Zagrepčanin nosi poznato ime i prezime, ljubi slavnu pjevačicu: 'Sve je krenulo na avionskom letu...'

Makarska će sljedećeg vikenda biti centar europskog ragbija. Naime, ovaj gradić na jugu Hrvatske bit će domaćin Europskog prvenstva u ragbiju 7, sportu koji se prvi put pojavio na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. Brojni će igrači nedugo nakon nastupa u Makarskoj otići na OI u Pariz. Ragbi je prošle godine na Svjetskom prvenstvu oborio rekorde gledanosti i posjećenosti, a ragbi 7 olimpijska je verzija tog sporta, izuzetno atraktivna za gledatelje, i sve je popularnija, ponajviše zahvaljujući Olimpijskim igrama, a u Hrvatskoj zahvaljujući rezultatima reprezentacije.

– Kamen temeljac za ovo postavili su naši igrači prošle godine plasmanom u najviši rang europskog ragbija, što je bilo neočekivano. Nadali smo se da bi se to moglo dogoditi za koju godinu, ali nismo očekivali tako naglo i rano. Dva su turnira te smo imali i malo sreće jer prijašnjih godina jedan je turnir bio u Portugalu, drugi u Njemačkoj, ali zbog dobrih rezultata svoje ragbi 15 reprezentacije, Portugalci su stavili naglasak na to i izašli su iz organizacije ragbija 7 pa smo mi u zadnji čas uskočili te u prosincu dobili potvrdu organizacije. U početku je bilo malo komplicirano jer je riječ o lipnju, kada su popunjeni smještajni kapaciteti, to je bila prva barijera koju smo morali preskočiti. Mislili smo da ćemo sve reprezentacije smjestili u dva hotela, a ovako smo 24 reprezentacije, 12 muških i 12 ženskih, smjestili u osam hotela. Doći će 500-tinjak sportaša iz 24 ekipe. Godinama organiziramo turnir druge jakosne divizije, Trophy skupine, u kojoj je i Hrvatska do prošle sezone igrala, i uvijek smo uspijevali to organizirati na najvišoj razini. Zato je i došla ova nagrada. Mali smo savez, s dvoje zaposlenih, Ivana Maras i ja povlačimo, a takve projekte obično prihvaćaju savezi s 15-20 zaposlenih – rekao je Većeslav Holjevac, glavni tajnik Hrvatskog ragbi saveza.

VIDEO: Dalić u rukavu ima tajnog aduta: Zbog ovog detalja Hrvatska bi na Euru itekako mogla profitirati

Zašto baš Makarska?

– To je grad u kojem ragbi ima dugačku tradiciju. Kada smo dobili domaćinstvo, nismo uopće razmišljali o nekoj drugoj destinaciji. Uostalom, željeli smo dobiti spoj turizma i sporta. Tih dana u Makarskoj će boraviti jako puno inozemnih gostiju, a uvjeren sam da će slika ragbi-igrališta pored mora te pogled na Biokovo biti lijepe slike koje će obići svijet. Dolaskom velikih ragbijaških nacija poput Francuske, Velike Britanije, Irske, tržišta s milijunima ljudi koji prate ragbi, nadamo se da će se njihovi navijači pojaviti u Makarskoj.

Makarska doista ima dugu tradiciju ragbija, u 56 godina i klub i grad organizirali su brojne utakmice, poput prve međunarodne utakmice u bivšoj državi između Jugoslavije i Portugala '70-ih, bili su domaćini ragbijaškog turnira na Mediteranskim igrama 1979., juniorskog SP-a 1988., kvalifikacijskih utakmica za SP između Hrvatske i Rusije te Hrvatske i Italije '90-ih, kada je bilo više od 5000 gledatelja, a Makarska je imala 6000 stanovnika...

– Cilj je, što se tiče naše reprezentacije, da osiguramo ostanak. Dakle, moramo biti plasirani najmanje na deseto mjesto. Bit će teško, no zar smo od naše nogometne reprezentacije očekivali da će biti druga i treća na dva uzastopna svjetska prvenstva?

Hoće li najjače reprezentacije doći u najboljim sastavima?

– Sedam dana prije našeg turnira završnica je Svjetske lige u Madridu, gdje nastupaju Irska, Francuska, Španjolska, Velika Britanija te u ženskoj konkurenciji iste četiri reprezentacije plus Poljska. Zato je teško znati tko će koje igrače dovesti jer u kratkom roku su Svjetska liga, EP i OI. No svi oni imaju velik bazen igrača, po 30 do 35 njih koji podjednako konkuriraju za 12 mjesta na OI-ju – priča Holjevac.

