Danas u engleskom Premiershipu igra na tristotinjak nogometaša koji su stranci u svojim klubovima. U prosjeku svaka od 20 momčadi najelitnijeg engleskog nogometa ima desetak i više stranaca u svojim rosterima.
Tako nešto početkom osamdesetih je bilo nezamislivo. U cijelom Premiershipu, a primjerice u sezoni 1980/81 bilo je 22 kluba, igralo je sve zajedno dvadeset inozemnih igrača.
Čak se dogodila i jedna veća pobuna domaćih igrača koji su poručili vlasnicima klubova – dosta nam je stranaca.
Tako je tih dana Manchesteru čak održana godišnja skupština Udruženja profesionalnih nogometaša. Jedna do točaka dnevnog reda bila je – prevelik broj stranaca. U to vrijeme pet milijuna funti bilo je potrošeno za dovođenja stranaca.
Zanimljivo je da je najviše stranaca početkom osamdesetih u Premiershipu bilo iz bivše Jugoslavije. Nikola Jovanović igrao je za Manchester United, Ivan Katalinić branio je za Southampton, a za isti klub igrao je Ivan Golac. Božidar Janković bio je član Middlesbrougha, Dražen Mužinić igrao je za Norwich, a Dušan Nikolić za Bolton.
U to vrijeme klubovi su imali uglavnom jednog do tri stranca. Bilo je i u drugom razredu engleskog nogometa nekoliko stranaca, najpoznatiji među njima bio je Petar Borota, u to vrijeme vratar jugoslavenske reprezentacije koji je branio za Chelsea.
Inače, Engleska je otvorila vrata stranim nogometaša sedamdesetih kada su računali da će dobiti na kvaliteti a za malo novaca.
Računali su engleski klubovi da su stranci jeftiniji. Najskuplji transfer jednog stranca u klub Premiershipa bio je 100 000 funti. Domaći igrači bili su puno više plaćeni. U to vrijeme jedna od naplaćenih domaćih nogometaša bio je Kevin Keegan koji je igrao u Southamptonu, zajedno s Katalinićem.
- Ne bih rekao da su se domaći igrači bunili protiv dobrih stranaca. Bunili su se protiv loših, Naravno, domaćim igračima bilo je krivo što mi dobivamo možda više novaca nego oni.
U to vrijeme u Engleskoj su mogli igrati samo reprezentativci svojih zemalja. Ja sam na dozvolu rekao 45 dana. To što jej bilo najviše igrača s prostora bivše Jugoslavije me ne čudi jer je u to vrijeme jugoslavenska liga bila jedna od najjačih u Europi.
Zanimljivo je da je bilo puno naših vratara u Engleskoj. Možda su najjači stranci u moje vrijeme bili Argentinci Ardilesa i Vila koji su igrali za Tottenham, a 1978. su postali svjetski prvaci – rekao je Ivan Katalinić.
Potpisom na četverogodišnji ugovor sa Southamptonom u veljači 1980. godine, Katalinić je postao prvi Hrvat koji je zaigrao u Premiershipu. Do danas je ostao jedini hrvatski vratar koji je branio u najelitnijem rangu engleskog nogometa.
U iduće dvije i pol godine u svim natjecanjima za Southampton je odigrao 54 utakmice. Za sezonu 1982./83. Sveci su angažirali Petera Shiltona, englesku vratarsku legendu, pa je Katalinić gurnut u drugi plan. U ljetu 1983. odlučio se na raskid ugovora i povratak u Hajduk. Po dolasku u Split je bio registriran kao vratar, ali nijednom nije ulazio u igru.
Menedžer Norwicha, John Bond doveo je 1980. godine u klub Dražena Mužinića za 300.000 funta, a to je bio najveći iznos koji je taj klub ikada dao za jednog igrača. No, njegove igre u Norwichu se nisu pokazale dobrima.
Nikako nije ulazio u formu, a uz sve Mužinić nije govorio engleski, što je na trenutke komunikaciju s njim činilo nemogućom. U jednom susretu, Bond je morao angažirati osobu sa sveučilišta koji je prosljeđivao naputke Mužiniću s crte igrališta.
"Frfa" Mužinić je samo 23 puta nastupio za Norwich, 17 puta u početnoj postavi i šest puta kao zamjena. Nije postigao ni jedan pogodak. Prvi put je zaigrao za klub 13. rujna 1980., a njegov zadnji nastup za Norwich je bio 28. prosinca 1982. godine.
U međuvremenu je Bond otišao iz Norwicha u Manchester City. Njegov nasljednik, Ken Brown, otkazao je ugovor s Mužinićem krajem sezone 1981/1982. Bond je kasnije priznao da nije vidio Mužinića kako igra, te da ga je doveo temeljem njegove reputacije.
Nakon te izjave javio se tadašnji Norwichev igrač Justin Fashanu koji je rekao - Mislim da nismo doveli Mužinića, mislim da su nam poslali njegovoga mljekara.
Jedan od stranaca tada je bio i Ante Miročević.
- Došao sam u klub, Sheffield Wednesday kojem je menadžer bio Jack Charlton, svjetski prvak s Engleskom 1966. godine. Tri tjedna bio sam njegovo gost,a kasnije sam dobio stan od kluba. Sve što je bilo u stanu, od namještaja do pribora za jelo, kupio ej klub – sjeća se tih dana Miročević.
yu liga nije bila jedna od jačih liga. u odnosu na zemlje istoka je. nsj nije puštao mlađe od 25 g u inozemstvo! činjenice su lako provjerljive.