Od najjačih euroligaških klubova, gledano geografski, u najnezahvalnijoj ulozi su treneri Makabija Neven Spahija i moskovskog CSKA Dimitris Itoudis (48). Jer, njihovi su klubovi iz Tel Aviva i Moskve i oni skupe najviše zračnih milja u jednoj sezoni.
A njih dvojica poznaju se već 26 godina, još iz vremena kada su obojica radila u hrvatskoj košarci i to s mlađim uzrastima, a predsezonski zadarski turnir euroligaša (ZDBT) bio je prilika da obnove zajednička sjećanja.
– Igrali smo tada jednu međusobnu utakmicu, on kao trener klinaca u Zrinjevcu, a ja s klincima KK Zagreb, i od tada se znamo. Sjećam se i da je tu utakmicu došao gledati Dražen Petrović jer je bio prijatelj sa Spahijom. Dakako, nitko od nas dvojice nije niti pomišljao da ćemo se četvrt stoljeća kasnije nadmetati na najvišoj mogućoj europskoj klupskoj razini.
U odnosu na Spahiju, čiji Makabi uglavnom putuje komercijalnim linijama, Itoudisov CSKA ima svoj čarter zrakoplov.
– Za razliku od moje Grčke u kojoj je najdulje putovanje 45 minuta zrakoplovom, ja sada u Rusiji imam 11 vremenskih zona. Naša prva dva gostovanja u VTB ligi bit će ono u Krasnojarsk za koji nam treba šest sati putovanja kroz pet sati vremenske razlike, a potom idemo u Kazahstan koji je tri sata razlike u odnosu na Moskvu. Dakle, mi imamo jet lag odnosno bolest putovanja u svojoj zemlji.
Ima Itoudis i vrlo jaku regionalnu ligu u kojoj mora nastupati. – U VTB ligi je niz vrlo jakih momčadi kao što su Himki, Unics, Zenit, Lokomotiv, pa je to uz španjolsku i tursku ligu najjače prvenstvo. Po meni je budućnost košarke zatvorena Euroliga, a da domaća prvenstva budu kao neka vrsta razvojnih liga, ono što je G liga NBA ligi.
Budućnost je isto tako i u unificiranju pravila i kalendara. Košarka mora biti jedinstven sport u svijetu, a ne da Euroliga, Fibina Liga prvaka, američka sveučilišna košarka i NBA liga imaju različita pravila pa i dimenzije.
Recimo, u NBA ligi je teren veći i tamo nema toliko prestupa u kutu na trici kao u Euroligi, a čujem da će u Španjolskoj uvesti challenge odnosno pravo da treneri mogu tražiti preispitivanje sudačke odluke kao u tenisu.
Svetislav Pešić, trener Barcelone, nedavno nam je kazao da se osjeti razlika između euroligaša koji igraju lakše lige u odnosu na one koji moraju igrati španjolsku ili VTB ligu.
>> Pogledajte i konferenciju HKS-a nakon dva poraza reprezentacije
– Nama su obveze sve bliže onima NBA ligi. Eto, moj CSKA je lani igrao 69 utakmica, a neki su igrali i po 77. Osim što ti je svaka euroligaška utakmica poput finala, sustav natjecanja u Euroligi nije fer jer nakon pune sezone i četvrtfinala dočeka te Final Four što znači da te jedan slab dan ili jedna ozljeda mogu stajati konačnog uspjeha. Puno bi pravednije bilo da se polufinale i finale igraju na dvije ili tri pobjede.
Na jednom takvom Final Fouru, u njegovu finalu (2016.), Itoudis je pobijedio svog učitelja i prijatelja Željka Obradovića.
– Sa Željkom sam proveo 13 godina, nastupio na osam Final Foura i pet puta osvojio naslov prvaka Europe, i to je meni bilo neprocjenjivo iskustvo. Za to vrijeme imao sam ja tri jake ponude, no nisam se htio ranije osamostaliti dok ne završim posao sa Željkom. Uostalom, mi smo i kumski vezani, on je meni bio vjenčani kum a i krsni je kum mom djetetu.
Svoju trenersku karijeru, Itoudis je započeo u Zagrebu.
– Ja to zovem karmom jer u vrijeme kada nije bilo interneta, a to je 1987., ja sam tražio gdje ću studirati, a između Zagreba, Beograda i Novog Sada, ja sam izazvao Zagreb. Ponajprije zbog toga što je zagrebački KIF u to vrijeme bio možda i najugledniji fakultet sporta pored onoga u Kolnu, ali i zbog toga što je, zahvaljujući te godine održanoj Univerzijadi, Zagreb u tom trenutku imao jako dobru infrastrukturu. Bilo je to i vrijeme Draženove dominacije europskim parketima pa sa sam se odlučio za hrvatski glavni grad.
Prvu godinu boravka u Zagrebu učio je jezik da bi mogao pratiti predavanja.
– Tadašnji DIF završio sam u roku i diplomirao 1994., a u međuvremenu samo radio u KK Mladost, u ženskom košarkaškom klubu Lokomotiva pa u KK Zagreb.
>> Pogledajte kako su mladi košarkaši nakon osvojenog zlata zapjevali Lijepu našu u Novom Sadu
Vrlo bitan čovjek za njegov trenerski razvoj bio je Boško Božić Pepsi, vrlo poseban tip trenera i čovjeka. – Kada me Pepsi pozvao u svoj stožer ja sam vodio Zagrebove juniore i drugu momčad, a on je trebao svladati otpor svih onih koji nisu bili za to da se taj posao dodijeli mladom Grku koji ima 21 godinu.
No, Pepsi je bio čovjek otvorena uma, imao je viziju, i on mi je dao slobodu da radim pa smo tako uveli i skautiranje koje tada nije bilo toliko prisutno. Taj posao sam radio tri godine, a kako sam ja radio i pojedinačne treninge, ja sam u tom klubu provodio i po osam sati dnevno. Družiti se pak svo to vrijeme s Pepsijem bilo je izvanredno iskustvo.
Tim ga je više pogodila informacija da Košarkaškog kluba Zagreb više nema:
– Pogodila me informacija da je klub nestao. Pa ipak je to klub koji je izbacio igrače poput Sesara, Stojića, Tomića, Simona, Šarića, Hezonju... KK Zagreb je bio mali klub s puno šarma i nadam se da netko još uvijek može upaliti tu vatru.
