Nakon Vinka Jelovca (1997./98.) i Nevena Spahije (2006./07.), 45-godišnji Žan Tabak bit će treći hrvatski trener na klupi šesterostrukog europskog klupskog prvaka Makabija. Velika je rijetkost da Makabi vode stranci, a jedini koji su to dosad činili bili su Amerikanci i Hrvati.
Kako je došlo do toga da Tabak, nakon solidnog starta u španjolskom prvenstvu s Fuenlabradom, završi u izraelskoj svetinji?
- Ideja je potekla od njihova dugogodišnjeg predsjednika Mizrahija. Kažu mi da su moj trenerski razvoj pratili već dulji niz godina.
Debitiram protiv CSKA
Koliko je u svemu sudjelovao Makabijev sportski direktor Nikola Vujčić, Tabakov bivši suigrač iz hrvatske reprezentacije?
- On je taj koji je stupio u kontakt sa mnom i dobio zadatak da to realizira, no Vujo i ja smo prijatelji i on nije objektivan kada se govori o meni. Uostalom, Vujo je i jako vezan za mog punca Ratu Tvrdića, koji ga je doveo iz Vrgorca u Split, ali i uz brata moje supruge Gorane. Zato je bolje da je sve poteklo od Mizrahija.
Koliki je rizik preuzeti momčad velikog kluba u lošem stanju?
- Na snimkama se vidi problem, ali ne i razlog, a njega moram proniknuti što prije jer već nas u četvrtak čeka euroligaška utakmica protiv CSKA. Ovo je slično kao kada sam, u istom dijelu sezone iz poljskog Sopota prešao u Baskoniju. Ponude takvih klubova se naprosto ne odbijaju jer postoje treneri koji nisu ništa lošiji od mene, a takvu priliku nikad ne dobiju. Nikad ne znaš kada će ti se ponovo ukazati prilika što su razumjeli i moji dosadašnji poslodavci pa su me pustili u Makabi s kojim sam se dogovorio na dvije godine, uz izlazne opcije za obje strane.
Trenerski posao je takav da ti se može dogoditi da ti pokažu izlazna vrata čak i kada ti ide dobro. Okusio je to Tabak baš u Baskoniji, gdje mu nisu produžili ugovor iako je tijekom sezone imao nevjerojatnih 17 pobjeda u nizu.
- Prvi dan kada se odlučiš za ovaj posao, to da su treneri potrošna roba moraš uzeti zdravo za gotovo. Ako to previše uzimaš k srcu, onda je to prevelik stres za tebe i obitelj. Najbolje ti je da izvučeš pouke iz svega što si činio u toj avanturi i da ideš dalje.
Obitelj ostaje u Madridu
Dakle, Žan je u Tel Aviv doputovao spreman na sve, što proizlazi i iz njegova dosadašnjeg iskustva. A bio je pet godina pomoćnik Joanu Plazi i dvije Pablu Lasu te dvije i pol sezone samostalni trener.
- Za razliku od vremena kad sam preuzeo Baskoniju, sada imam više iskustva. Ovo će mi biti peta situacija u kojoj sam glavni trener. Trenerski posao je zanat koji se ne uči na fakultetu ni iz knjiga, već uz nekoga tko zna što radi.
S obzirom na to da je u igračko-trenerskoj karijeri proveo 13 godina u Španjolskoj, koliko mu je bilo teško napustiti Madrid?
- Meni je najteže napustiti obitelj, suprugu s dvojicom sinova (16 i 8) koji ostaju u Madridu. Kći ima 21 godinu i studira u Švicarskoj. Sve ostalo ide u rizik posla. Meni je raditi trenerski posao u Madridu bio luksuz jer sam bio tako blizu kuće u malom klubu koji je tako dobro organiziran.
Makabi je još bolje organiziran, a ključni čovjek za brzu prilagodbu bit će njegov prijatelj.
- Vuji je kao sportskom direktoru u opisu posla da novom treneru tranziciju učini što lakšom.