Danas je Hajdukov rođendan, 112 godina posebne nogometne priče, jedinstvene po mnogočemu. Hajduk već 17 godina čeka naslov prvaka Hrvatske. To je samo jedna od stvari koje smetaju pravim navijačima ovog kluba... Bilo je i onih velikih i malo manjih igračkih imena u novijoj i starijoj povijesti splitskog kluba koji se nisu htjeli izjašnjavati. I to dovoljno govori. Ima li, dakle, ovaj Hajduk razloga za slavlje?
– Uvijek ima razloga za slavlje, pa rođendan je sam po sebi dovoljan. Zadnja prvenstvena pobjeda protiv Varaždina lijepa je čestitka. Točno, dugo Hajduk čeka naslov prvaka. No zadnja pobjeda trebala bi biti smjernica kamo momčad mora ići u sljedećim kolima, do kraja prvenstva... – kazao je Igor Musa, bivši Hajdukov igrač.
Klub ga je proslavio u Hrvatskom domu u Splitu. Tom prilikom održana je i promocija knjige Leksikon Hrvatskog nogometnog kluba Hajduk. Okupljenima su se obratili predsjednik kluba Lukša Jakobušić i trener Ivan Leko.
- Svi mi koji uđemo u klub, u trenutku dok smo tamo moramo dati sve od sebe, a kad izlazimo, bar fizički jer uvijek ostaje u nama, moramo ga ostaviti u boljem stanju nego što smo ga zatekli. Jer mi smo svi prolazni, a Hajduk je vječan i živjet će vječno - rekao je Jakobušić.
- Čestitam rođendan kluba svim njegovim navijačima, svim ljudima koji osjećaju naše boje i naš dres, a takvih je stvarno jako puno. Lijepi je dan da smo ovdje svi zajedno, da s vjerom u dobru i bolju budućnost proslavljamo rođendan našega kluba - dodao je Leko.
A rođendan su proslavili i navijači Hajduka, Torcida, koji su priredili bakljadu. Bilo ih je podosta, moguće i točno 112 baklji, javlja 24sata. Poletjela je signalna raketa, čuo se topovski udar. Upalili su potom baklje i zapjevali 'Znaj da volin ga ja jer on je prvak svita. Znaj da volin ga ja, Hajduka iz Splita!'. Kratko je to trajalo, nekoliko minuta dok baklje nisu izgorjele.
Svi volimo Hajduka, ali ne volimo birokratizaciju i monopolizaciju imena Hajduk i hajdukove povijesti. Naime, nitko nema pravo baštiniti Hajduka, a taj se proces dogodio kao posljedica i nepovoljni ishod demografskih promjena koje se se u Splitu događale od 1950. do 1988. Danas imamo situaciju da ja, koji sam hrvatski branitelj ne mogu pogledati utakmicu Hajduka u Splitu, a moji su s Hvara, dok recimo, unuk osuđenog ratnog zločinca, kapetana bojnog broda Pavla Pantića, samo ako plati učlanjenje u udrugu Naš Hajduk, ima pravo ući. Do čega smo došli? Do toga da sa 1.500 srpskih dinara, ako si unuk pravomoćno osuđenog ratnog zločinca možeš ući pogledati utakmicu Hajduk - Dinamo, a ako ne plaatiš, onda gledaj na streamu. Pisao sam udruzi Naš Hajduk, ukazao predsjedniku Lukši Jakobušiću - nema odgovora. Ne zanima patetika i lažna obećanja, Daalamtinac sam, Hajdukovac, ne ne želim poniženja.