Za nama je već peto izdanje sad već vrlo uglednog predsezonskog tunira euroligaša u Zadru, koje je bilo i najbolje. Ne samo po činjenici da je nastupilo rekordnih pet euroligaša nego i po kvaliteti ponuđene košarke. Organizacijskom razinom turnira bez većih natjecateljskih poriva, iznenadio se i trener Milana Simone Pianigiani. I on je, baš kao i Obradović, Itoudis i Spahija, komplimentirao domaćinima.
Sve nam postaje nezanimljivo
– Ovdje sve savršeno funkcionira, smještaj u hotelu, hrana, uvjeti za trening... Iz sobe vidite more, ovo je uistinu prekrasno mjesto koje vas relaksira. Osim toga, mi smo ovdje igrali protiv Makabija, Fenerbahçea i Bayerna i jedan euroligaški trener doista ne može poželjeti bolje pripremne utakmice.
Kada najtrofejniji europski klupski trener Željko Obradović kaže da je ovo najbolje organizirani klupski turnir u ovom razdoblju godine, onda direktorici i idejnoj začetnici turnira Zdenki Zrilić ne treba većeg komplimenta. Jedino veće priznanje bila bi puna dvorana, no tu su Zadrani podbacili.
– Neshvatljivo je da ljudi koji toliko vole košarku ne dođu gledati najjače europske klubove, utakmice za koje se putuje i tisućama kilometara da bi ih se vidjelo. No nama očito sve postaje nezanimljivo kada nam je pred nosom.
Finale Fenerbahçea i CSKA, a to je i mogući finale Eurolige, gledalo je nešto manje od 2000 ljudi pa se postavlja pitanje je li Zadar uopće više grad košarke? No Zdenka ne da na svoje Zadrane.
– Vjerujem da ovdje žive ljudi koji istinski vole košarku. Nažalost, zbog skromnih rezultata reprezentacije i naših klubova popularnost košarke kao sporta u padu je pa se to reflektira i na turnir.
Kad je tome tako, gdje je onda računica Zdenke Zrilić? Jer, smjestiti pet euroligaških momčadi i jednu kinesku nemali je trošak, plus trošak dvorane i tako redom.
– Ovo je sve sponzorski pokriveno. Naša je prednost što televizijski prijenosi idu u preko 15 zemalja, a turnir se gleda čak i u onim zemljama koje nisu imale svoje predstavnike ovdje pa je tako jedna grčka televizija prenosila svih devet utakmica.
Nekako smo dojma da bi, kada bi se ovaj turnir održavao u Osijeku, Gradski vrt bio svaki dan ispunjen. Je li direktorica razmišljala o preseljenju turnira?
– O tome razmišljam već dvije godine, no koliko god razmišljala, uvijek prevlada lokalpatriotizam. Kada dobijemo snimke prikazivanja turnira u nekoj dalekoj zemlji pa kad vidim da piše Dvorana Krešo Ćosić, meni to puno znači. Osim toga, ova dvorana sa svoje četiri pomoćne dvorane savršena je za organizaciju turnira.
Na temu slabe posjećenosti porazgovarali smo i s akterima iz nekih sretnijih vremena. A jedan od njih je i Petar Popović, igrač koji je Zadru 1986. protiv Draženove Cibone donio naslov prvaka.
– I meni je krivo što nema više publike, no morate znati da je Zadar specifičan grad.
Znači li to da, kada Zadrani nemaju za koga navijati ili kome zviždati, onda i ne dolaze?
– Tako je tome ovdje oduvijek bilo. Uostalom, KK Zadar se nekad borio za vrh ligaških natjecanja, a sada mu je najvažnije da ostane u ABA ligi.
S Popovićem se složio i dvostruki klupski trenerski prvak Europe Željko Pavličević:
Nedostaje domaća kvaliteta
– Vjerujem da interes za košarku postoji, no nedostaje domaća kvaliteta.
U debatu se uključio i predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca, nekad i sam vrstan košarkaš Željko Jerkov:
– Jedan razlog slabe posjećenosti je što nije bilo domaće momčadi, no kada bi ona i sudjelovala, ona bi morala biti kompetitivna jer nikoga ne privlači gledati kako mu tamburaju omiljeni klub. Drugi je što su nama svi ovi klubovi prisutni u domovina zahvaljujući sportskim kanalima, tako da Fenerbahçe, CSKA i Makabi nisu više čudo koje je došlo u vaš grad.
Niste napisali koliko kosta karta za utakmicu….