MUNDIJAL PRIJATELJSTVA

Zasađeno balkansko drvo mira: 'Ovo nema veze s Jugoslavijom kao sistemom već želimo spajati ljude'

Foto: Privatna fotografija
Zasađeno balkansko drvo mira: 'Ovo nema veze s Jugoslavijom kao sistemom već želimo spajati ljude'
04.11.2024.
u 19:40
– Ovo je nastalo sasvim spontano, zahvaljujući entuzijazmu i golemoj podršci građanki i građana Ulcinja, koja me inspirirala da nastavim ovu, naizgled nemoguću misiju – rekao je Pavle Pepđonović, idejni tvorac Mundijala prijateljstva, nakon završetka još jednog sportsko-kulturnog spektakla.
Pogledaj originalni članak

– Ovo je nastalo sasvim spontano, zahvaljujući entuzijazmu i golemoj podršci građanki i građana Ulcinja, koja me inspirirala da nastavim ovu, naizgled nemoguću misiju – rekao je Pavle Pepđonović, idejni tvorac Mundijala prijateljstva, nakon završetka još jednog sportsko-kulturnog spektakla.

Prikazan hologram iz Arene

Osim susreta slavnih sportaša bivše Jugoslavije, ove su godine prikazani i dokumentarni filmovi o najtrofejnijem vaterpolskom treneru na svijetu Ratku Rudiću, paraolimpijcu Darku Kralju koji je na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 29008. godine čak tri puta rušio svjetski rekord u bacanju kugle, a prikazan je i film "Olimpijada u Sarajevu", u povodu 40. obljetnice održavanja Zimskih olimpijskih igara. Odana je počast košarkaškom Mozartu Draženu Petroviću i prikazan je njegov hologram iz zagrebačke Arene.

Završna je večer još jednog Mundijala prijateljstva, a opuštena atmosfera koja je vladala tijekom sva tri dana natjecanja i dalje ispunjava prostor. U restoranu Primavera u Ulcinju okupilo se oko 500 ljudi koji slave sport i prijateljstvo. Tijekom intervjua Pavle Pepđonović i dalje prima čestitke, zagrljaje i riječi zahvale od sportaša, trenera, novinara i prijatelja. Svako malo netko prilazi da mu zahvali, pruži ruku i oda počast za sve što je ostvareno. Treći Mundijal prijateljstva nastavlja rasti, bez povratka – ovo je događaj koji nam svima treba. Oni koji tvrde da je ovo veličanje Jugoslavije ne razumiju suštinu sporta i prijateljstva među sportašima. Ovdje granice ne postoje.

– Izuzetno sam sretan i ponosan na sve ljude koji su u ove tri godine pomogli da Mundijal prijateljstva preraste u ovo što je danas. Što ja osjećam? Osjećam umor, umor koji mi je ušao u kosti, ali ga ne osjećam jer me nosi adrenalin i ponos – ističe na početku Pavle Pepđonović, pa nastavlja:

– Kada smo prošle godine nakon završetka drugog Mundijala razgovarali s ljudima u gradu, svi redom su nam rekli da nikako ne prekidamo nešto ovako značajno za grad Ulcinj, Crnu Goru, ali i regiju koja nikada nije doživjela nešto slično. Danas je Mundijal prijateljstva dobro poznat među poznavateljima sporta i sada nam je put raskrčen, ljudi su upoznati s time što mi to ovdje organiziramo i to je jako vrijedno. Kad vam se jave prvi čovjek europskog nogometa Aleksander Čeferin koji nije mogao prisustvovati zbog gustog rasporeda, zatim Dino Rađa, Vladimir Grbić i mnogi drugi, onda to puno govori. Ove godine odlučili smo uz nogomet pojačati i ostale sportove, vaterpolo, karate, boks. Iznenadili smo se koliko je lagana bila komunikacija s gostima jer su već svi znali što je to Mundijal prijateljstva i rado su se odazvali. Tako je krenula priča s vaterpolom gdje smo vidjeli promociju filma "Dogodio se – Ratko Rudić", o najtrofejnijem vaterpolskom treneru na svijetu redatelja Dejana Aćimovića. Priključili su nam se i paraolimpijci pa smo gledali i film o Darku Kralju koji je 2008. godine na Paraolimpijskim igrama u Pekingu pet puta rušio svjetski rekord u bacanju kugle. Ove godine obilježava se 40 godina Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu pa je treće večeri trećeg Mundijala prijateljstva u Domu kulture bio prikazan dokumentarni film "Olimpijada u Sarajevu". Tako nam je treći Mundijal prijateljstva bio još bogatiji u sportskom i kulturnom smislu, a Ulcinj je ove godine bio pravo olimpijsko selo.

Poruka je više nego jasna...

– Želja nam je poslati poruku da je sport nešto lijepo, da spaja ljude, rađa prijateljstvo, da život čini ljepšim. Ovo nema veze s Jugoslavijom kao sistemom. Mi s time nemamo problem. Naposljetku, većina ovih ljudi koji se bave turizmom, vlasnici hotela i apartmana koji su nam ustupili smještaj za goste rođeni su poslije 1991., dakle nisu ni postojali u vrijeme Jugoslavije. Mnogo je ružnih komentara na tu temu s kojima se borimo, ali uspijevamo pokazati da je ovo jednostavno susret prijateljstva. Ulcinj je turističko mjesto oduvijek i ovdje su ljudi otvoreni i gostoljubivi jednako prema svima. Mi jednostavno volimo ljude, šaljemo snažne poruke mira, zajedništva i poštovanja koje su nam danas svima potrebne.

Tlak mi se poremetio

Balkansko drvo mira?

– Mundijal prijateljstva raste, a od ove godine raste i balkansko drvo mira, maslina koja je zasađena iznad Male plaže u Ulcinju, prema ideji novinara i književnika Rajka Jovičića. Simbol prijateljstva i zajedništva od sada raste u svim smjerovima. Svi su prisustvovali činu sadnje masline. Svatko je uzeo lopatu i dao svoj doprinos sadnji. Samo taj čin kad su lopatu uzeli legendarni Ivo Daneu, Mirsad Fazlagić, Ivan Gudelj, Ljubomir Radanović, Šaban Trstena i svi sportski ambasadori, e to je bila emocija. Moram priznati da mi se od tog uzbuđenja i tlak poremetio. Sva ta emocija oko priprema, adrenalin koji me nosi valjda su zaslužni i za taj porast. Ali, da sam osjećao strah oko svega ovoga, umjesto ljubavi i emocije, ja to nikada ne bih napravio. I ne bih ovo zadovoljstvo mijenjao ni za što, nikada. Nismo još uopće svjesni što je Ulcinj napravio. To je grad koji nema ozbiljnog, velikog sporta, samo veliku ljubav prema sportu – pripovijeda Pepđonović.

Vremena je bilo premalo da se napravi i pokoji izlet, primjerice na Bojanu...

– Razmišljao sam da u svibnju sljedeće godine pozovem novinare i da se družimo nekoliko dana – zaključio je Pepđonović.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

SK
skupiduša
22:05 04.11.2024.

Uvijek pozdravljam ideju o miru i prjateljstvu, umjesto sijanja mržnje i izazivanja sukoba. Sport i umjetnost uvijek šire pozitivu.

Avatar rubinet
rubinet
20:28 04.11.2024.

Nije šija nego vrat...