Najbolji pojedinac okršaja klubova koji zajednički imaju pet naslova prvaka Europe bio je tek pridošli centar žutih Antonio Vranković. U pobjedu Splita nad Cibonom (82:74), ovaj kršni momak (212 cm, 115 kg) ugradio je 20 koševa (bez promašaja iz igre, 8-8) i 12 skokova.
Kada smo radi telefonskog broja nazvali njegova oca, legendarnog Stojka Vrankovića, ovaj nam je kazao:
– Molim te, samo ga nemoj puno hvaliti.
Očeva legenda mu je teret
No, ni Antonio nije dečko koji žudi za hvalisanjem jer drži da je pred njim još mnogo rada do realizacije punog potencijala. Uostalom, kada ste sin slavnog oca, onda se od vas očekuje da budete najmanje dobri kao vaš stari.
– To je počesto opterećenje i ono će uvijek biti tu, no ja sam naučio s tim živjeti.
Nakon tri godine srednje škole (Pine Crest) i četiri godine fakulteta (Duke) te pola sezone u Španjolskoj (Grand Canaria), Antonio se odlučio vratiti u Hrvatsku.
– Meni se činilo da je druga momčad Gran Canarije za njega bila dobra prilika da se plasira u najjaču španjolsku ligu, no razumijem ga jer su ga u prvoj momčadi pomalo zaboravili, a on je htio igrati. Stalno su mu govorili da bude strpljiv i spreman, a takvo što je slušao i četiri godine na Dukeu pa ga potpuno razumijem – kazao nam je tata Stojko.
– Meni je na Kanarima stvarno bilo super, ljudi iz kluba su mi izašli u susret oko puno stvari izvan košarke, no ja sam htio što više igrati. Odlučio sam nešto promijeniti pa smo sporazumno raskinuli moj jednogodišnji ugovor – kazao je Antonio pojasnivši kako je došlo do angažmana baš u klubu s Gripa.
– Prije svega sam htio biti svoj na svome, proradila je malo i nostalgija, a kako sam još u ožujku bio u kontaktu sa Splitom, obnovili smo razgovore i dogovorili dvoipolgodišnji ugovor. Kada je moj novi klub bio na krovu Europe, ja se nisam niti rodio, no i dalje se osjeti neki ponos u klubu i oko njega.
Bez obzira na to što se nije naigrao, Antonio može biti ponosan i na svoje četiri godine provedene na Dukeu, “pod zapovjedništvom” jednog od najvećih američkih trenera Mikea Krzyzewskog.
– Unatoč tome što sam igrao malo, bit će to odlično životno iskustvo jer sve ostalo je bilo vrhunsko. Pa to je osmi ili deveti fakultet po kvaliteti u Americi s vrlo jakom mrežom bivših studenata. A ta “alumnus” kultura može biti vrlo važna kasnije u životu kod zapošljavanja.
Diplomirao sam na Dukeu
Što je Vranković junior diplomirao na jednom od najboljih američkih fakulteta?
– Završio sam društvenu psihologiju sa specijalizacijom u društvenom ponašanju i osobnostima i to je diploma koja ima težinu. Osim toga, to što sam tamo naučio pomaže mi i u životu jer sam spreman prihvatiti sve vrste osobnosti, a njih je u sportskim momčadima uvijek puno.
Dok si ne da priliku u košarkaškom profesionalizmu, Antonio neće tražiti posao u struci.
– S razlogom sam ostao na Dukeu do kraja da steknem diplomu, no u godinama koje dolaze košarka će biti moj prioritet. Budem li jednog dana bio u prilici spojiti sportsko iskustvo i akademsko obrazovanje, to će biti sjajno. Moj posao iz snova bio bi posao sportskog psihologa u nekoj od NCAA ili NBA momčadi.
>>>> Pogledajte ples ovih navijačica na košarkaškoj utakmici
Hajde pustite dečka na miru.