bih ostvarila da sam u tim razvojnim godinama skijala konzervativnije.
Korak natrag za dva naprijed
Četiri druga mjesta izborena u 2024. godini na svoj su način sugerirala da je prva pobjeda "tu negdje iza ugla". Je li i ona na to gledala tako?
– Jesam, jako sam ozbiljno to shvatila i dosta sam na tome radila. Išla sam toliko daleko da sam promijenila i proizvođača opreme i isplatila su se sva ta testiranja. Napravila sam korak natrag da bih napravila dva naprijed.
Uz želju da ostvari toliko pobjeda u karijeri da se jednog dana svih ne može ni sjetiti, prva je zacijelo ona koju će zauvijek pamtiti.
– Ha-ha, to će zasigurno biti tako.
Kako je sve izgledalo kada su se stišale pobjedničke fanfare za njenu prvu i 60. hrvatsku pobjedu u Svjetskom kupu (Janica 30, Ivica 26, Zubčić 3)?
– Tek mi je malo poslije sve došlo do glave. U ciljnoj ravnini još sam bila pod adrenalinom, no kada sam došla u sobu i presvukla se, tada sam vrisnula. Baš sam bila jako sretna i ispunjena.
Zrinka je ovom pobjedom napravila za Hrvatsku više nego Milanović za pet godina kao predsjednik države