Osim najvećeg košarkaša svih vremena Michaela Jordana i vlasnika Bullsa Jerryja Reinsdorfa, prigodom svečanosti primanja u Kuću slavnih, Toni Kukoč imao je jaku podršku i u auditoriju kojem se obratio prigodnim govorom.
U televizijskom praćenju Kukoča kao govornika kamere su kadrirale njegovu suprugu Renatu te sina Marina i kćer Stellu, njegova kućnog prijatelja i skauta Bullsa Ivicu Dukana sa suprugom Gordanom te Dinu Rađu, suigrača iz Jugoplastike (Splita) i reprezentacije. A ondje je bio još jedan suigrač iz reprezentacije, Stojko Vranković. Centar iznimna osjećaja za blokade bio je u Springfieldu kao predsjednik Hrvatskoga košarkaškog saveza. Stojko je došao u pratnji Nikole Rukavine, dopredsjednika HKS-a i člana uprave HEP-a, sponzora HKS-a.
Muzej je detaljniji nego prije
A on je, nakon dvadesetogodišnje prisutnosti u tijelima HKS-a, izjavio:
– Ovo je vrhunac moje karijere u košarci. Najviše me se dojmilo što sam uživo vidio gomilu svojih idola iz mladosti, od Pata Rileya do Michaela Jordana. Evo, upravo pokraj mene prolazi Charles Barkley, i u svom je elementu, galami. Bila je to prigoda da na jednom mjestu vidim NBA legende od Billa Russella do još uvijek aktivnog LeBrona Jamesa.
Rukavinu nam je na telefon proslijedio Stojko koji se činio ponosnim predsjednikom:
– Lijep je to osjećaj. Ovaj put je to bilo malo drukčije nego posljednji put kada sam bio ovdje prigodom Rađina primanja u Kuću slavnih. Tada je to bilo u teatru, a sada je u dvorani, što znači i da je više ljudi. Uz sve hrvatske članove Kuće slavnih nešto me veže. Ćosić mi je bio idol i trener, Novosel mi je bio trener u reprezentaciji, a s Draženom, Dinom i Tonijem igrao sam za reprezentaciju.
Stojku je ovo bio treći put da je nazočio svetkovini primanja u Kuću slavnih.
– Osim na Rađinu primanju 2018., bio sam i na Draženovu 2002. i tada je to izgledalo dosta drukčije. Nažalost, Dražena više nije bilo, no sjećam se emotivnoga govora njegova brata Aleksandra u Draženovo ime. U tom je govoru bilo puno osjećajnosti, a kod nas promatrača i suza, jer ipak su to bili trenuci u kojima bi onaj tko prima tu počast trebao biti nazočan, a igrom zle sudbine ipak nije bio. Pogotovo što se radilo o čovjeku koji nas je napustio sa samo 28 godina.
Osim u samoj svečanosti i protokolima, negdašnji NBA centar primijetio je razliku u još nečemu.
– Sama Kuća slavnih kao svojevrstan muzej danas je puno detaljnija nego što je bila.
Ulaznice su stajale 800 dolara
Zanimljivo je bilo čuti mišljenje Roberta Matijevića, sina nezaboravnog košarkaškog suca Ilije Matijevića, inače dobrog prijatelja Tonija Kukoča. On je u Springfield doputovao sa suprugom i sinčićem, a njegov pogled bio je specifičan:
– Toni je održao sjajan govor i jedini se pridržavao ograničenja od pet minuta. Ostali se toga baš i nisu držali pa je sve trajalo čak tri sata i 45 minuta. Neki su pričali svoje teške životne priče, a neki su u govorima slavili američki san. Organizatori su sve to dobro komercijalizirali. Amerikanci su to, oni na svemu žele zaraditi. Znaju da će svaki od počasnika dovesti puno ljudi, a daju im samo šest besplatnih ulaznica. Svaki ima pravo na 20 ulaznica, no razlika se mora platiti. Supruga i ja bili smo u trećem redu, u kojem je bio i Toni, htjeli smo biti što bliže. Takve ulaznice stajale su 800 dolara.
Matijević se nije dao impresionirati košarkaškim zvijezdama kojima je bio okružen:
– Puno sam puta bio kod Tonija, a dvaput sam s njim i Jordanom išao i na golf. Michael je kao i svaki običan čovjek, no gdje god se pojavi nastane kaos. Normalna je osoba, no svi mi napravili smo od njega sveca, i kao takav vodi život koji nije nimalo jednostavan jer nema privatnosti.
Veliki Toni je trebao tu ući odavno!!! Nego, jeli to onaj Rukavina kojeg je Milinović iz Gospića namjestio u HEP pa je uzeo ogromnu otpremninu i za godinu se vratio?