U samo pet godina Srbija je dobila domaćinstvo dvaju velikih natjecanja. Prvo su 2017. dobili domaćinstvo Europskog, a ove godine i Svjetskog prvenstva. I tu neće stati. Kandidirat će se 2025. godine za domaćinstvo Europskog prvenstva na otvorenome. S druge strane Hrvatska se od samostalnosti nije kandidirala ni za jedno veliko natjecanje.
Imamo i mi Arene, ali...
– Što se tiče atletskih natjecanja u dvorani, mogli smo se kandidirati tek od 2009. godine kada su sagrađene arene u Zagrebu i Splitu. Te arene zadovoljavaju sve kriterije, ali ono što nam nedostaje za dobivanje organizacije su financijska sredstva. Naime, za dobivanje domaćinstva Europskog, a pogotovo Svjetskog dvoranskog prvenstva treba jako puno novca i bez pomoći države to ne ide – rekao je Ivan Veštić, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza.
Neslužbeno, trenutačno organizacija Svjetskog dvoranskog atletskog prvenstva košta oko 12 milijuna eura. Nemoguće je naći sponzora u tom iznosu i iza takvog iznosa može stati samo država. Srbija tu ima malo više sreće jer njihov predsjednik Aleksandar Vučić voli sport i jako puno ulaže u sport.
– Bez pomoći države ni mi ne bismo mogli dobiti ta dva domaćinstva. Na stranu što imamo uvjete, volju, želju, velik broj iskusnih ljudi koji znaju raditi u organizaciji. No oko novca se sve vrti. To je tako, nije to ništa neuobičajeno. Naravno, još je sve bolje ako imate atletičara ili atletičarku koji mogu osvojiti medalju. A mi trenutačno imamo Ivanu Vuletu koja će u nedjelju braniti svjetsko zlato u skoku u dalj – istaknuo je Veselin Jevrosimović, predsjednik Srpskog atletskog saveza.
Šteta što Blanka Vlašić nikad nije imala priliku osvojiti medalju na jednom velikom natjecanju na domaćem terenu, baš kao što vjerojatno neće to uspjeti ni Sandra Perković. A Hrvatska voli atletiku. Pokazuje to zagrebački miting na kojem su tribine uvijek popunjene do posljednjeg mjesta. Pokazao je to jedne godine i Kup kontinenata koji je održan na punom Poljudu, uz ovacije Blanki i Sandri koje su nastupale za Europu.
– Nažalost, da bismo dobili domaćinstvo na otvorenome, sad više primarno nije problem novac, već i objekt, odnosno stadion koji trenutačno nemamo. Poljud ne zadovoljava kriterije jer nema pomoćni stadion za zagrijavanje. O gradnji novog atletskog stadiona teško je u ovom trenutku razmišljati. Dobro je da smo uopće dobili prvu atletsku dvoranu u Hrvatskoj, onu na Zagrebačkom velesajmu. Godinama smo bili zemlja bez dvorane i godinama su naši sportaši odlazili na zimske pripreme u toplije krajeve, uglavnom u Portugal – dodao je Veštić.
Srbija već gradi stadion
Nema ni Srbija atletski stadion, ali...
– Počela je gradnja. Bit će završen za godinu dana tako da se bez problema možemo kandidirati za 2025. godinu. Bit će to sportski kompleks u Beogradu s atletskom dvoranom i nogometnim stadionom. Atletski stadion primat će 25.000 gledatelja i zadovoljit će apsolutno sve uvjete, a dobivanje jednog Europskog, a možda kasnije i Svjetskog prvenstva u atletici – zaključio je Jevrosimović.
Europska atletska prvenstva održavaju se od 1934. godine, a zanimljivo je da je Beograd već jednom bio domaćin najboljim europskih atletičarima i atletičarkama. Bilo je to 1962. godine, a natjecanje se održalo na stadionu JNA. Jedinu medalju za bivšu Jugoslaviju osvojila je Novosađanka Olga Gere u skoku u vis. Jasno, svi se rado sjećamo i Splita 1990. godine kada puni Poljud pozdravio velike zvijezde poput Linforda Christieja, Salvatorea Antiba, Colina Jacksona, Ulfa Timmermana, Jürgena Schulta, Stevea Beckleya, Katrin Krabbe, Rose Mote, Heike Henkel, Heike Drechsler...
Inače, Hrvatska će danas "ispucati" oba svoja predstavnika u Beogradu. Ivana Lončarek trčat će kvalifikacije na 60 metara prepone u zahtjevnoj skupini od osam atletičarki od kojih prve tri idu dalje, a tri atletičarke imaju brža vremena ove sezone. Filip Mihaljević u 19.25 sati kreće na lov po medalju u finalu bacanja kugle. Dalje od Mihaljevića (21,84 m) ove sezone bacali su tek Amerikanac Ryan Crouser (22.51), Talijan Zane Weir (21,99) i Poljak Konrad Bukowiecki (21,91)
– To što imamo samo dva predstavnika nije ništa neuobičajeno jer su norme za Svjetsko dvoransko, u odnosu na Europsko prvenstvo, puno više i teže ih je ostvariti. To što je u pratnji više osoba nego atletičara također nije neuobičajeno jer ovo je najmanji broj ljudi u pratnji na svjetskim dvoranskim prvenstvima. Dva trenera i liječnik su minimum koji smo mogli pružiti našim predstavnicima. U službenoj kvoti, koja je smanjenja zbog COVID-19, nema ni izbornika, ni predsjednika Saveza. Eto, samo da pojasnim, da ne bi bilo zabune – rekao je Mladen Katalinić, izbornik reprezentacije.
Evo još jedne usporedbe, Srbi će uskoro otvoriti prugu prema Novom Sadu koju plaćaju milijardu dolara iz kineskih i ruskih kredita. Hrvatska gradi nešto dulju prugu do mađarske granice za 550 milijuna eura. Od te cijene plaća 15 posto tog iznosa (ostalo su EU bespovratna sredstva). Tako i s prvenstvima. Ni Češka nije organizirala europsko atletsko prvenstvo zadnjih 30 godina, nije ni jedna basnoslovno bogata Norveška. Treba uvijek stoga razlikovati stvarne prioritete od vrlo skupe megalomanije jednog čovjeka.