Žal svakako ostaje kad izgubiš finale, ali Hrvatska itekako može slaviti srebro jer ova je reprezentacija ispraćena bez nekih naročitih očekivanja, zapravo kao jedna od slabijih po kadru u posljednjih dvadesetak godina. Da bi se onda našla u finalu i razuvjerila sve nevjernike. Četrnaesta medalja rukometaša na velikim natjecanjima velika je stvar uzme li se u obzir da na pozicijama lijevog ili desnog vanjskog nismo imali najvišu klasu. Europsko zlato ostaje nedosanjano. A prilika je bila velika.
Španjolska je obranila zlato iz Zagreba kad je bila daleko uvjerljivija. Ovo je finale bilo jedno od najneatraktivnijih u povijesti velikih natjecanja, teška rovovska bitka s pregršt pogrešaka s obje strane. Obrane su bile bolja strana obje momčadi, dok u napadu više nisu slušale ni ruke ni glave. Shvaćamo naše igrače jer iscrpljujuća bitka s Norvežanima isisala je gotovo i posljednji atom snage iz Duvnjaka, Karačića, Muse, pa i Marića...
Sama činjenica da nijedan igrač u finalu nije zabio više od tri gola iz igre dovoljno govori u kakvom su stanju bili. S vanjskih pozicija nije bilo šuta, Stepančić se jako mučio, a ni lopta nije tekla dovoljno brzo da bi se stvorio višak na krilu ili crti. Ni Španjolska nije bila orna za kanonadu iako nije imala tako tešku utakmicu iza sebe, ali njihov je problem što su im nositelji igre u ozbiljnim godinama, Raúl Entrerríos i Dani su “Červarovo godište”. S ovim zlatom vjerojatno su se i oprostili iako još imaju pravo otići i na Olimpijske igre koje su izborili zlatom. Naši nisu i to je pomalo i bizarnost sustava plasmana jer je smiješno da Europsko prvenstvo kao najjače kontinentalno natjecanje na svijetu ne daje bar dva sudionika Igara.
Hrvatska se opet silnom borbom vratila iz minusa, ponajprije obranom jer je i furija punih deset minuta bila bez gola. Ali samo obranom ne može se do zlata. Na kraju su odlučile nijanse poput obrana vratara. Pérez de Vargas imao je daleko boljih utakmica od ove, ali i s tih devet obrana uspio je nadmašiti naš dvojac koji je ostao na pet.
Šteta da Cindrić nije mogao odigrati bar poluvrijeme, a knedla u grlu najviše stane pri pogledu na Duvnjaka koji je toliko toga ostvario, ne bi bilo čudo da ga opet proglase za najboljeg igrača svijeta, ali zlato s Hrvatskom nikako da vidi...
>>> Pogledajte hrvatske navijače u Stockholmu
Stvarno nebulozno da srebrni moraju na kvalifikacije za OI.