Žene spasile čast hrvatskog karatea, izbornici plakali

Obraz hrvatskog karatea na Svjetskom prvenstvu u Beogradu spasile su žene. Nakon Jelene Kovačević (borbe, do 55 kg) i Mirne Šenjug (kate) svjetsku broncu osvojila je i ženska borbena ekipa u sastavu Ana Marija Čelan (23), Ivona Tubić (18), Azra Saleš (22) i Maša Martinović (21). U borbi za broncu izabranice Dragutina Galine pobijedile su Turkinje (2:0).

Maša Martinović briljatno je otvorila borbu, s 3:0 je pobijedila Burucu, a posao je završila kapetanica Ana Marija Čelan. Ona je izludila trofejnu Ozcelik (3:0) i okončala meč i prije treće borbe pa 18-godišnja juniorska svjetska prvakinja Ivona Tubić nije morala niti ulaziti u borilište.

- I da jesam morala odlučivati ne bih se prepala - kazala je riječka srednjoškolka za koju su reprezentativne kolegice kazale da od svih njih ima nastabilniju psihu.

Premda nije nastupila, bila je prva pričuva, Azra Saleš je prolila najviše suza radosnica:

- Ja sam ovaj puta imala zadatak da cure što više motiviram. Na zagrijavanju sam glumila Turkinje. Za vrijeme borbe sam se derala, izgubila glas, a na kraju se i rasplakala.

Fasciniralo nas je s koliko je mirnoće na prvoj ploči odradila Maša Martinović koja nam je pričala o svojoj borbi protiv pritiska:

- Za vrijeme zagrijavanja imala sam jaku tremu, no prije same borbe sam ju nadjačala. Cure su me motivirale, a ja sam u borbi vrlo brzo osjetila da me se Burucu boji i da ne zna što bi napravila.

Pričala nam je Maša i o tome kako ih je kapetanica postrojavala i držala im borbene govore. Ono što je propustila u pojedinačnom dijelu natjecanja, u teškoj kategoriji (izgubila je u 1. kolu od europske prvakinje Nortan), Čelan je nadoknadila ekipno. Zapravo, odmah nakon tog poraza kazala je:

- Natjecanje za mene nije gotovo, idemo po ekipnu medalju. Nikome nećemo dozvoliti da ovaj put uzmemo medalju jer nikad nismo bile ovako složne.

I nakon osvajanja kolajne, prve ekipne za Hrvatsku na svjetskim prvenstvima nakon 1998. godine, Čelan je uzdizala ekipnu slogu:

- Mi smo jedno srce. Samo se pogledamo i znamo što ona druga misli. Maša mi je svojom pobjedom dala dodatnu energiju. Dobila sam tu igru energija, živaca, bilo je to čisto provociranje za koje Ozcelik nije našla rješenja.

Cure su proteklih dana bile nerazdvojne, a uz njih je često bila i Matea Ratković. I izbornik Dragutin Galina.

- Nismo ga nikad vidjele da plače. Toliko smo se zbližile s njim da nam je postao prava prijateljica - našalila se Azra.

Cure su cijelo vrijeme govorile da medalju žele koliko za sebe toliko i za izbornika.

- Ovu smo medalju posvetili izborniku. Toliko je htio tu broncu da je i zaplakao. Kako i ne bi kada kada bi se prije svake borbe zacrvenio pa smo mu morali spuštati tlak u strahu da ga ne izda srce - pričala je Ana Marija.

Galina, inače diplomiran inženjer građevinarstva, bio je toliko emotivan jer je nakon tri izgubljene borbe za medalju na velikim natjecanjima, kolajnu konačno objesio oko svog vrata.

- Sada sam najsretniji čovjek na svijetu. Maša nije dala suparnici da joj se približi, a Ana Marija je izludila Ozcelik. Čelan ima takvu taktiku, strašan osjećaj za borbu, katkada mi se čini da može čitati što suparnica smjera - kazao je 53-godišnji Opatijac koji je poželio zahvaliti supruzi Verici i kćerki Antoniji za sve one dane izbivanja od kuće zbog karatea.

Hrvatske karatašice su u beogradskoj Areni pokazale da su žene čvrste psihe. Pobijedile su u sve tri borbe za odličja. Štoviše, dame su hrvatskom karateu omogućile i povijesni uspjeh - po prvi put tri medalje na nekom Svjetskom prvenstvu. Stoga i ne čudi što su se oba ženska izbornika, Galina i Šenjug, rasplakali.