Zdravko Mamić ima dvije želje: da Dinamo dočeka Ligu prvaka i(li) proljeće u Europi, a druga je da se pomiri s BBB-ima svih vrsta i frakcija. Mogu li uspjeti?
Hrvati koji su početkom devedesetih godina prošlog stoljeća obožavali HDZ, a dva desetljeća nakon toga mnogi ga od njih proklinju u ovom trenutku jedinu alternativu vide u SDP-u. Naime, proljetne mini demonstracije pokazale su da je ljudima puna kapa i HDZ-a i SDP-a, ali da smo ipak previše inertni da bismo pronašli novi put.
SDP zasad čeka, lagano se smješka, dok Jadranka Kosor kreće u rebranding svoje stranke. Iako imamo više od 300 tisuća nezaposlenih, iako prosječan Hrvat živi s nekoliko kredita, a HDZ mu nije donio puno dobrog, premijerka kreće u ofenzivu.
Stranačka katarza
Glavni adut je obećanje EU da 1. srpnja 2013. godine Hrvatska postaje punopravni član, raskrinkavanje svih korupcijskih afera, definitivno rasvjetljavanje slučaja Ive Sanadera te povratak liku i djelu Franje Tuđmana. No, premijerka želi promijeniti i vizualni identitet stranke, a angažirani su najbolji igrači u području PR-a, združene hrvatsko-slovenske snage Digitel Pristopa. U svakom slučaju na Trgu žrtava fašizma spremni su u svrhu eventualne pobjede obećati potpunu katarzu.
Zdravko Mamić glavni je gazda hrvatskog nogometa. Svim mogućim trikovima on drži dva Muppeta s balkona – Markovića i Srebrića – na životu, odolijeva svim Štimčevim napadima, kontrolira i državne strukture koje bi trebale arbitrirati, ali se još uvijek ne izjašnjavaju do kraja. Postavlja i smjenjuje izbornike, odlučuje tko će igrati u HNL-u, kontrolira sudačku organizaciju. Bez njegova blagoslova valjda nije moguće postati i trenerom u nekom od klubova četvrte ili pete nacionalne lige. Na vrhuncu je svoje moći, ali u tami svoje kože duboko je nesretan.
Ne znam je li to slučajno ili ne, ali kao jedan osvjedočeni pobornik HDZ-a također se odlučio krenuti istim putem. Definitivno mu je dojadilo da bude persona non grata i dežurni Pedro za sve. Ne želi više svakoga dana prolaziti gradom čije su fasade prepune samo jedne poruke: “Mamiću, odlazi”. Nema namjeru napustiti klub, nego kroz Dinamov rebranding postići javnu rehabilitaciju.
Iako doista to nije njegova stvar, nego ozbiljna sramota ove države, Mamić je odletio u Ujedinjene Arapske Emirate da bi tamošnje šeike nagovorio da ulože svoj novac u Dinamo i u izgradnju stadiona. Naime, gotovo 13 godina traje rekonstrukcija stadiona, u koji su ulupani milijuni i milijuni eura, a danas je to stadion koji ne može dobiti Uefinu licenciju. Zasad ne želi rasprodati momčad, kupuje kako bi je osnažio na svim pozicijama. Još jednom želi pokušati ostvariti mitski uspjeh, a to je za zagrebački Dinamo proljeće u Europi.
Doveo je ponajboljeg svjetskog stručnjaka za tjelesne pripreme i rehabilitacije – Zvonka Komesa, u stožeru je Tomislav Rukavina, čovjek koji o nogometu sve zna, a tu je i nadareni Damir Krznar. Šef je Krunoslav Jurčić, koji obećava da će Dinamo igrati napadački, atraktivan nogomet. Treba vidjeti kako će se nositi s pritiskom, te svoga gazdu, navijače i cjelokupnu javnost uvjeriti da je najbolje rješenje za modru klupu. Mamić je u medijskim istupima i dalje impulzivan.
– Puno sam griješio, ali molim za oprost. Želim da mi date priliku – vapi posljednjih tjedana Zdravko Mamić.
Vuk dlaku mijenja, a ćud?
Na kraju, Mamić je poput premijerke svjestan da ništa to neće vrijediti ako ne pokuša vratiti narod na stadion. Odlučio je ponuditi BBB-ima ruku pomirenja. Pozvao je sve Boyse, sve frakcije da dođu, sjednu za stol i razgovaraju. Jer pritisak akcije “Zajedno za Dinamo” koja piše pisma i priopćenja u Maksimirsku 128 dovodi sve vrste poreznika koji kontroliraju i češljaju Dinamovo poslovanje. Istina, i kod dobrog dijela Dinamovih navijača postoji nervoza jer se žele vratiti na tribinu, no ne žele da ih Mamić još jednom prevari.
Dakle, sve što je trebao raditi proteklih godina Dinamov gazda to pokušava učiniti danas. Dobrim dijelom jer tada nije bio toliko bogat kao danas. Sada ima novac, ali želi onaj trenutak slave kada će s Dinamom prezimiti u Europi ili ući u elitu Lige prvaka.
I tako su dva grešnika, HDZ i Mamić, spremni sve učiniti da bi ponovno stekli naklonost naroda koji im je okrenuo leđa. Pripadam onom dijelu ljudi koji vjeruju u poslovicu – Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. No, moram priznati da me ishod “ovih utakmica” i te kako zanima.
Flak zaboravio si napisati da je Hrvatska pod Jacinom rukom dosegla dno, a dinamo pod Mamicevom rukom stoji nikad bolje. Ne znam kako ih možeš uspoređivati, osim što je to jedna od tvojih pakosti, tako da će ti se Mamić opet naje... mame!