U subotu je postigao pogodak za svoj Dinamo Minsk, u nedjelju je trenirao. Reklo bi se, običan dan za jednog nogometaša. No Karlo Bručić u ovom trenutku nije običan nogometaš, znatno se razlikuje od velike većina igrača u svijetu. Jer, oni ne igraju, neki su tek počeli trenirati nakon izolacije i stanke zbog koronavirusa, a u Bjelorusiji se igra i dalje.
– Ništa nam se nije promijenilo, ovdje se normalno igra i dalje – kaže Bručić, koji je postigao svoj drugi pogodak u ovom prvenstvu što i nije loše za sedam utakmica s obzirom na to da je riječ o lijevom beku.
Ne pijem votku
– Nije loše, ali nadam se da će ih biti još.
Ako se prvenstvo ipak ne prekine u toj zemlji s deset milijuna stanovnika, u kojoj je oko 16.000 zaraženih i u kojoj smrtnost nije velika, deset na milijun stanovnika (u Hrvatskoj je 19).
– Zasad nema nikakvih naznaka da bi se prvenstvo moglo prekinuti, mislim da će se igrati do kraja, do studenoga kada je redovita stanka.
Kako to izgleda na stadionima sad kad ipak postoji opasnost od zaraze?
– Ljudi dolaze na utakmice, iako u znatno manjem broju nego prije. Kad dolaze na stadion, gledateljima se mjeri temperatura, ako netko ima povišenu, ne može na utakmicu.
Vidjeli smo da su na tribine postavljali i fotografije navijača kako bi izgledalo da ima više ljudi.
– Ma to je bilo na jednoj utakmici, mislim da je to bilo više kao šala nego neki pokušaj popravljanja ambijenta na stadionu.
Predsjednik države Aleksandar Lukašenko jako je liberalan kad je riječ o virusu, vidjeli smo da je preporučio pijenje votke da bi se spriječila zaraza, nije zabranio nikakva događanja. Popijete li i vi votku?
– Ma ne, ha ha, mi smo ipak sportaši, nije to za nas.
Kako se sad živi u Minsku, je li se ipak nešto promijenilo?
– Uglavnom je sve isto, ljudi su vani, šeću se i rekreiraju, voze bicikle. Jedino je manje ljudi u restoranima.
Je li vas strah zbog virusa i potpune slobode kretanja?
– Nije, kažem, ovdje sve i dalje normalno funkcionira.
Bručić je u Minsku sa suprugom, kako je vama tamo, izlazite li?
Život u Bjelorusiji je lijep
– Dobro sam se snašao, život je ovdje lijep. No sad baš i ne izlazimo, odem na trening, kupim u trgovini što nam treba, ipak smo svjesni da je virus i ovdje prisutan. Supruga i ja znamo otići do obližnjeg jezera u park, prošećemo psa – kaže Bručić, čiji Dinamo nije dobro krenuo u ovom prvenstvu, u sedam utakmica ima tri pobjede i četiri poraza.
– Nismo startali kako se očekivalo, ali uvjeren sam da će biti bolje. I meni je trebalo neko vrijeme za prilagodbu jer došao sam iz Litve, a nogomet tamo nije na ovoj razini, ovo je velik klub, sve je puno profesionalnije. I nogomet je drukčiji, puno čvršći.
Igrali ste, nakon Lokomotive, u Izraelu, Japanu, Litvi i sada Bjelorusiji. Znamo kakav je japanski nogomet, znamo da je litavski prilično slabiji, kakav je hrvatski u odnosu na Bjelorusiju i Izrael?
– U Izraelu se igra puno brže, igrači su brži, a ovdje u Bjelorusiji igra se puno čvršće, puno je duela. Dojam je da je hrvatski nogomet po načinu igranja negdje između te dvije zemlje.
Kada tata nacije Lukašenko veli da nema bolesti onda je nema. I da su na balkanu narodni idoli Dr. Tuđman i Milošević živi i zdravi na vlasti nebi se sa Covid-19 bolovalo nego ratovalo za vječna ognjišta, društvenu imovinu i balkanske bajke i mitove.