Na primjerima naše najbolje atletičarke i najboljeg tenisača razvidno je da danas vrhunski sportaši ni najobičniji voćni sok više ne bi smjeli piti a da se ne konzultiraju s liječnikom ili nutricionistom.
I Sandra Perković i Marin Čilić pali su na dopinškoj kontroli zbog nepažnje i zablude, što njih osobno a što ljudi oko njih kojima su vjerovali. Uzimali su nedostatno provjerene dodatke prehrani, Sandra energetski napitak, a Marin glukozu, no i jedan i drugi pripravak bili su “obogaćeni” onim što je na listi zabranjenih sredstava Svjetske antidopinške agencije. Tako su upali u klasičnu zamku i uvjerili se da je najopasnije neznanje o vlastitom neznanju.
– S obzirom na to o čemu sve moraju voditi računa i da u svemu može biti zabranjenih supstancija, sportaši danas moraju budni spavati – kazala nam je Vesna Barišić Hrga, urednica edukativnog magazina “NE! DOPINGU”, prije nego što nas je spojila s prim. dr. sc. Zoranom Manojlovićem, predstojnikom službe andidopinga u Hrvatskom zavodu za toksikologiju i antidoping (HZT).
Siva zona
Dodaci prehrani nisu lijekovi pa ne podliježu tako strogim provjerama prije no što dospiju na tržište i sportaši ne mogu biti potpuno u njih sigurni. S obzirom na to da WADA takve pripravke ne analizira u svojim laboratorijima, svako njihovo uzimanje izvjestan je rizik. Djelotvornost takvih pripravaka vrlo je nesigurna, a rizik da sadrže neku od zabranjenih tvari prilično je velik. Pod istim imenom i istom etiketom na tržište izlaze pripravci iz različitih zemalja, jednom iz SAD-a, a drugi put iz jugoistočne Azije. Puno toga prodaje se i preko interneta, pri čemu ima i dosta krivotvorina.
Da je riječ o sivoj zoni primarijus Manojlović pokazao je na primjeru našeg talentiranog boksača Stipana Prtenjače.
– On je znao da mu je trener dao nešto da ga digne, a trener je posljednja osoba koja bi trebala pribavljati dodatke prehrani jer taj se metilheksanamin pojavljuje pod 20-ak generičkih imena i osoba koja nije verzirana toga neće biti svjesna. Uostalom, u travnju je u SAD-u zabranjen jer s njim je povezana smrt najmanje pet ljudi. U američkoj vojsci davali su ih vojnicima da bi ih držao budnima, no kada su umrla dva vojnika, izbacila ga je i američka vojska.
Mjere sve strože
A taj sporni metilheksanamin reklamira se na crnom tržištu kao sredstvo koje podiže sportaša, ali se i prodaje kao tvar koja ubrzava metabolizam i topi mast pa ga ima i u dijetetskim proizvodima. Stimulans je i niketamid, koji se neslužbeno spominje u Čilićevu slučaju. On stimulira respiraciju i dosta se davao teškim bolesnicima, u vrijeme dok nije bilo strojeva za umjetnu ventilaciju.
– Vrhunski sportaš morao bi imati nekoga tko će se jako brinuti o tome što će on uzimati, mora imati nutricionista ili liječnika barem na konzilijarnoj razini – savjetuje primarijus Manojlović.
Zbog svega spomenutoga, i činjenice da kemijska industrija i dalje profit traži u sportu, i mjere su sve strože, a mnogi sportaši smatraju da su i prestroge. Smeta im što se moraju četiri puta godišnje online javljati u sustav Adams. Kvartalno moraju najavljivati sve svoje aktivnosti i lokacije za sljedeća tri mjeseca kako bi ih dopinški kontrolori mogli pronaći. Moraju napisati u kojih ih 60 minuta u danu kontrolori mogu sigurno pronaći, a sve promjene u tom smislu moraju unijeti barem 60 minuta prije spomenutog termina.
– Time se dijelom ugrožava privatnost sportaša, no to je mala žrtva u odnosu na ono što se time postiže i osigurava. Uostalom, tako se daje vjerodostojnost pravim sportašima a štite se ljudska prava onih koji se natječu i koje dopinški varalice varaju – ističe primarijus Manojlović.
>> Marin Čilić pao na doping testu! Na Wimbledonu lažirao ozljedu?