Nakon spektakularne dobrodošlice i otvorenog treninga u Svetom Martinu na Muri, koji je privukao oko 4000 Međimuraca, naša je nogometna reprezentacija počela s ozbiljnim pripremama za Euro. Izbornik Ante Čačić je na odličan travnjak četvrtoligaša Poleta jučer dva puta izveo momčad na trening, radilo se u skupinama, ponajviše s loptom.
Na širem popisu Čačić ima čak sedmoricu napadača i gotovo je sigurno da svi neće putovati u Francusku! Istina, izbornik je Perišića i Halilovića ugurao na popisu među vezne igrače, no oni su ipak (krilni) napadači, a uz njih dvojicu tu su Mandžukić (dolazi 29. svibnja), Kalinić, Pjaca, Čop i Kramarić...
– Danas se igra drukčiji nogomet, danas je pitanje napadača vrlo širok pojam. Jesu li ti bočni, ili krilni igrači, zapravo napadači? Igra li se onda s jednom, ili s tri “špice”? Uglavnom, broj ofenzivno orijentiranih igrača koje će izbornik voditi u Francusku u mnogome ovisi o tome kako će se definirati pozicija napadača – kaže nekad sjajni strijelac, Goran Vlaović, bivši reprezentativac.
Prema nekim spoznajama, od spomenute sedmorice napadača otpast će dvojica. Ne treba sad spominjati imena, još je rano za nagađanja, izbornik mora konačni popis s 23 imena (20 igrača plus tri vratara) poslati u Uefu do ponoći 31. svibnja...
Bio sam nezadovoljan
– Broj napadača koji će ići na EP ovisi i o načinu kojim će igrati Hrvatska. Igra li se u 4-2-3-1 sustavu, s trojicom ili čak četvoricom napadača, onda sedmorica nisu previše! No, bude li se igralo s jednim ili dvojicom, onda su petorica dostatna. Barem je prije tako bilo, kad smo igrali s dvije špice, na popisu su uvijek bila najviše petorica napadača – govori Vlaović.
Mnogi treneri ne žele imati previše napadača u svlačionici, jer smatraju da su to sebični, tašti i egoistični igrači, koji su vrlo nezadovoljni kad ne igraju i tada kvare dobro ozračje unutar momčadi. Malo koji klub stoga ima više od četvorice napadača.
I Goran Vlaović u svojoj je karijeri znao sjediti na klupi, a u Valenciji je čak bio i na tribini 2000. kad je madridski Real pregazio Valenciju 3:0 u finalu Lige prvaka u Parizu. Trener Hector Cuper nije ga “doživljavao” i Vlaović je ubrzo otišao u Panathinaikos.
– Naravno da sam bio nezadovoljan, ali nisam tim nezadovoljstvom zarazio momčad. Smatram da su to staromodna razmišljanja, te teze o sebičnim napadačima više ne stoje, zato što nema previše klasičnih napadača. Možda je prije bilo tako, ali danas se to promijenilo. Mijenjao se nogomet, mijenjaju se i trenerska razmišljanja – kaže Vlaović.
Svaki od sedmorice naših napadača ima svoje vrline i mane. Perišić i Mandžukić naši su najmoćniji i najefikasniji igrači, Pjaca iz dana u dan svoj neopisivi talent pretvara u istinsku vrijednost, Kramarić je igrač kojeg se može koristiti na nekoliko pozicija u napadu. Kalinić je, pak, pojam klasičnog centarfora, vrste koja polako odumire. Čop je veliki radnik, uz Mandžukića možda i najbolji defenzivac među napadačima. A Halilovićeva nadarenost još zahtijeva brušenje, iako je vrlo neugodan na krilnoj poziciji. Uglavnom, Čačiću neće biti lako odlučiti se za konačni popis...
Očekujem napadačku Hrvatsku
A kakvu Hrvatsku Vlaović očekuje na Euru?
– Lepršavu, napadačku i – uspješnu! Pogledamo li na papiru imena klubova u kojima igraju naši najbolji igrači, nameće se zaključak da je ta momčad čak i bolja od one naše koja je osvojila broncu na SP-u Francuskoj! Ali, to nije jedini preduvjet za dobar rezultat, mnogo se toga treba poklopiti za uspjeh – govori Vlaović.
Vlaovic mi je uvijek bio omiljeni igrac hrvatske repke. Onaj gol onako hladno sto je zabijo njemcima jos pamtim.