U ragbiju ste dosta dugo, no to nije bio vaš prvi izbor sporta?

– Nije. Kao mali trenirao sam skijanje. Bio sam u generaciji s Ivicom Kostelićem. Zajedno smo odradili puno utrka u slalomu i veleslalomu. Naravno, nikad ga nisam uspio pobijediti. U skijanju sam završio jer mi je tata bio učitelj skijanja. U to vrijeme upoznao sam i Antu Kostelića, no trener mi je bio Ivica Franjko. Osvojio sam jako puno medalja, no kako sam puno izostajao iz škole, ocjene su mi bile jako loše. I upravo zbog loših ocjena roditelji su mi zabranili da se dalje bavim skijanjem. Jednostavno više nisu plaćali moje potrebe u skijanju i nisam imao drugog izbora nego se prebaciti na neki drugi, jeftiniji sport. Tko zna, možda bih i ja jednog dana nastupio na Zimskim olimpijskim igrama.

Kako ste završili u ragbiju?

– Nagovorio me bratić koji je igrao u Francuskoj. Kada je došao na odmor u Zagreb, tražili smo klub u koji bismo se upisali. Našli smo ga listajući onaj stari telefonski imenik. I prvi klub koji smo našli bio je Zagreb. I tako smo otišli u Kranjčevićevu ulicu, meni se sve to dopalo i ostao sam. Sjećam se da sam prvo igrao treću liniju.

Kakav ste bili igrač?

– Rekao bih dobar. Uostalom, da nisam imao kvalitetu, ne bih otišao igrati na Novi Zeland. Tamo sam proveo dvije sezone. Novi Zeland je zemlja ragbija. Tamo je jedan od predmeta u školi ragbi. Mislim da je ragbi popularniji od nogometa. No zanimljivo je da im igrači nisu profesionalci. Svi većinom rade, a onda poslije posla dolaze na treninge. Bilo mi je prilično dosadno preko dana čekajući trening navečer. Jednom prilikom upoznao sam ljude iz našeg veleposlanstva u Aucklandu. Kako su imali kuću s teniskim terenom, lupao sam lopticu po cijele dane. Nažalost, moja avantura na Novom Zelandu nije puno potrajala. Na jednoj utakmici slomio sam nogu. Imao sam tešku operaciju te i danas nosim uspomenu na nju – šipku u nozi. Vratio sam se u Hrvatsku i nakon oporavka ukazala se prilika da idem igrati u Englesku. Ali ovoga puta zaustavilo me slijepo crijevo. Morao sam na još jednu operaciju i tu je moja igračka karijera bila gotova. Da, igrao sam i za reprezentaciju Hrvatske. Nakon igračke karijere odmah sam postao glavni tajnik Saveza.

FOTO: Vlatka Pokos zgrožena seksističkim plakatom u Zadru: Oštro osudila marketinške stručnjake

Ime ste dobili po djedu koji je bio zagrebački gradonačelnik. U vrijeme njegova mandata Zagreb je "prešao preko Save". Kao zagrebački gradonačelnik proveo je smjele urbanističke zahvate. Uspješno se odupro pokušajima odvlačenja velesajma u Beograd.

– Iskreno, to što sam njegov više unuk mi je odmoglo nego pomoglo. Svi su mislili da zbog djeda imam privilegije, posebno u školi. Opet, velika mi je čast što sam njegov unuk. Deda je bio veliki čovjek. Tata nije otišao njegovim stopama, on je automehaničar. Imam i brata koji se jedno kratko vrijeme bavio sportom, trenirao je rukomet, a danas radi u HEP-u.

Odnedavno ste u vezi s Vlatkom Pokos, zanimljiva je priča o tome kako ste se upoznali...

– Pa sve je krenulo na avionskom letu. Iznenadio sam se kako odlično izgleda uživo i nisam bio siguran je li to doista ona pa sam nabacio šalu. Rekao sam joj da me podsjeća na neku našu pjevačicu koja pjeva nešto o petku. Vješto se nosila s mojim šalama i dosjetkama. Rekao sam, između ostaloga, da me počasti pićem u Londonu na aerodromu. Na to je rekla: "Ovo je direktan let za Zagreb." Kad smo sletjeli obratila mi se: "E, pa nismo sletjeli u London." Rekao sam: "Naravno da nismo kad si vjerojatno taj dio prespavala." Još smo pričali dok smo čekali putovnice i cijelo vrijeme su uz nas bili moji prijatelji ragbijaši. Tek tada sam joj se predstavio, a njoj je bilo interesantno moje ime...