Paklenih šest mjeseci je iza Lukasa Kačavende. Lani negdje u ovo doba godine mladi Lokomotivin veznjak bio je glavna tema uglednih europskih nogometnih krugova. Kako i ne bi kada je riječ o jednom od najtalentiranijih mladih igrača u Europi u svom uzrastu. Samo koji mjesec prije nego se teže ozlijedio, Lokomotiva nije prihvatila ponudu iz Genoe koja je za Lukasa nudila čak 8,5 milijuna eura.
>> Najbogatiji svjetski klub kupuje Lovru Majera i šalje brutalnu ponudu za vatrenog
Mali koračić...
Kačavenda je još samo jedan koračić od povratka na travnjak, još slijede završne pripreme, odnosno odjava iz rehabilitacijskog centra u kojem će ovih dana dobiti završnu potvrdu da je s njegovim koljenom sve u redu. Pogled unazad sugerira da mu zadnjih mjeseci nimalo nije bilo lako...
– Bilo je traumatično. U početku nije bilo lako. Više od šest mjeseci sam već u programu rehabilitacije. No već tri dana nakon ozljede morao sam napraviti klik da je veliki posao ispred mene i da moram biti maksimalno fokusiran na oporavak. Jako puno sam morao raditi proteklih mjeseci, to je jedini način...
Opet, puno je lakše to kazati nego doći na tu mentalnu razinu?
– Sigurno. No možda mi je malo više pomogla i činjenica što sam glavni dio rehabilitacije proveo izvan Zagreba i nije bilo nekih drugih stvari koje bi mi remetile koncentraciju...
Gdje ste odradili taj oporavak?
– Bio sam u Beogradu. Radio sam s Andrejom Milutinovićem, kod njega su se oporavljali Modrić, Kovačić, Salah... Puno svjetskih nogometaša.
Što liječnici kažu, koliko je vaša ozljeda složena?
– Na početku su mi rekli da je 50 posto stvar u operaciji, a 50 u oporavku. Sigurno je to jedna od težih ozljeda (puknuće križnih ligamenata, nap. a.) u sportu. No, ako se maksimalno ozbiljno pristupi oporavku, iz cijele priče možete izaći kao pobjednik. Prema onome što mi liječnici kažu, moje je stanje jako dobro. U Zagrebu me operirao Saša Janković i njemu također mogu biti zahvalan na odlično odrađenom poslu.
U kojoj je fazi zapravo sada vaš oporavak?
– Ovih dana trebao bih krenuti s duel-igrom. Nadam se da ću za tri tjedna biti spreman za prvu utakmicu. Ukupno gledajući, to bi značilo da ću izbivati šest i pol mjeseci...
Koliko je bilo teško doći na nekakav mentalni optimum neophodan za povratak nakon tako teške ozljede?
– Malo mi se u početku bilo teško priviknuti na činjenicu da moram provesti i do osam sati dnevno oporavljajući se po posebnom programu vježbi. Bilo je to dosta zahtjevno, više psihički nego fizički. No kako je oporavak odmicao, sve sam manje morao raditi. Sada sam više na terenu, a sve manje u teretani.
Tko je najviše pomogao u tim najkritičnijim razdobljima rehabilitacije?
– U Beogradu sam bio u stalnom kontaktu s prijateljima i obitelji. No posebno sam zahvalan liječnicima u Beogradu, osjećao sam se kao kod kuće.
Kako sada razmišlja o ponudi od osam i pol milijuna eura koja je odbijena netom prije nego što se ozlijedio?
– Svjesno sam to napravio. I danas stojim iza te odluke. Nisam htio ići u Genou kao mlad igrač jer mislim da je u Italiji mladom igraču teško. Posebice nametnuti se u momčadi koja se bori za ostanak u ligi. Na kraju su ispali. Čini mi se da sam ipak napravio pametan potez. Sada je sve na meni, da se opet dokažem. Siguran sam da će, ako budem pravi, opet biti takvih ponuda.
Uistinu, riječ je o izvanserijskom talentu i takvo što možemo očekivati u bliskoj budućnosti. No što je plan u sljedećem razdoblju? Naravno, osim povratka na travnjak...
– Najvažnije je da budem zdrav. A nakon toga ne vidim nikakvih problema. Možda će biti teško se vratiti, posebice u kondicijskom smislu. Iako, nedavno sam imao testiranja na traci i sve je prošlo dobro, mogu trčati jako puno. Cilj mi je otići na Europsko prvenstvo s mladom reprezentacijom, zabiti poneki pogodak u ligi, upisati asistenciju. Uvijek imam visoke ciljeve, tako će biti i dalje.
Nema straha ni boli...
Kako se rješava strahova od nove ozljede, odnosno, postoje li mentalne blokade?
– Dosta sam razgovarao o tome s ljudima oko sebe. Nekima je najteže zaustavljanje, neki se plaše skoka, imaju određene barijere... No ja sam već dva mjeseca na terenu i nemam nikakve strahove ni probleme i ništa me nije zaboljelo.
Kako su u klubu reagirali nakon ozljede, sigurno je to i za čelnike Lokomotive bio šok? Posebice jer je bilo posve izvjesno da se fokus velikog broja skauta i klubova okreće prema Kajzerici...
– Ma, naravno da je bio šok. U klubu su bili jako korektni. Zahvalio bih gospodinu Šikiću koji me odmah poslao najboljim liječnicima u Hrvatskoj, a potom i u Beograd. I danas kada mi bilo što treba, uvijek su tu.
Dakle, plan je ovaj drugi dio prvenstva iskoristiti za povratak u stanje kakvo je bilo prije ozljede?
– Nadam se. Ja bih htio biti bolji nego prošle sezone. Nakon prvog kola definitivno ću se priključiti momčadi. Za tjedan dana idem na zadnje testiranje u Beograd. Ako sve bude super, a zadnji put je bilo tako, spreman sam... – zaključio je mladi Lukas Kačavenda.
Što mu je proto Kačavenda ?